Hunjavica i prehlada

Ako poteškoće traju duže od tjedan dana potrebno je potražiti savjet liječnika, jer je najvjerojatnije došlo do dodatne infekcije.

Akutna hunjavica se može očitovati obilnim sekretom uz učestalo kihanje ili bez sekreta sa začepljenim nosom i otežanim disanjem. Često je kombinirana s kihavicom i nadraženim očima, jakom glavoboljom (prije svega kod sagibanja), bolovima u ušima i temperaturom višom od 39ˇ C. Ako simptomi hunjavice traju više od 2 tjedna smatra se da je bolest prešla u kronični oblik te je potrebno potražiti savjet liječnika, jer je možda u pitanju kronični rinitis, suhi rinitis uzrokovan lijekovima, sinuitis i dr.
Prehlada je virusna infekcija uzrokovana rinovirusima. Najčešće počinje grloboljom ili promuklošću, a nakon 1-2 dana se javlja podražajni kašalj s obilnom sluzi koja se narednih dana smanjuje. Popratna hunjavica, glavobolja i bolovi u zglobovima povezani s visokom temperaturom ili groznicom pojačavaju osjećaj bolesti i nemoći. Bolest se liječi simptomatski prema lokalizaciji, vrsti i jačini bolova. Ako navedene poteškoće traju duže od tjedan dana i u slučaju temperature više od 39ˇ C koja traje više od 48 sati, u kombinaciji s bolovima u ušima (ili uhu), jakom glavoboljom i bolovima u zglobovima, jakim kašljem i teškoćama pri disanju, potrebno je potražiti savjet liječnika, jer je najvjerojatnije došlo do dodatne infekcije (super-infekcije) bakterijama, borelijama ili virusom gripe.

Dodatne preporuke:

• uzimati obilno tekućine
• lijekovi za smanjenje sekrecije iz nosa (najviše 5-7 dana)
• vlažiti dišne putove: kapi i sprejevi za nos s fiziološkom otopinom, inhalacija fiziološke otopine ili para eteričnih ulja
• nadraženu kožu vanjskog dijela nosa mazati kremama i balzamima za oštećenu i upaljenu kožu
• smanjiti tjelesne aktivnosti
• boraviti u toplim prostorima, utopliti se, tople kupke
• liječiti popratne simptome (glavobolja i bolovi u zglobovima, grlobolja, kašalj) odgovarajućim preparatima
• spriječiti širenje zaraze: smanjiti rukovanje, češće prati ruke, temeljito čistiti nos
• jesti hranu bogatu vitaminima, smanjiti konzumaciju alkohola i cigareta
• uzimati preparate cinka za jačanje imuniteta
• po potrebi primijeniti alternativne metode liječenja biljnim preparatima.

Bolest putovanja

Bolest putovanja (morska bolest, kinetoza) karakterizira pojava vrtoglavice uzrokovane kretanjem tijekom putovanja, praćene mučninom, povraćanjem, pretjeranim znojenjem i padom tlaka. Najčešće se javlja tijekom putovanja brodom, avionom, željeznicom ili automobilom. Za sprječavanje se preporučuje preventivno uzeti H1 antihistaminik za suzbijanje povraćanja, a kod prvih znakova mučnine H1 antihistaminik u obliku žvakaće gume.

H1 antihistaminici - lijekovi za potiskivanje nadražaja za povraćanje, koji imaju smirujuće djelovanje na mozak (centralno djelovanje). Nuspojave: umor, smanjena pažnja, smanjenja sposobnost vožnje. Interakcije: uzimanje alkohola centralno koči djelovanje lijeka. Kontraindikacije: adenom prostate, glaukom uskog kuta. Prevencija: preporuča se uzeti lijek 1/2 sata prije početka putovanja; žvakaće gume, koje se primjenjuju kod pojave prvih znakova bolesti, počinju djelovati unutar 10 minuta od uzimanja. Kod jakog povraćanja preporuča se uporaba čepića. Upozorenja: ako je u sastavu lijeka dimenhidrinat ne smije se primijeniti kod epilepsije, a difenhidramin kod akutne astme.

Uzimanje tekućine i nadoknada elektrolita - Preventivno i tijekom liječenja potrebno je obratiti pozornost na uzimanje tekućine i nadoknaditi mogući gubitak elektrolita. Pravodobnim uzimanjem tekućine i elektrolita može se smanjiti kasnija slabost. Lijekovi protiv bolesti putovanja uzimaju se u nekoliko navrata dnevno, zavisno od upute i jačine povraćanja. Preporuča se uporaba glukoze (bomboni glukoze) i natrij/kalij klorida.

Dodatne napomene

• Osobe osjetljive na bolest putovanja trebale bi izbjegavati sve vrste putovanja.
• Odabrati vid putovanja gdje je dostupan svjež i hladan zrak (vruć i zagušljiv zrak pogoduje razvoju i težini bolesti).
• Tijekom putovanja se usredotočiti na čvrstu točku na horizontu i ne gubiti je iz vida.
• Pri ruci imati raspoložive plastične vrećice (za slučaj povraćanja) i vlažne maramice.

Autor:
Milena Parag-Nikolić, dipl. ing. med. biokem.

Vitamini

Prikriveni manjak vitamina

Unatoč uglavnom dobrim prehrambenim mogućnostima, do prikrivena manjka vitamina u organizmu prije svega može doći u slučaju vitamina B i C koji su topivi u vodi. Uzroci mogu biti neodgovarajuća prehrana, probavne smetnje, povećane potrebe zbog preopterećenosti organizma (bolest, trudnoća, dojenje, profesionalni sport i kontakt s ovisničkim otrovima kao što su alkohol i nikotin).
Prikriveni manjak vitamina (hipovitaminoza) dovodi do nespecifičnih ili odgođenih zdravstvenih teškoća, a kod potpunog manjka (avitaminoze) vidljivi su akutni specifični simptomi. Takvo stanje:

• sprječava se preventivnim uzimanjem vitamina
• poboljšava se dodatnim korištenjem multivitaminskih preparata
• može biti uzrokovano smanjenim uzimanjem ili povećanim potrebama.

Multivitaminski proizvodi

Preporučuju se za nadoknadu povećanih potreba za vitaminima i nadoknadu zbog manjkave prehrane. Kod osoba s pomanjkanjem apetita i rekonvalescenata pogodno je korištenje vitaminskih sirupa. U pojedinim slučajevima treba obratiti pažnju na odgovarajuće doziranje potrebnih vitamina. Sadržaj vitamina u vitaminskim proizvodima prema zakonskim preporukama označava se u postocima od preporučene dnevne doze. Preporučena dnevna doza zbog sadržaja vitamina A i D ne smije se prekoračiti.

Vitamin A (retinol)

Provitamin A (beta karoten) je vitamin za zaštitu kože (kod sunčanih opeklina i sl.). Simptomi pomanjkanja mogu se pojaviti kao smetnje u probavi masti. Znakovi su težeg pomanjkanja: noćno sljepilo, povećana osjetljivost (Blenden) na svjetlost. Predoziranje vitaminom A štetno je za zdravlje. Tijekom trudnoće i kod pušača uporaba mora biti pod kontrolom liječnika, i to kod medicinskih indikacija. Provitamin A (beta karoten) upotrebljava se za tamnjenje kože jer povećava osjetljivost kože na svjetlo.

Vitamin C (askorbinska kiselina)

Vitamin C jača imunološki sustav. Pomanjkanje se može javiti pri povećanim fizičkim i psihičkim potrebama, tijekom trudnoće i dojenja te temperaturnih i infekcioznih bolesti. Vidljivi su znakovi težeg pomanjkanja: skorbut, povećana sklonost krvarenjima, sklonost infekcijama. Maksimalna pojednačna doza ne bi smjela biti veća od 200 mg. Preporučuje se uzimanje retard preparata, tj. preparata s polaganim oslobađanjem C vitamina.

Vitamin E (tokoferol)

Vitamin E podržava liječenje upalnih procesa (npr. reume). Simptomi pomanjkanja nisu vidljivi. Poznat je kao vitamin koji uništava slobodne radikale i podržava liječenje kod bolesti srca i krvotoka te reumatoidnog artritisa.

Vitamin D (kolekaciferol)

Vitamin D služi za sprječavanje osteoporoze. Nastaje djelovanjem sunčeva svjetla na kožu. Deset minuta izlaganja ultraljubičastim (UV) zrakama pokriva dnevnu potrebu. Pomanjkanje je vidljivo kod loših uvjeta života i nepovoljnih klimatskih uvjeta. Pomanjkanje tijekom rasta dovodi do rahitisa, a kod odraslih do osteoporoze. Preventivno se dojenčadi daje tijekom prve godine života. Kod osteoporoze daje se u kombinaciji s kalcijem zbog smanjena odlaganja kalcija u kostima.

Vitamini B skupine

Vitamini B grupe primjenjuju se kod nespecifičnih kožnih bolesti, neuroloških bolesti i mogućih pojava u trudnoći (npr. ispadanje kose, lomljivi nokti).

B1 (tiamin) - Pomanjkanje je vidljivo kod alkoholičara. Znakovi su: neurološke smetnje, smetnje u aktivnosti srčanog mišića, slabost mišića i gubljenje snage mišića. Kod potpunog pomanjkanja dolazi do bolesti beri-beri. Katkad B1 vitamin može biti uspješan kao zaštita od komaraca.

B2 (riboflavin) - Pomanjkanje se očituje kod kroničnih proljeva i dugotrajna korištenja antibiotika. Manjak dovodi do oštećenja rubova usana, upale jezika i ekcema kože.

B6 (piridoksin) - Povećane su potrebe u trudnoći, kod hioptireoze i dugotrajne primjene peroralnih kontraceptiva. Manjak je rijetko vidljiv, i to u obliku upale živaca i epileptiformnih grčeva. U nekim je slučajevima djelotvoran kod predmenstrualnih teškoća.

Niacin (nikotinamid, nikotinska kiselina) - Pomanjkanje se javlja kod alkoholičara, bolesnika s kroničnim proljevom ili cirozom jetre. Očituje se u obliku dermatitisa, demencije i proljeva.

Folna kiselina - Pomanjkanje je moguće kod bolesti probavnog sustava, korištenja oralnih kontraceptiva, sulfonamida, antiepileptika i alkoholizma. Manjak se očituje u smetnjama stvaranja krvi (poremećaji krvne slike), a u trudnoći dovodi do oštećenja ploda. Nadopuna prehrane folnom kiselinom preporučuje se kod žena koje žele zatrudnjeti i kod trudnica kako bi se smanjile mogućnosti rizika oštećenja ploda.

Biotin (vitamin H) - Pomanjkanje je vrlo rijetko vidljivo, i to nakon dugotrajne parenteralne prehrane. Manjak se očituje u oticanju kože i sluznica, mršavljenju, bolovima u mišićima. Dodatno uzimanje preporučuje se kod lomljivih noktiju.

Pantotenska kiselina - Pomanjkanje je vrlo rijetko vidljivo. Manjak se može očitovati kao dermatitis, depigmentacija ili malaksalost. Lokalno primijenjen pospješuje zacjeljivanje rana.

Kombinacija vitamina B kompleksa - Indicirana je kod povećane potrebe za vitaminima ili liječenja manjka vitamina iz B skupine.

Neuro vitamini (B1, B6 i B12) - Indicirani za liječenje bolesti živčanog sustava s neurološkim simptomima.

Kod sumnje na manjak vitamina:

• liječnik treba potvrditi dijagnozu (npr. sindrom malapsorpcije, bolesti želuca i probavnog sustava, bolesti zubi, alkoholne i druge ovisnosti, anoreksija na neurotičnoj osnovi, bulimija, anemija ili korištenje laksativa)
• treba liječiti nespecifične simptome pomanjkanja
• treba sprječavati određene simptome.

Dodatne napomene:

• Osnovna je preporuka uzimanje dovoljnih količina voća i povrća s prirodnim vitaminima.
• Preporučljivo je kupovati samo svježe namirnice i izbjegavati njihovo dugotrajnije odlaganje, zagrijavanje i podgrijavanje.
• Vitamini topivi u mastima (A, D, E, K) u organizam se unose samo u prisutnosti ulja ili masti u prehrambenim namirnicama.
• Sintetički vitamini dobra su potpora prirodnima.

Inventura života

Gotovo svi u srednjoj životnoj dobi dožive previranja - većina bez ozbiljnijih patnji, a neki s vrlo izraženim emocionalnim tegobama

Kriza srednje dobi izraz je koji zvuči izlizano, ali u pojmu koji označava nema ničega banalnog. Razgovarate li sa sredovječnom ženom ili muškarcem koji su se netom rastali, dobri su izgledi da im se bračni partner preko noći promijenio i odbacio sve što mu je nekad bilo važno. U mnogim je kulturama raširena predodžba o sredovječnom muškarcu koji se počne odijevati napadno mladenački ili frajerski, kupi sportski automobil, pribavi si mladu ljubavnicu ili se razvede da bi živio sa ženom mlađom ili privlačnijom od prethodne. I žene u toj dobi mogu "podivljati" u pokušaju da vrate biološki sat unatrag ili da barem pokažu okolini da godine na njima ne ostavljaju trag.

Neugodan skup psihičkih i tjelesnih promjena koje nazivamo krizom srednje dobi zahvaća mnoge ljude u dobi od 40 do 60 godina, a prvi ga je opisao psiholog Carl Gustav Jung. Neki stručnjaci više vole izraz tranzicija srednje dobi, jer im riječ kriza zvuči pregrubo.

Gotovo svi u spomenutoj životnoj dobi dožive previranja, bilo zbog promjena koje se događaju u organizmu, smanjene sposobnosti izvođenja određenih aktivnosti ili promijenjenih okolnosti. Mnogi su skloni inventuri života, svode račune, razmatraju što su propustili i u čemu su griješili. Većina prolazi kroz taj proces bez ozbiljnijih patnji ili neprimjerenih poteza, kojima bi nanijeli štetu sebi ili bližnjima.
Nekima, pak, prijelaz u dob koja se više ne može nazvati mladošću izaziva veće emocionalne tegobe. Među simptomima krize srednje dobi su zbrka vezana uz vlastiti identitet, osjećaj bezvrijednosti i neuspješnosti, nezadovoljstvo dosadašnjim postignućima, beznađe zbog daljnjeg razvoja života, okrivljavanje sebe ili drugih zbog ranijih profesionalnih ili romantičnih promašaja, zasićenost ljudima i situacijama u kojima žive, težnja za radikalnom promjenom i pustolovinama, žudnja za novom, strastvenom intimnom vezom te depresija i tjeskoba.

Hormoni - bolesti - stres

Uzroci sredovječne krize su fiziološki i okolišni. Znakovi starenja na kosi, koži i tjelesnoj građi te narušen libido, spolna moć i sposobnost uživanja navode čovjeka na zaključak da je manje privlačan i poželjan. Smanjena energija, brže iscrpljivanje i povećana vjerojatnost obolijevanja smanjuju kvalitetu života i pridonose općem nezadovoljstvu.
I poslovna neuspješnost i materijalna neizvjesnost znatno utječu na razvoj krize srednje dobi. Ljude koji nisu stekli dovoljno imovine za udobnost, ili čak ni za minimum egzistencijalne sigurnosti, sada obuzima sumnja da im to nikad i neće poći za rukom. Sredovječnoj krizi motiviranoj financijama i društvenim statusom izloženi su i oni koji dobro stoje u usporedbi s društvenim prosjekom, ali zaostaju za bližom okolinom s kojom se uspoređuju.

Novčana dugovanja snažno pospješuju krizu srednje dobi. Uobičajeno je živjeti iznad mogućnosti, na što nas potiču banke i izdavači kreditnih kartica, da bi profitirali od kamata ili pljenidbe dužnikove imovine. Sredovječan čovjek opterećen dugovima idealna je meta za emocionalnu krizu.

Obiteljska previranja također su češća u srednjoj dobi nego u mladosti i ranoj zrelosti. Roditelji doživljavaju odlazak djece iz obiteljskog doma. U Hrvatskoj se iz ekonomskih i tradicijskih razloga to događa kasnije i manje često nego u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama, no to vjerojatno čini razdvajanje bolnijim. U srednjoj dobi mnogi ostaju bez vlastitih roditelja, što je dodatan izvor stresa.

Ironično, tuđa kriza srednje dobi može izazvati krizu onome tko je inače ne bi doživio: sredovječni muž kojega supruga više ne privlači, a koji se još osjeća u snazi, mogao bi razoriti brak zbog mlađe žene. Takav potez lako gura ostavljenu suprugu preko ruba mentalne bolesti i u ralje krize srednje dobi.

Hormoni, ginseng i gospina trava

S obzirom na snažan utjecaj spolnih hormona na funkcije seksualnosti i plodnosti, ali i na sveukupno raspoloženje, snagu volje i samopoštovanje, hormonalna terapija jedna je od uobičajenih metoda ublažavanja tegoba koje uzrokuju fiziološke promjene u srednjoj dobi. Do 2002. bilo je uobičajeno propisivati nadomjesnu terapiju estrogenom i progestinom (muškom verzijom progesterona) radi ublažavanja smetnji menopauze. Čak su uočeni i dodatni povoljni učinci tih hormona na neke aspekte zdravlja, primjerice na gustoću kostiju i srčano zdravlje. No, novija su istraživanja otkrila i malo povećan rizik od raka dojke, zgrušavanja krvi i moždanog udara te osporila koristi hormonalne terapije za srce. Stoga su liječnici morali ispravno procijeniti odnos blagodati i opasnosti uzimanja nadomjesne hormonalne terapije.
Slično se može reći i za nadomjesnu terapiju testosteronom kod muškaraca. Dodavanje testosterona doista potiče spolnu želju i moć te ublažava depresiju i tjeskobu, no povećava opasnost od raka prostate. Testosteron se katkad s uspjehom daje i ženama radi jačanja libida.

Umjesto spolnim hormonima, koji imaju dobrih i loših strana, tegobe svojstvene krizi srednje dobi mogu se ublažavati i prirodnim preparatima i lijekovima koji djeluju na psihu. Tisućama je godina poznato da ekstrakt kineskog, korejskog i američkog ginsenga podiže vitalnost i izdržljivost te jača spolnu želju i moć mnogima koji ga uzimaju. U Hrvatskoj su dostupni brojni preparati s ginsengom, samostalno i u kombinaciji s drugim "energetskim" sredstvima, primjerice matičnom mliječi i južnoameričkom maca-macom (Lepidium meyenii). Ginkgo biloba, pak, poboljšava cirkulaciju u cijelom tijelu, pa i u mozgu, čime potiče bolju opskrbu mozga krvlju.

Tko trpi od blaže ili umjerene depresije ili tjeskobe, bilo u sklopu sredovječne krize ili u drugim životnim razdobljima, olakšanje može postići gospinom travom (Hypericum perforatum). Gospina trava je blag i odlično podnošljiv antidepresiv, a valja ga uzimati mjesec do dva prije nego što pokaže antidepresivni učinak. U slučajevima kliničke depresije, obilježene dubokom tugom, beznađem, očajem, bezvoljnošću te smetnjama spavanje i lošim apetitom duljim od dva tjedna, preporučuje se tretman antidepresivima i psihoterapijom. Antidepresivna sredstva, uključujući gospinu travu, ne samo da ublažavaju ili uklanjaju duševnu patnju, nego i podižu životnu vitalnost i sposobnost nošenja sa stresnim okolnostima.

---

Ženska i muška kriza: ima li razlike?

Termin koji se često izjednačuje sa sredovječnom krizom u žena je menopauza, prestanak mjesečnog krvarenja pod utjecajem oslabljena lučenja ženskih spolnih hormona te završetak plodne faze. Sama menopauza, međutim, nije nužno praćena emocionalnom krizom, iako je može potaknuti. Menopauza je trajan prestanak funkcioniranja jajnika i proizvodnje estradiola i progesterona (estrogen se nastavlja proizvoditi i nakon menopauze). Smanjenje koncentracije estradiola i progesterona "razrjeđuje" kosti, donosi nalete vrućine i narušava duševno blagostanje.
Posljednjih su desetljeća u popularnoj, neslužbenoj upotrebi izrazi andropauza ili muška menopauza. Ti su izrazi pokušaj da se dočaraju smetnje koje muškarci trpe zbog vlastitih fizioloških promjena, jer jasno je da muškarci nemaju menopauzu. Doduše, muškarcima doista opada razina muških hormona, ali u manjoj mjeri nego što u žena opadaju ženski hormoni. Kod muškaraca u dobi od 80 godina slobodni testosteron spušta se na polovicu koncentracije koju je imao s 20 godina. Snižen testosteron izaziva smanjenje spolne želje i aktivnosti te smanjenje mišićne i koštane mase.

Autor:
Ozren Podnar, prof.

Oni dani u mjesecu

Ako su bolovi izrazito jaki i ne mogu se ublažiti nesteroidnim antireumaticima, primjenjuju se oralni kontraceptivi

Dismenoreja označava bolne menstruacije, najčešće uobičajena trajanja. To je problem koji pogađa većinu žena, bilo kad u reproduktivnom razdoblju, te se smatra da ih 50 do 90 posto u jednom razdoblju menstrualne aktivnosti ima dismenoreju. Tegobe su najčešće u ranoj mladosti, a poslije se, osobito nakon porođaja, polako smanjuju.

Najčešći su funkcionalni uzroci

U najvećem broju slučajeva pregledom i dodatnim ispitivanjima nalazi se organski uzrok bolnih menstruacija, pa tada govorimo o primarnoj dismenoreji. S obzirom na nedostatak organskog uzroka, objašnjava se funkcionalnim, odnosno prirodnim procesima koji se odigravaju na kraju menstruacijskog ciklusa u maternici, a čiji intenzitet premašuje uobičajeni. Naime, zbog pada razine hormona na kraju ciklusa stežu se krvne žile i nedovoljna je prehrana endometrija (sluznice maternice), što je praćeno oslobađanjem prekomjerne količine prostaglandina tipa F2 alfa, kemijskog medijatora koji izaziva snažne kontrakcije (grčeve) maternice.
Primarna dismenoreja obično se javlja u kasnom adolescentnom razdoblju, dvije do tri godine poslije prve menstruacije, obično oko dvadesete godine života. Ozbiljnija forma primarne dismenoreje pogađa oko 15 posto mladih žena. Vjeruje se da je dismenoreja tipična za ovulatorne cikluse, to jest cikluse u kojima se oslobađa jajna stanica i u kojima je moguća trudnoća.

Pod pojmom sekundarna dismenoreja podrazumijeva se postojanje organske bolesti kao razloga bolnih menstruacija. Najčešći organski razlozi su endometrioza, polip materice, miom maternice, suženje vrata maternice i njegove malformacije, priraslice u maloj zdjelici (npr. nastale kao posljedica prethodno preboljelih upalnih stanja u tom području ili eventualno operativnih zahvata), strana tijela maternice i slično.

Grčevite boli

Najčešće nekoliko dana uoči menstruacije ili na samom početku mogu se javiti grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha, slični kolikama. Katkad su povezani i s mučninom, migrenom ili nesvjesticom. Kod nekih žena su toliko jaki da ih potpuno onesposobe u svakodnevnom funkcioniranju, ili čak vežu za krevet.
Osim dobro uzete anamneze, kliničke slike i ginekološkog pregleda, u dijagnostici dismenoreje koriste i neke pretrage, kao što su laboratorijske analize, ultrazvuk i laparoskopija.

Farmakološki i nefarmakološki terapijski pristup

Kako je uzrok bolova u slučaju primarne dismenoreje pojačano stvaranje prostaglandina, lijekovi koji koče sintezu tih tvari u organizmu logičan su izbor u njezinu liječenju. To su takozvani nesteroidni antireumatici (NSAID), koji ublažavaju upalu i bol. Među njih ubrajamo ibuprofen, diklofenak, naproksen, nimesulid i piroksikam. Svi oni dostupni su u našim ljekarnama pod različitim zaštićenim imenima. Neželjeni učinci tih lijekova prije svega se odnose na oštećenje sluznice probavnih organa, zbog čega treba biti pažljiv prilikom uporabe i pridržavati se liječnikovih savjeta.

Ako su bolovi izrazito jaki i ne mogu se ublažiti nesteroidnim antiupalnim lijekovima, primjenjuju se sredstva za oralnu kontracepciju.

Za ublažavanje dismenoreje mogu se koristiti i nefarmakološki postupci, poput blage masaže trbuha i topline.

Za trajanja bolova više godi mirovanje, ali ne treba smetnuti da je redovita fizička aktivnost između ciklusa korisna jer daje osjećaj sigurnosti i oslobađa endorfin, unutarnji analgetik tijela.

Postoji još nešto o čemu možda ne razmišljate, a može polučiti izvanredne rezultate u liječenju bolnih mjesečnica, a to je promjena načina prehrane. Savjetuje se prehrana koja uravnotežuje metabolizam eikosanoida, kombinirana s unosom odgovarajućih količina vitamina B6 (100 mg/dan), magnezija (3x100 mg/dan) i vitamina E (3x50 mg/tjedan). Eikosanoidi su tvari koje, među ostalim, obuhvaćaju i prostaglandine, čija je ravnoteža odgovorna za kontrakciju i relaksaciju glatke muskulature i osobito protok krvi. Prehrana koja uravnotežuje metabolizam eikosanoida podrazumijeva:

• smanjenje unosa rafiniranih ugljikohidrata (keksi, kolači i drugi slatkiši, bijeli šećer, kruh i peciva od bijelog brašna),
• ograničenje ili potpun prestanak potrošnje mesa i jaja (crveno meso i žumanjak jajeta bogati su izvor arahidonske kiseline, koja je polazna tvar u nastanku prostaglandina F2 alfa),
• izbjegavanje izvora transmasnih kiselina, hidrogeniziranoga biljnog ulja, kao što su margarin i biljna mast (povećavaju proizvodnju prostaglandina F2 alfa),
• dopuna prehrane esencijalnim masnim kiselinama (omega 3 masne kiseline).

Drugim riječima, promjene u načinu prehrane mogu pomoći u uspostavljanju ravnoteže u proizvodnji prostaglandina.

Dobro je jesti žitarice, mahunarke, zobeno brašno i zeleno povrće kuhano na pari, jer zelene namirnice umanjuju probadajuće bolove i upalu.

Nadalje, poželjno je izbjegavati oštre začine, prženu i masnu hranu, šećer, sol i namirnice koje izazivaju alergije (hrana na koju smo alergični povećava proizvodnju prostaglandina). Mnoge žene alergične su na kvasac, pa pojačanu proizvodnju prostaglandina kod njih mogu izazvati pečena hrana, kruh, fina peciva i industrijski voćni sokovi.

Od velike koristi može biti i prestanak trošenja mliječnih proizvoda, posebice sladoleda, svježeg sira i jogurta. Točan razlog njihova štetnog djelovanja nije poznat, no pretpostavlja se kako uporaba hormona rasta za goveda i antibiotika ili pesticida u prehrani krava može utjecati na metabolizam ženskih spolnih hormona. U prilog toj pretpostavci idu i zapažanja kako organski proizvedeno mlijeko ne djeluje štetno na tkivo.

Nekim ženama pomažu akupunktura i fizikalni tretmani (npr. TENS, to jest transkutana električna stimulacija). Kirurško liječenje, koje se sastoji u presijecanju živaca maternice i/ili male zdjelice, primjenjuje se iznimno rijetko.

Autor:
mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češći, na sreću, struka nudi dobra terapijska rješenja

Dermatolozi nerijetko upozoravaju na činjenicu da su kozmetski nedostaci iznimno važni u doživljaju potpuna osjećaja zdravlja. Zdravstveni problemi uzrokovani kozmetskim nedostacima u mlađoj populaciji u izrazitom su porastu, nisu zanemarivi ni u srednjoj životnoj dobi, a zahvaćaju i mlađu seniorsku dob.

U dermatološkoj ordinaciji sve se češće opažaju kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama. Zbog nedovoljne medicinske zainteresiranosti, dosad im nije pridavana potrebna pozornost, a vjerojatno je to razlog i teškoćama u klasifikaciji i nedovoljno istraženoj patofiziologiji tih promjena. Na sreću, u posljednje vrijeme primjetno je povećano zanimanje kozmetološko-medicinske struke za takva oboljenja, pa je na raspolaganju sve više dobrih terapijskih rješenja.

Velik je broj različitih hiperpigmentacija kože, stoga donosimo samo najčešće entitete i one koji, s obzirom na to da se pojavljuju na izloženim dijelovima kože, uzrokuju najveće probleme oboljelima.

Melanin uvjetuje boju kože

Boja naše kože ovisi o nekoliko činitelja: pigmentima iz krvnih stanica (plavom i crvenom oksihemoglobinu), žutim pigmentima koje unosimo hranom (karotenoidima), a u najvećoj mjeri o količini stvaranja smeđeg pigmenta melanina.
Melanin se sintetizira u melanocitima, stanicama koje su raspoređene u bazalnom sloju epidermisa, a iz tih stanica pigmentna tjelešca ulaze u stanice kože. Jedna pigmentna stanica opskrbljuje pigmentom 30 do 40 epidermalnih stanica. Enzimsku djelatnost tijekom sinteze melanina iz aminokiseline tirozina kontroliraju hormoni hipofize i nadbubrežne žlijezde.
Količina stvorenog melanina u koži ovisi o rasi, konstituciji pojedinca i izloženosti sunčevu ultraljubičastom (UV) zračenju. Tako će stanovništvo bijele rase, koje živi u geografskom području s jačom sunčevom insolacijom, imati više melanina u stanicama kože (primjer kod nas je mediteranski tip pigmentacije kože).

Prema količini pigmenta na koži koja nije izložena suncu (npr. unutarnja strana nadlaktice) i reakciji kože nakon određenog vremena izloženosti UV zrakama, određujemo tip kože (tip I - IV): tip I - koža s vrlo malo pigmenta i obveznom pojavom crvenila i opeklina na UV izloženost, a tip IV je koža s izrazito puno pigmenta i bez reakcija na UV izloženost. Osnovna uloga pigmenta melanina upravo je zaštita kože i cijelog organizma od štetnog djelovanja sunčeva zračenja.

Utjecaj UV zračenja

Danas uglavnom govorimo o štetnom djelovanju ultraljubičastog dijela sunčeva spektra, tj. UVA i UVB zrakama koje se okrivljuje za nastanak raka kože, malignu transformaciju nevusa (madeža), starenje kože, a osobito za preuranjeno starenje kože ("photoaging"). Svi ti procesi nastaju kao rezultat dugogodišnjeg izlaganja suncu, pri čemu se štetni učinci kumuliraju. Iako su dobro proučeni, još uvijek su cilj mnogih medicinskih istraživanja. Zna se da su kod UVB zračenja štetne zrake valnih duljina od 290 do 320 nm, a kod UVA od 320 do 400 nm.

Osim starenja kože i bolesti koje doista mogu ugroziti ljudsko zdravlje, sunčeva svjetlost igra važnu ulogu u stanjima koja nazivamo poremećajima pigmentacije, odnosno u ovom slučaju hiperpigmentacije kože. Hiperpigmentacije nastaju ili zbog povećana broja pigmentnih stanica u koži ili zbog njihove pojačane funkcije, odnosno povećana stvaranja pigmenta melanina. Višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu, ili u dubljem sloju, dermisu, gdje je inače vrlo nedostupan djelovanju sredstava za izbjeljivanje kože. Pod pojmom hiperpigmentacije kože ipak se najčešće podrazumijevaju promjene u kojima se proces odvija u epidermisu i tada ih zovemo hipermelanoze (hypermelanosis). One mogu biti rezultat dvaju tipova promjena:

• melanocitna hipermelanoza - povećanje broja pigmentnih stanica, što vodi povećanoj proizvodnji pigmenta
• melanotička hipermelanoza - drugi tip hipermelanoze bez znatnog povećanja broja pigmentnih stanica u epidermisu, ali uz bitno povišenu produkciju pigmenta.

Oba tipa promjena uzrokuje nekoliko činitelja, najmanje sljedeća tri: genetski, hormonalni i količina izlaganja suncu, tj. UV zračenje.

Najčešći oblici hipermelanoza

Najveći estetski problem od svih hiperpigmentacija kod žena mlađe i srednje životne dobi je hipermelanoza (staračke pjege, sunčane pjege i melazma), jer se uglavnom javlja na koži lica i potrebno je uložiti prilično truda kako bi se učinila estetski prihvatljivom.

Staračke pjege (solarni lentigo)
Kozmetska anomalija koja se najčešće javlja kod tipova kože I i II, rjeđe kod tipa III, a gotovo nikad kod tipa IV su staračke pjege. Pojavljuju se na dijelovima kože koji su kronično izloženi suncu: čelo, obrazi, nos, podlaktice, gornja strana šake, ramena i područje prsa (dekolte). Najčešće su kod ljudi starijih od 40 godina, ali mogu se javiti već i u tridesetima, ovisno o klimatskom području i jačini izlaganja suncu. Prema tipu promjena ubrajaju se u melanocitne hipermelanoze, dakle postoji povećan broj pigmentnih stanica i povećana produkcija pigmenta.
Najuspješniji oblik borbe protiv staračkih pjega je prevencija - ne izlagati se jakom suncu i upotrebljavati sredstva sa zaštitnim faktorom, uz primjerenu njegu kože. Kad su promjene već izražene, odstraniti se mogu sredstvima za izbjeljivanje kože, kremama s retinoičnom kiselinom, nanošenjem voćnih kiselina, kojičnom kiselinom, C vitaminskim serumima, krioterapijom (zaleđivanje tekućim dušikom) ili laserom. Za koji oblik terapije ćemo se odlučiti, ovisi o kliničkoj manifestaciji, tj. raspodjeli promjena po tijelu, mjestu na kojem ćemo provoditi terapiju te o stanju kože.

Sunčane pjege (efelide; ephelides)
Također su kozmetska anomalija, koja je česta kod crvenokosih ljudi (tipovi kože I i II) i nasljeđuje se autosomalno dominantno. Pjege su najčešće na licu - obrazima i nosu, ramenima i dekolteu. Veličina im je nekoliko milimetara, a boja im varira od žućkaste do smeđe. Prisutne su već u ranoj dječjoj dobi, a obično se prvi put pojave između treće i šeste godine. Po tipu promjena ubrajaju se u melanotičke hipermelanoze, kod kojih ne nalazimo povećan broj pigmentnih stanica u epidermisu, nego samo povećanu produkciju melanina. Kao i kod staračkih pjega, i kod sunčanih, ako ih želimo odstraniti, najvažnija je zaštita od sunčevih zraka. Teže ih je izbjeljivati nego staračke pjege, a rezultati najčešće nisu trajni.

Melasma ili chloasma (grč. melasma = crna točka; chloasma = zelena točka)
Katkad se naziva i trudnička hiperpigmentacija, iako taj naziv potencira samo jedan od uzroka nastanka te, vrlo proširene kozmetske anomalije kože lica. Uz to što je uzročno povezujemo s trudnoćom, javlja se i u žena koje uzimaju kontracepcijske hormone, a mogu je izazvati i drugi lijekovi, npr. difenilhidantoini. Određeni broj slučajeva je idiopatski, što znači da pojavu hiperpigmentacije ne povezujemo niti s hormonalnim promjenama niti s uzimanjem drugih lijekova. Prema nekim autorima, idiopatska melazma ipak se može dovesti u korelaciju s blagom, klinički beznačajnom disfunkcijom jajnika.
Učestalost bolesti prilično je visoka, osobito u mlađih, tamnoputih žena, a u našim krajevima žena s mediteranskim tipom kože. U svijetu je najrasprostranjenija u žena s Bliskog istoka, iz Indije, Južne Amerike i Azije. Sukladno istraživanjima, čak je 20 posto žena koje su uzimale kontraceptivne tablete s kombinacijom estrogena i sintetskih progesterona, a živjele su u klimatski vrlo sunčanom području, razvilo melazmu.
U 90 posto slučajeva ta se hiperpigmentacija javlja u žena, a samo u 10 posto u muškaraca.
Moguće je da, uz navedene uzroke (hormoni, lijekovi, sunce), određenu ulogu igra i kozmetika. Poznato je da kreme koje sadrže biljna eterična ulja i druge fotosenzibilizatore, osobito one biljnoga podrijetla, nakon nanošenja i izlaganja suncu mogu uzrokovati mrljaste hiperpigmentacije.
Parfemi također izazivaju hiperpigmentacije na svjetlu izloženim (fotoeksponiranim) područjima, pa ih možemo povezati s rubnim promjenama na licu ili vratu i području oko uha, gdje se najčešće i nanose. Upitno je imaju li te promjene istu patogenezu kao melazma, odnosno sudjeluju li u nastanku bolesti ili su stanja posve odvojena od melazme u užem smislu. Takva stanja nazivamo kozmetičkim dermatitisom, odnosno hiperpigmentiranim kozmetičkim dermatitisom. Karakteriziran je smećkasto-sivim ili crvenkasto-smeđim, simetrično smještenim promjenama, koje nisu oštro ograničene, a razvijaju se ubrzo nakon nanošenja inkriminiranog preparata i izlaganja suncu. Promjene traju mjesecima, a tipično je da se vrlo sporo povlače nakon prekida primjene uzročnog preparata, tako da je katkad potrebna i cijela godina.
Prema tipu bolesti, melazma se ubraja u melanotičke hipermelanoze, što znači da broj pigmentnih stanica nije znatno povećan, a njihova aktivnost i produkcija pigmenta melanina izrazito su povećani. Pigment se nalazi u epidermisu i u nekim slučajevima melazme u dubljim slojevima kože. Što zapravo izaziva povećanu produkciju pigmenta, još nije sasvim poznato. Navedeni činitelji, kao što su hormoni, lijekovi, biljni fotosenzbilizatori i djelovanje UV zraka, samo su dijelovi nepotpuna mozaika.

Klinička slika melazme tipična je i lako prepoznatljiva: na licu, najčešće simetrično, nalazimo svijetlo do tamnosmeđe ili sivo-smeđe mrlje, nepravilna oblika (geografskih rubova) i jednolike raspoređenosti boje. U dvije trećine pacijenata te promjene smještene su na središnjim dijelovima lica: obrazi, čelo, nos, gornja nadusnica i brada. Kod manjeg postotka promjene se mogu naći na vanjskim dijelovima lica uz rub donje čeljusti, još rjeđe na nadlakticama.
Trudnička melazma može spontano nestati mjesecima nakon poroda, a nepredvidivo je hoće li se pojaviti u idućim trudnoćama. I melazma uzrokovana kontraceptivima može spontano nestati nakon prekida uzimanja hormona, a najlošiju prognozu ima idiopatska melazma.

U liječenju svih hiperpigmentacija, pa tako i melazme, najvažniju ulogu ima prevencija - zaštita od djelovanja UV zraka. Zaštitni faktori trebaju sadržavati titan-dioksid i/ili cink-oksid, jer su transparentni preparati za zaštitu od sunca nedjelotvorni čak i kad sadrže visok faktor zaštite (SPF - sun protecting faktor). Često pacijentima treba napomenuti da ih moraju upotrebljavati i izvan plaže, znači pri svakom izlaganju suncu, te započeti njihovu primjenu dovoljno rano, u proljeće.

Od preparata za izbjeljivanje sigurno je najpoznatiji hidrokinon, koji se upotrebljava u koncentracijama od 1,5 do dva posto za kozmetičke preparate, odnosno četiri do pet posto u medicinskim kremama. Obično se koristi dva puta dnevno tijekom šest do osam tjedana. Tijekom terapije može doći do iritacijskog crvenila i ljuštenja kože. Veći je problem ako se pojave depigmentacije, mjesta gdje je pigment sasvim razoren. Osobito treba izbjegavati neke derivate hidrokinona (monobenzil, monoetil i monometil eter), jer češće imaju neželjene učinke.
U posljednjem desetljeću češće se upotrebljavaju kreme s retinoičnom kiselinom (derivat A vitaminske kiseline), također u različitim postocima. Primjenjuju se slično kao i hidrokinon, no također se može pojaviti iritacija. Pravilnom uporabom i postupnim povišenjem koncentracije lijeka to se može izbjeći.

Suvremeniji preparati, kao što je azeleična kiselina i neki "nehidrokinonski" izbjeljivači (npr. 40-postotni koncentrat likorisa u glabridinu), ne izazivaju iritaciju kože ili se kod vrlo osjetljive kože javlja zanemariva iritacija. Još noviji preparati za izbjeljivanje sadrže C vitamin u koncentraciji od pet do 20 posto za kozmetičku primjenu, odnosno do 40 posto za profesionalnu uporabu. C vitamin najčešće se upotrebljava u kombinacijama s drugim pripravcima za depigmentaciju.
Kemijski pilinzi voćnim kiselinama, trikloroctenom, fenolnom ili kojičnom kiselinom, kao i odstranjivanje hiperpigmentacija krioterapijom (tekući dušik) ili laserom, radikalniji su zahvati koje mora izvoditi iskusan liječnik jer postoji mogućnost da ostanu neželjene promjene. Osim depigmentacija i ožiljaka, navedeni postupci mogu uzrokovati hiperpigmentaciju jaču od početne.

Svi navedeni preparati i tretmani mogu se i kombinirati, a to je u otpornim slučajevima i nužno. Tako širok spektar ljekovitih sredstava i postupaka upućuje na to da je liječenje melazme još uvijek terapijski problem, posebice zbog nepoznata uzroka i čestog povratka.

Autor:
Mirjana Tudorić, dr. med., spec. dermatovenerolog

Kratki vodič za buduće mame

Jesti dvostruko više hranjivih tvari, ostati aktivna, koristiti domaće lijekove i mijenjati dnevnu rutinu...

Povećana potreba za magnezijem

Postavlja se pitanje zašto tijelo trudnice i poslije dojilje traži više magnezija nego inače i koje su to zadaće koje obavlja taj važan mineral tijekom trudnoće i razdoblja dojenja.
Magnezij je jedna od najvažnijih tvari za ljudski metabolizam. Ovaj mineral aktivira više od 300 tjelesnih enzima, što ga čini nužnim za neometano funkcioniranje brojnih metaboličkih procesa. Osobito pridonosi normalnom funkcioniranju mišića i provođenju impulsa kroz čitavo tijelo.
Tijekom trudnoće, zbog hormonalnih promjena i rasta djeteta i posteljice, potreba za hranjivim tvarima poput magnezija povećana je. Magnezij se pojačano gubi putem mokraće pa je potrebno pojačati njegov unos kako bi se održala ravnoteža u metabolizmu magnezija buduće majke. Osim toga, magnezij pospješuje rast maternice te zdrav razvoj bebinih kostiju i organa. Koliko je bitan za dijete, govori i podatak da u posljednja tri mjeseca trudnoće dijete pohranjuje do 7 mg magnezija svaki dan.
Magnezij je važan i za mišićni sustav, naročito za normalno funkcioniranje mišićnoga sloja maternice, ali i funkcioniranje crijevne peristaltike. Naime, kako je razina ženskih hormona u trudnoći vrlo visoka, pokreti crijeva su usporeni. Tu na scenu stupa magnezij koji može ubrzati pokrete na prirodan način.
Majke trebaju mnogo magnezija i tijekom dojenja, zato jer se velik dio prenosi djetetu putem majčina mlijeka.

Multifunkcionalan i dobro se podnosi - Zbog toga što je magnezij vrsta multifunkcionalnog sredstva i vrlo dobro se podnosi, trudnicama se često preporučuje dodatni unos od početka trudnoće pa sve do završetka dojenja. U slučaju višestruke trudnoće redovit unos magnezija može pomoći u sprječavanju bilo kakvih komplikacija u trudnoći.

Koliko magnezija trudnica i dojilja trebaju - Lječnici i nutricionisti preporučuju da trudnice uzimaju između 360 i 400 mg magnezija dnevno (vidi tablicu), a tijekom dojenja 310 - 360 mg dnevno.
Potrebna količina magnezija u principu bi se trebala postići uravnoteženom prehranom, ali, nažalost, često za to jednostavno nema dovoljno vremena. Da bi se pokrile potrebe za magnezijem za vrijeme trudnoće i dojenja trebalo bi pojesti, na primjer, približno sedam banana, 300 g graška, tri kriške integralnog kruha ili 300 g kikirikija svaki dan. Međutim, posao, planiranje nove faze života i beskrajni kontrolni ginekološki pregledi mogu otežati napore trudnice da se pravilno i uravnoteženo hrani i ujedno pridržava rasporeda unosa dodataka prehrani.

Dvostruko više hranjivih tvari

U trudnoći je osnovno pravilo: ne jedi dvostruko više hrane, nego dvostruko više hranjivih tvari. To je stoga što beba putem posteljice dobiva sve važne hranjive tvari za zdrav razvoj. To znači da nerođeno dijete ipak ovisi o tome što njegova majka jede svaki dan. Zbog toga bi trebalo uglavnom jesti hranu koja sadrži malo energije (kalorija), a mnogo nutrijenata, poput vitamina, minerala i vlakana. Naravno, to ne znači da su trudnice ograničene isključivo na "zdravu" hranu. Pločica čokolade tu i tamo, komad kolača ili šaka čipsa neće štetiti ni njoj, niti njezinu djetetu.

Pet obroka voća ili povrća dnevno - Lagano kuhani svježi ili kratkotrajno skladišteni proizvodi osigurat će da vrijedni nutrijenti zaista stignu na tanjur. Ako se konzumiraju svježi, voće i povrće prije konzumiranja uvijek treba temeljito oprati kako bi se odstranile bakterije i ostale nečistoće.

Proizvodi od cjelovitog brašna (npr. integralni kruh), smeđa riža i muesli - Sadrže mnoge važne supstancije i složene ugljikohidrate koji će "napuniti" želudac na dulje vrijeme, a imaju i pozitivnu nuspojavu: cjelovite žitarice sadrže vlakna koja će pokrenuti lijena crijeva u trudnoći.

Proizvodi od obranog mlijeka - Osim što osiguravaju bjelančevine, sadrže i kalcij, koji je potreban trudnici, ali i djetetu za pravilan razvoj kostiju.

Bjelančevine životinjskog podrijetla - U obliku mesa (približno tri puta tjedno) i nemasnih kobasica.

Redoviti obroci koji sadržavaju ribu - Morsku ribu, koja je bogata jodom, trebalo bi konzumirati dva puta tjedno. Višestruko nezasićene masne kiseline u ribi također su važne za metabolizam.

Visokovrijedne biljne masti - To su npr. maslinovo ulje, ulje od uljane repice i ulje od kukuruznih klica. Osiguravaju višestruko nezasićene masne kiseline i preporučljivije su od masti životinjskoga podrijetla, poput maslaca ili masti.

Zdravi "gasitelji žeđi" - U tu kategoriju ubrajaju se mineralna voda, voćni sokovi i nezaslađeni biljni ili voćni čajevi. Trudnice bi trebale piti najmanje dvije litre tekućine dnevno.

Izbjegavati - Ono što u trudnoći svakako treba izbjegavati je alkohol, sirovo ili nedovoljno kuhano meso, određene vrste kobasica (salame, slanina, šunka), sirova jaja, sirovu ribu, iznutrice te nepasterizirano mlijeko i proizvode od neprokuhanog mlijeka (meki sir).

Ostati aktivna

Ako se trudnica određenim aktivnostima bavila prije trudnoće, mnogima od njih može se nastaviti baviti i u trudnoći, a moguće je početi i neke nove aktivnosti. Ipak, vrsta i intenzitet aktivnosti trebaju biti prilagođeni promijenjenim fiziološkim okolnostima.

Prikladni sportovi u kojima trudnica ne mora nositi svoju vlastitu težinu su, na primjer, plivanje ili gimnastika u vodi, joga ili pilates, vožnja bicikla, pješačenje, hodanje ili lagani jogging. Preporučuje se trenirati tri puta tjedno po 15 do 30 minuta.

Kako god, trudnice bi trebale stremiti zdravoj umjerenosti i svakako porazgovarati sa svojim ginekologom prije nego što počnu trenirati. To je stoga što u slučajevima kad trudnoća ne ide svojim uobičajenim tijekom ili postoje posebni rizici, tjelesne aktivnosti mogu biti zabranjene.

Kad se jave problemi

Postoje neke "nuspojave" trudnoće koje bi svaka žena rado izbjegla. Gotovo svaka trudnica žali se na glavobolje, žgaravicu, zatvor i grčeve u mišićima potkoljenica (lista). Da biste se bolje nosili s bolovima, žgaravicom, osjećajem pritiska i svrbežom, treba pokušati koristiti domaće lijekove i mijenjati dnevnu rutinu.

Glavobolja - Početna pulsirajuća bol često se može suzbiti stavljanjem hladnih obloga ili laganom masažom sljepoočnica uljem eukaliptusa ili metvice. Druge žene više vole otići u kratku šetnju. Općenito, dobro je više spavati i odmarati se. Važno: tijekom drugog tromjesečja trudnoće glavobolje mogu biti upozorenje koje treba ozbiljno shvatiti. U tom slučaju svakako se treba posavjetovati s ginekologom.

Kiselina, žgaravica... - Mnoge žene pate od vraćanja želučane kiseline u jednjak, što je često bolno. Više od dvije trećine svih trudnica posljednjih mjeseci trudnoće pati od žgaravice. Postoji nekoliko domaćih lijekova za olakšanje žgaravice: popiti čašu mlijeka prije odlaska u krevet i spavati s gornjim dijelom tijela u blago povišenom položaju, a od klasika iz kuhinjskog ormarića možemo spomenuti bademe (dobro prožvakati prije gutanja).

Ulijenjena crijeva - Ubrzani porast razine ženskih hormona u trudnoći za posljedicu ima usporavanje pokreta crijeva (crijevne peristaltike) i slabiju probavu. Zato je korisno jesti mnogo vlakana, istodobno piti puno tekućine i ne zanemariti tjelesnu aktivnost. U suprotnom, problem zatvora će se pogoršati. Hrana s mnogo vlakana uključuje: integralne proizvode, muesle, svježe voće i povrće, sjemenke lana, mekinje.

Iznenadna bol tijekom spavanja - Grčevi u mišićima listova pretežito se javljaju u drugom tromjesečju trudnoće, a ponekad i prije, uglavnom noću. Savjet: čak i ako je bol vrlo jaka, nije preporučljivo naglo "skočiti" iz kreveta, jer tijekom grča nema pravog osjeta u nozi. Bolje je pritisnuti stopalo uza zid i protegnuti nogu, a zatim list lagano izmasirati.

Ljeto pogoduje aknama

Katkad za liječenje nisu dostatna samo sredstva za lokalnu primjenu pa se u terapiju uključuje i peroralna terapija

Ljeto je u punom jeku, a škola, brige i radne obveze iza nas (barem još neko vrijeme). Gužve su manje, opušteniji smo, a sunčani, dugi dani mame nas na što dulji boravak na otvorenome... No, ljeto sa sobom donosi i pogoršanje nekih zdravstvenih problema, među ostalim, i pojavu masne kože te pogoršanje akne. Stoga nije naodmet podsjetiti na osnovne činitelje odgovorne za nastanak te tako česte dermatoze, koja zahvaća više od 80 posto adolescenata, a može se javiti i u drugim razdobljima života.

Naslijeđe - hormoni - bakterije

U nastanku akne sudjeluje nekoliko čimbenika, od kojih su najvažniji naslijeđe, hormoni i bakterije. Nasljeđuje se veličina žlijezda lojnica i njihova osjetljivost na različite podražaje, kao preduvjet pojačana lučenja loja (seboreja), a kasnije i nastanka akne.

Lučenje loja pojačava se u pubertetu pod utjecajem hormona (androgena), što dovodi do razrjeđivanja lipida kože i poremećaja orožnjavanja unutar folikula žlijezde lojnice. Zbog suženja izvodnog kanala lojne žlijezde nakupljeni loj i odbačene epitelne stanice ne mogu izaći na površinu kože nego se skrućuju u bjelkasto-žućkastu masu koju nazivamo komedon (sujedica, miteser).
U komedonima se razmnožavaju različite bakterije, od kojih glavnu ulogu imaju anaerobne bakterije (Propionibacterium acnes). One stvaraju slobodne masne kiseline i potiču upalu u lojnom folikulu i okolnom tkivu, to jest stvaraju se papule i papulopustule.
Upalni proces može zahvatiti i dublje dijelove tkiva oko folikula (perifolikularno), kad nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi veličine graška do lješnjaka. Njihovim spajanjem nastaju veći, pločasti, crvenkasto-plavkasti infiltrati koji omekšaju, a njihov sadržaj preko fistule se prazni na površinu kože. Nakon takvih promjena redovito zaostaju ožiljci, koji mogu biti ispod ili iznad razine kože, i keloidi.

Terapija prilagođena težini promjene i okolnostima

Ljeti, zbog topline i vlage, pojačano se luče žlijezde lojnice, zbog čega površinski dio kože postaje masniji. Još češće nego na licu, pogoršava se stanje na leđima i prsima, posebice kod muškaraca. Zbog pojačana znojenja, koje otežava izlučivanje sadržaja iz žlijezda lojnica, dolazi do njihova začepljenja. Uz to, pritisak i trenje tijesne odjeće, ovratnika, remena ili ruksaka može iritirati već upaljene folikule žlijezda lojnica i dodatno pogoršati situaciju. Zato prilikom pranja treba izbjegavati snažno trljanje i pomno upotrebljavati sredstva za lokalnu primjenu na bazi salicilne ili glikolne kiseline te benzoil peroksida, jednom do dva puta dnevno. Takvi preparati potpomažu ljuštenje odumrlih stanica s površine kože, smanjuju mogućnost začepljenja izvodnih kanala žlijezda lojnica i posljedične upalne promjene. Za njegu kože lica, uz redovito pranje, savjetuje se i tjedna primjena maski koje upijaju suvišnu masnoću i koži vraćaju mat izgled.

Liječenje svih oblika akne treba prilagoditi ljetnim uvjetima, a prema uputi dermatologa. U tom smislu, koži s akneiformnim promjenama treba prilagoditi i sredstva za zaštitu od sunca. Pogodniji oblici su nemasni losion, gel i emulzija nego krema koja može imati komedogeni učinak.

Za liječenje blažih oblika akne uobičajeno se primjenjuju lokalni preparati (alfa hidroksi kiseline, retinoidi, benzoil peroksid). S obzirom na to da pojačavaju osjetljivost kože na ultraljubičasto zračenje, treba ih izbjegavati u dnevnoj primjeni.
Katkad za liječenje akne nisu dostatna samo sredstva za lokalnu primjenu, pa se uključuje i peroralna terapija prema uputama dermatologa, na primjer kod težih upalnih promjena, u slučaju kojih se primjenjuju peroralni antibiotici (tetraciklini - minociklin, doksiciklin). Pritom je potreban pojačan oprez zbog mogućeg razvoja vrlo neugodne fototoksične reakcije.
Najteži oblici akne liječe se peroralno derivatom vitamina A (isotretinoinom). Riječ je o lijeku iznimne učinkovitosti, koji smanjuje lučenje loja (djeluje sebosupresivno), normalizira keratinizaciju folikula, indirektno inhibira rast bakterija i smanjuje upalu. Ako su djevojke i žene tijekom liječenja akne isotretinoinom istodobno na hormonalnom liječenju, zahtijevaju strogu fotoprotekciju zbog velikog rizika od razvoja hiperpigmentacija uzrokovanih spolnim hormonima.

U izravnoj vezi s UV zračenjem

Uz Acne vulgaris, važno je spomenuti još neke dermatoze koje su u izravnoj vezi s izlaganjem ultraljubičastom zračenju.

Acne aestivalis (Mallorca acne) - Poseban oblik polimorfne svjetlosne erupcije. Izbijaju višestruke, jednake crvene papule nakon izlaganja suncu ili umjetnom izvoru ultraljubičastog zračenja (solarij). Obično počinju u proljeće, pojačavaju se tijekom ljeta i nestaju na jesen. Promjene zahvaćaju leđa, prsa, ramena, nadlaktice, a lice je u većini slučajeva pošteđeno. Najčešće se pojavljuju kod žena srednje dobi koje su imale akne u pubertetu. Smatra se da ulogu u nastanku ima interakcija UVA zračenja i određenih sastojaka u kozmetici (npr. ovlaživači). Stoga se kao mjera prevencije savjetuje primjena sredstava za zaštitu od sunca koja ne sadrže ovlaživače nego čistače slobodnih radikala, poput vitamina E i alfa-glukozil rutina. Liječe se uglavnom lokalnim preparatima, prema uputama dermatologa.

Acne solaris (Favre-Racouchot acne) - Ovaj oblik obično se pojavljuje kod starijih ljudi kao rezultat dugotrajna i kumulativnog izlaganja ultraljubičastom zračenju. Češće zahvaća muškarce, između 60. i 80. godine starosti. Promjene se očituju otvorenim komedonima oko očiju, na nosu, obrazima i čelu. Najbolja opcija za liječenje ovog oblika akne su retionoidi.

Autor:
Vesna Magdić-Jelavić, dr. med., spec. dermatovenerolog

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češći, na sreću, struka nudi dobra terapijska rješenja

Dermatolozi nerijetko upozoravaju na činjenicu da su kozmetski nedostaci iznimno važni u doživljaju potpuna osjećaja zdravlja. Zdravstveni problemi uzrokovani kozmetskim nedostacima u mlađoj populaciji u izrazitom su porastu, nisu zanemarivi ni u srednjoj životnoj dobi, a zahvaćaju i mlađu seniorsku dob.

U dermatološkoj ordinaciji sve se češće opažaju kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama. Zbog nedovoljne medicinske zainteresiranosti, dosad im nije pridavana potrebna pozornost, a vjerojatno je to razlog i teškoćama u klasifikaciji i nedovoljno istraženoj patofiziologiji tih promjena. Na sreću, u posljednje vrijeme primjetno je povećano zanimanje kozmetološko-medicinske struke za takva oboljenja, pa je na raspolaganju sve više dobrih terapijskih rješenja.

Velik je broj različitih hiperpigmentacija kože, stoga donosimo samo najčešće entitete i one koji, s obzirom na to da se pojavljuju na izloženim dijelovima kože, uzrokuju najveće probleme oboljelima.

Melanin uvjetuje boju kože

Boja naše kože ovisi o nekoliko činitelja: pigmentima iz krvnih stanica (plavom i crvenom oksihemoglobinu), žutim pigmentima koje unosimo hranom (karotenoidima), a u najvećoj mjeri o količini stvaranja smeđeg pigmenta melanina.
Melanin se sintetizira u melanocitima, stanicama koje su raspoređene u bazalnom sloju epidermisa, a iz tih stanica pigmentna tjelešca ulaze u stanice kože. Jedna pigmentna stanica opskrbljuje pigmentom 30 do 40 epidermalnih stanica. Enzimsku djelatnost tijekom sinteze melanina iz aminokiseline tirozina kontroliraju hormoni hipofize i nadbubrežne žlijezde.
Količina stvorenog melanina u koži ovisi o rasi, konstituciji pojedinca i izloženosti sunčevu ultraljubičastom (UV) zračenju. Tako će stanovništvo bijele rase, koje živi u geografskom području s jačom sunčevom insolacijom, imati više melanina u stanicama kože (primjer kod nas je mediteranski tip pigmentacije kože).

Prema količini pigmenta na koži koja nije izložena suncu (npr. unutarnja strana nadlaktice) i reakciji kože nakon određenog vremena izloženosti UV zrakama, određujemo tip kože (tip I - IV): tip I - koža s vrlo malo pigmenta i obveznom pojavom crvenila i opeklina na UV izloženost, a tip IV je koža s izrazito puno pigmenta i bez reakcija na UV izloženost. Osnovna uloga pigmenta melanina upravo je zaštita kože i cijelog organizma od štetnog djelovanja sunčeva zračenja.

Utjecaj UV zračenja

Danas uglavnom govorimo o štetnom djelovanju ultraljubičastog dijela sunčeva spektra, tj. UVA i UVB zrakama koje se okrivljuje za nastanak raka kože, malignu transformaciju nevusa (madeža), starenje kože, a osobito za preuranjeno starenje kože ("photoaging"). Svi ti procesi nastaju kao rezultat dugogodišnjeg izlaganja suncu, pri čemu se štetni učinci kumuliraju. Iako su dobro proučeni, još uvijek su cilj mnogih medicinskih istraživanja. Zna se da su kod UVB zračenja štetne zrake valnih duljina od 290 do 320 nm, a kod UVA od 320 do 400 nm.

Osim starenja kože i bolesti koje doista mogu ugroziti ljudsko zdravlje, sunčeva svjetlost igra važnu ulogu u stanjima koja nazivamo poremećajima pigmentacije, odnosno u ovom slučaju hiperpigmentacije kože. Hiperpigmentacije nastaju ili zbog povećana broja pigmentnih stanica u koži ili zbog njihove pojačane funkcije, odnosno povećana stvaranja pigmenta melanina. Višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu, ili u dubljem sloju, dermisu, gdje je inače vrlo nedostupan djelovanju sredstava za izbjeljivanje kože. Pod pojmom hiperpigmentacije kože ipak se najčešće podrazumijevaju promjene u kojima se proces odvija u epidermisu i tada ih zovemo hipermelanoze (hypermelanosis). One mogu biti rezultat dvaju tipova promjena:

• melanocitna hipermelanoza - povećanje broja pigmentnih stanica, što vodi povećanoj proizvodnji pigmenta
• melanotička hipermelanoza - drugi tip hipermelanoze bez znatnog povećanja broja pigmentnih stanica u epidermisu, ali uz bitno povišenu produkciju pigmenta.

Oba tipa promjena uzrokuje nekoliko činitelja, najmanje sljedeća tri: genetski, hormonalni i količina izlaganja suncu, tj. UV zračenje.

Najčešći oblici hipermelanoza

Najveći estetski problem od svih hiperpigmentacija kod žena mlađe i srednje životne dobi je hipermelanoza (staračke pjege, sunčane pjege i melazma), jer se uglavnom javlja na koži lica i potrebno je uložiti prilično truda kako bi se učinila estetski prihvatljivom.

Staračke pjege (solarni lentigo)
Kozmetska anomalija koja se najčešće javlja kod tipova kože I i II, rjeđe kod tipa III, a gotovo nikad kod tipa IV su staračke pjege. Pojavljuju se na dijelovima kože koji su kronično izloženi suncu: čelo, obrazi, nos, podlaktice, gornja strana šake, ramena i područje prsa (dekolte). Najčešće su kod ljudi starijih od 40 godina, ali mogu se javiti već i u tridesetima, ovisno o klimatskom području i jačini izlaganja suncu. Prema tipu promjena ubrajaju se u melanocitne hipermelanoze, dakle postoji povećan broj pigmentnih stanica i povećana produkcija pigmenta.
Najuspješniji oblik borbe protiv staračkih pjega je prevencija - ne izlagati se jakom suncu i upotrebljavati sredstva sa zaštitnim faktorom, uz primjerenu njegu kože. Kad su promjene već izražene, odstraniti se mogu sredstvima za izbjeljivanje kože, kremama s retinoičnom kiselinom, nanošenjem voćnih kiselina, kojičnom kiselinom, C vitaminskim serumima, krioterapijom (zaleđivanje tekućim dušikom) ili laserom. Za koji oblik terapije ćemo se odlučiti, ovisi o kliničkoj manifestaciji, tj. raspodjeli promjena po tijelu, mjestu na kojem ćemo provoditi terapiju te o stanju kože.

Sunčane pjege (efelide; ephelides)
Također su kozmetska anomalija, koja je česta kod crvenokosih ljudi (tipovi kože I i II) i nasljeđuje se autosomalno dominantno. Pjege su najčešće na licu - obrazima i nosu, ramenima i dekolteu. Veličina im je nekoliko milimetara, a boja im varira od žućkaste do smeđe. Prisutne su već u ranoj dječjoj dobi, a obično se prvi put pojave između treće i šeste godine. Po tipu promjena ubrajaju se u melanotičke hipermelanoze, kod kojih ne nalazimo povećan broj pigmentnih stanica u epidermisu, nego samo povećanu produkciju melanina. Kao i kod staračkih pjega, i kod sunčanih, ako ih želimo odstraniti, najvažnija je zaštita od sunčevih zraka. Teže ih je izbjeljivati nego staračke pjege, a rezultati najčešće nisu trajni.

Melasma ili chloasma (grč. melasma = crna točka; chloasma = zelena točka)
Katkad se naziva i trudnička hiperpigmentacija, iako taj naziv potencira samo jedan od uzroka nastanka te, vrlo proširene kozmetske anomalije kože lica. Uz to što je uzročno povezujemo s trudnoćom, javlja se i u žena koje uzimaju kontracepcijske hormone, a mogu je izazvati i drugi lijekovi, npr. difenilhidantoini. Određeni broj slučajeva je idiopatski, što znači da pojavu hiperpigmentacije ne povezujemo niti s hormonalnim promjenama niti s uzimanjem drugih lijekova. Prema nekim autorima, idiopatska melazma ipak se može dovesti u korelaciju s blagom, klinički beznačajnom disfunkcijom jajnika.
Učestalost bolesti prilično je visoka, osobito u mlađih, tamnoputih žena, a u našim krajevima žena s mediteranskim tipom kože. U svijetu je najrasprostranjenija u žena s Bliskog istoka, iz Indije, Južne Amerike i Azije. Sukladno istraživanjima, čak je 20 posto žena koje su uzimale kontraceptivne tablete s kombinacijom estrogena i sintetskih progesterona, a živjele su u klimatski vrlo sunčanom području, razvilo melazmu.
U 90 posto slučajeva ta se hiperpigmentacija javlja u žena, a samo u 10 posto u muškaraca.
Moguće je da, uz navedene uzroke (hormoni, lijekovi, sunce), određenu ulogu igra i kozmetika. Poznato je da kreme koje sadrže biljna eterična ulja i druge fotosenzibilizatore, osobito one biljnoga podrijetla, nakon nanošenja i izlaganja suncu mogu uzrokovati mrljaste hiperpigmentacije.
Parfemi također izazivaju hiperpigmentacije na svjetlu izloženim (fotoeksponiranim) područjima, pa ih možemo povezati s rubnim promjenama na licu ili vratu i području oko uha, gdje se najčešće i nanose. Upitno je imaju li te promjene istu patogenezu kao melazma, odnosno sudjeluju li u nastanku bolesti ili su stanja posve odvojena od melazme u užem smislu. Takva stanja nazivamo kozmetičkim dermatitisom, odnosno hiperpigmentiranim kozmetičkim dermatitisom. Karakteriziran je smećkasto-sivim ili crvenkasto-smeđim, simetrično smještenim promjenama, koje nisu oštro ograničene, a razvijaju se ubrzo nakon nanošenja inkriminiranog preparata i izlaganja suncu. Promjene traju mjesecima, a tipično je da se vrlo sporo povlače nakon prekida primjene uzročnog preparata, tako da je katkad potrebna i cijela godina.
Prema tipu bolesti, melazma se ubraja u melanotičke hipermelanoze, što znači da broj pigmentnih stanica nije znatno povećan, a njihova aktivnost i produkcija pigmenta melanina izrazito su povećani. Pigment se nalazi u epidermisu i u nekim slučajevima melazme u dubljim slojevima kože. Što zapravo izaziva povećanu produkciju pigmenta, još nije sasvim poznato. Navedeni činitelji, kao što su hormoni, lijekovi, biljni fotosenzbilizatori i djelovanje UV zraka, samo su dijelovi nepotpuna mozaika.

Klinička slika melazme tipična je i lako prepoznatljiva: na licu, najčešće simetrično, nalazimo svijetlo do tamnosmeđe ili sivo-smeđe mrlje, nepravilna oblika (geografskih rubova) i jednolike raspoređenosti boje. U dvije trećine pacijenata te promjene smještene su na središnjim dijelovima lica: obrazi, čelo, nos, gornja nadusnica i brada. Kod manjeg postotka promjene se mogu naći na vanjskim dijelovima lica uz rub donje čeljusti, još rjeđe na nadlakticama.
Trudnička melazma može spontano nestati mjesecima nakon poroda, a nepredvidivo je hoće li se pojaviti u idućim trudnoćama. I melazma uzrokovana kontraceptivima može spontano nestati nakon prekida uzimanja hormona, a najlošiju prognozu ima idiopatska melazma.

U liječenju svih hiperpigmentacija, pa tako i melazme, najvažniju ulogu ima prevencija - zaštita od djelovanja UV zraka. Zaštitni faktori trebaju sadržavati titan-dioksid i/ili cink-oksid, jer su transparentni preparati za zaštitu od sunca nedjelotvorni čak i kad sadrže visok faktor zaštite (SPF - sun protecting faktor). Često pacijentima treba napomenuti da ih moraju upotrebljavati i izvan plaže, znači pri svakom izlaganju suncu, te započeti njihovu primjenu dovoljno rano, u proljeće.

Od preparata za izbjeljivanje sigurno je najpoznatiji hidrokinon, koji se upotrebljava u koncentracijama od 1,5 do dva posto za kozmetičke preparate, odnosno četiri do pet posto u medicinskim kremama. Obično se koristi dva puta dnevno tijekom šest do osam tjedana. Tijekom terapije može doći do iritacijskog crvenila i ljuštenja kože. Veći je problem ako se pojave depigmentacije, mjesta gdje je pigment sasvim razoren. Osobito treba izbjegavati neke derivate hidrokinona (monobenzil, monoetil i monometil eter), jer češće imaju neželjene učinke.
U posljednjem desetljeću češće se upotrebljavaju kreme s retinoičnom kiselinom (derivat A vitaminske kiseline), također u različitim postocima. Primjenjuju se slično kao i hidrokinon, no također se može pojaviti iritacija. Pravilnom uporabom i postupnim povišenjem koncentracije lijeka to se može izbjeći.

Suvremeniji preparati, kao što je azeleična kiselina i neki "nehidrokinonski" izbjeljivači (npr. 40-postotni koncentrat likorisa u glabridinu), ne izazivaju iritaciju kože ili se kod vrlo osjetljive kože javlja zanemariva iritacija. Još noviji preparati za izbjeljivanje sadrže C vitamin u koncentraciji od pet do 20 posto za kozmetičku primjenu, odnosno do 40 posto za profesionalnu uporabu. C vitamin najčešće se upotrebljava u kombinacijama s drugim pripravcima za depigmentaciju.
Kemijski pilinzi voćnim kiselinama, trikloroctenom, fenolnom ili kojičnom kiselinom, kao i odstranjivanje hiperpigmentacija krioterapijom (tekući dušik) ili laserom, radikalniji su zahvati koje mora izvoditi iskusan liječnik jer postoji mogućnost da ostanu neželjene promjene. Osim depigmentacija i ožiljaka, navedeni postupci mogu uzrokovati hiperpigmentaciju jaču od početne.

Svi navedeni preparati i tretmani mogu se i kombinirati, a to je u otpornim slučajevima i nužno. Tako širok spektar ljekovitih sredstava i postupaka upućuje na to da je liječenje melazme još uvijek terapijski problem, posebice zbog nepoznata uzroka i čestog povratka.

Blagodati propolisa na vašoj koži

Tijekom ljetnih mjeseci i izlaganja suncu svakako zaštitite svoje najmilije i sebe sredstvima za zaštitu od sunca s visokim zaštitnim faktorom. No, ako se opeklina od sunca ipak dogodi, blaža stanja ili nadraženu kože možete i sami tretirati.
Stoga ljetnu ljekarnu upotpunite ApiPantenom, proizvodom namijenjenom tretiranju kože nadražene suncem. Sadrži propolis, koji sprječava suncem potencirana oštećenja kože i pospješuje njezino cijeljenje, te dekspantenol, prijeko potreban za pravilno funkcioniranje epidermisa.
Ako se jave crvenilo i blaže opekline, koristite gel (za manje površine kože) ili pjenu (za šire zahvaćena područja). ApiPanten emulzija preporučuje se kao mlijeko za kožu poslije sunčanja.

ApiPanten preparate možete nabaviti samo u ljekarnama. Oprezno koristite u slučaju alergije na pčelinje proizvode.

Priprema djeteta za polazak u školu

Polazak u školu za većinu je djece i roditelja važan trenutak. Za neke roditelje to je izuzetno stresno razdoblje, a njihovi ga mališani percipiraju kao razdoblje promjena. Opravdano se pitamo kako smanjiti anksioznost i stres, odnosno kako pripreme za polazak u školu učiniti što ugodnijim iskustvom za roditelje i dijete.

Razgovor i igra

Dijete može mnogo doznati o životu kakav ga čega u školskoj klupi proučavajući udžbenike za prvi razred.

Nezaobilazna sastavnica priprema za polazak u školu jest razgovor o školi. Šetnje školskim okružjem, razgovori s drugom djecom te razmjena iskustava s drugim roditeljima od neprocjenjive su važnosti. Razgovarajte s mališanom, doznajte kakve informacije posjeduje, što očekuje od škole te ima li ikakvu predodžbu o tome kakve se aktivnosti izvode u školi. Dijete može mnogo doznati o životu kakav ga čega u školskoj klupi proučavajući udžbenike za prvi razred.

U trenucima kad vaše dijete pokazuje interes za zajedničkim druženjem kroz igranje uloga, potičite igre o školi. Igranjem uloga u kojoj vi imate ulogu učenika a ono učiteljice i obrnuto možete pomoći djetetu da razriješi neke nedoumice i savlada strah od komunikacije s učiteljicom. To je jedan od načina da saznate kako vaš mališan razmišlja o školi, koje informacije ima te treba li mu još dodatnih pojašnjenja. U slučaju da u zamišljenoj situaciji iskazuje neprimjeren strah ili otpor - potražite pomoć i savjet školskog psihologa.

Priprema prostora i pribora za školske aktivnosti

Dogovorite s mališanom plan aktivnosti koje trebate provesti prije polaska u školu. Uređenje prostora za učenje vrlo je važno za uspješno izvođenje školskih obaveza. Odabir radnog stola, stolca i svih ostalih osnovnih sredstava za rad može uljepšati pripremu za početak škole. Pokažite koliko vam je važno da se zajednički dogovorite o uređenju sobe, budući da njen sastavni dio postaje i kutak za učenje.

Kutak za učenje je mjesto na kojem bi dijete trebalo boraviti nekoliko mjeseci prije početka školskih obaveza. Na istom mjestu neka izvodi aktivnosti kao što su crtanje, listanje slikovnice, slušanje priča i sl. Nastojte da se u kutiću za učenje izvode aktivnosti koje dijete može i treba povezivati s usvajanjem novih znanja i vještina.

Odabir školske torbe, zajednički odlazak po školske knjige, kupovina odjeće za prvi dan škole samo su neki od malih ali slatkih zadovoljstava koje vole sva djeca i kojih se rado prisjećaju. Kada se adolescenti prisjećaju prvih dana u školi, najčešće govore: "sjećaš se kako si me uparadirala za prvi dan škole, kako sam se osjećala važno u novoj haljini i cipelicama koje sam dobila od bake za školu". Pokažite djetetu koliko je važno da sudjeluje u odabiru svega što je potrebno za školske aktivnosti u kući i školi.

Uvođenje dnevne rutine

Dnevna rutina je, kažu roditelji, čest problem. Stručnjaci koji su analizirali neke od problema s kojima se susreću roditelji prvašića navode poteškoće oko uvođenja dnevne rutine i promjena. Naime, većina mališana tijekom ljetnih mjeseci ima dovoljno vremena za slobodne aktivnosti, stoga prelazak s ljetnog odmora na jesenske aktivnosti za većinu predstavlja izvor stresa. Kako biste olakšali prilagodbu, dobro je postupno mijenjati dnevnu rutinu postupnim usklađivanjem s aktivnostima koje očekuju mališana. Dovoljno sna jedan je od imperativa. Istraživanja školskih psihologa i pedagoga u svijetu ukazuju da mališani koji su imali narušenu aktivnost spavanja u većini slučajeva pokazuju sklonost anksioznošću, nestrpljivošću i frustraciji na najmanje podražaje.

Važnost obiteljske podrške

Odlazak od kuće do škole vrlo je važna stavka u pripremi za polazak u školu.

Svakako osigurajte dovoljno vremena svome mališanu za prilagodbu na školske obaveze, stručnjaci kažu - više od jednog tjedna, što je za neke roditelje zbog poslovnih obveza neizvedivo. Koristeći produženi boravak u školi vaš mališan može uz pomoć učitelja izvršiti školske obveze i ujedno provesti dio vremena u druženju s vršnjacima. Ako škola nema organiziran produženi boravak, u početku za pomoć zamolite članove šire obitelji.

Ne zaboravite na važno mjesto koje zauzima razvoj svijesti kod djece o poštivanju prometne kulture i pridržavanju mjera opreza. Odlazak od kuće do škole vrlo je važna stavka u pripremi za polazak u školu. U više navrata zajedno s djetetom pređite put od doma do škole, upozoravajući pritom potomka na eventualne probleme na koje može naići te potencijalne opasnosti kojima može biti izložen.

Izrada zajedničkog planera

Izrada dnevnog i tjednog planera može koristiti i vama i vašemu mališanu. Izradite zajednički planer, u kojemu trebate organizirati glavne aktivnosti tijekom dana - od jutarnjeg buđenja do vremena za druženje i odlaska na počinak. Svakako u planer zapišite najvažnije telefonske brojeve.

Samodisciplina

Priprema za polazak u školu iziskuje svladavanje aktivnosti kao što su održavanje osobne higijene, stjecanje navike kulturnog ponašanja te izvršavanja prilagođenih zadataka kod kuće. Nezaobilazno je razviti navike organiziranosti i točnosti u izvođenju svakodnevnih aktivnosti, kao što su pospremanje igračaka nakon igranja ili završetak igre u dogovoreno vrijeme i priprema za odlazak na spavanje. To su samo neke od navika koje dijete treba posjedovati prije polaska u školu budući da školsko okružje od samog početka iziskuje izvođenje zadataka za koje su nužno potrebni samodisciplina i ustrajnost.

Pokažite emocije

Budite umjereni s negativnim kritikama i promišljeni s kaznama jer one u konačnici produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha.

Najvažnija sastavnica u pripremi za polazak u školu je obilno iskazivanje emocija. Recite svome djetetu koliko ste sretni i ponosni na njega što kreće u školu. Dijete mora osjetiti vaše pozitivne emocije kako bi steklo osjećaj zadovoljstva. Pokažite djetetu da ga cijenite i prihvaćate, uvažavajući njegove sposobnosti i interese. Budite umjereni s negativnim kritikama i promišljeni s kaznama jer one u konačnici produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha. U narodu postoji izreka koja glasi "po jutru se dan poznaje". U ovom slučaju neka se po pripremama za školu očituje uspjeh i zadovoljstvo djeteta u školi.