Kozmetički tretmani - užitak za sva osjetila

Držati do sebe znači vjerovati u sebe, voljeti sebe, a samo takvi možemo stvarati, pomagati drugima i pobjeđivati

Opterećenje u privatnom i poslovnom životu i njihov svakodnevni pratitelj - stres, iziskuju da odvojimo dan samo za sebe kako bismo obnovili tjelesnu, a time i duhovnu ljepotu. Stara izreka kaže: zdrav duh u zdravom tijelu, a mi ćemo tome dodati: zdrav i lijep duh u zdravom i lijepom tijelu.
Zahvaljujući široku spektru tretmana u kozmetičkim salonima, wellness centrima, termalnim odmaralištima..., pregršt je mogućnosti kojima oplemenjujemo dušu, uljepšavamo tijelo, obnavljamo izgubljenu energiju i vraćamo izgubljeno samopouzdanje.
Znanstveno je dokazano da uzrok lošeg raspoloženja vrlo često proizlazi upravo iz nezadovoljstva vlastitim izgledom. Smetaju nam bore, nečisto lice, nedepilirane noge, imamo koji kilogram viška, uznapredovali celulit, pozvani smo na važan poslovni sastanak, a ni nokti ni kosa nisu uređeni, umorni smo i ukočeni. Nezadovoljstvo još više pridonosi svakodnevnoj napetosti i izaziva dodatan stres.

Kozmetičar kao terapeut

Uloga je kozmetičara da ciljano riješi problem zbog kojeg smo došli te da u opuštajućoj atmosferi i u ugodnu razgovoru s klijentom sasluša sve njegove probleme. Dakle, ako želimo postići potpun učinak, klijent nam mora vjerovati i tek tada će se prepustiti njegovanju, osjećat će se opušteno i smireno, a mi ćemo ga opskrbiti novom energijom, ljepotom duha i tijela.
Njegovan izgled i zadovoljstvo samim sobom, kao i pozitivna energija koja uz to ide, produljuju mladost, daju nam ljepotu i snagu, ali i sigurnost u samoga sebe. To nam otvara nove horizonte prema drugim ljudima i pridonosi da nas više poštuju i cijene. Naposljetku, ne kaže se bez razloga da zadovoljan čovjek uvijek lijepo izgleda...

Sve što nam je potrebno da bismo postigli harmoniju duše i tijela Bog nam je dao besplatno - dodire i mirise, okuse i boje, toplinu i zvukove. Trebamo ih samo na pravi način kombinirati, oponašajući prirodu u kojoj inače čine savršen sklad.

Dodir - Od presudne je važnost-i. Mora biti istodobno mek, a ujedno snažan, s obzirom na to da maser dodirom prenosi svoj mir i toplinu, a pritiskom po akupresurnim točkama pospješuje ravnomjerniji protok energije. To je osobito važno kod masaže koja djeluje na živčani sustav, jer smiruje nervozu i smanjuje razinu štetnih hormona u tijelu.
Dodir toplog kamenja vulkanskog podrijetla, koje se koristi kod specijalne, tzv. Hot stone masaže, stvara nevjerojatnu ugodu, širi krvne žile i potiče cirkulaciju u pojedinim dijelovima tijela. Naime, kamenje ima visoku moć upijanja topline, odnosno njezina polagana otpuštanja tijekom masaže. Izvodeći duge pokrete glađenja i lupkanja, terapeut prenosi toplinu kamenja na tijelo klijenta. Masaža kamenjem upotpunjuje se eteričnim uljima koja se dodaju u prirodno bazno ulje. Dodavanje ulja ima dvostruku važnost: služi kao podloga da bi kamenje lakše klizilo po koži, ali i u terapeutske svrhe. Eterična ulja biraju se i miješaju ovisno o problemu koji muči klijenta i njegovim željama. Ovom masažom postižemo duboku relaksaciju i smanjujemo stres, rješavamo probleme zakočenosti mišića, bolova u leđima, loše cirkulaciju, depresiju...

Mirisi - Niti jedno naše čulo nema tako jak i izravan utjecaj na mozak kao osjet mirisa, jer mozak pamti mirise koje smo tijekom života osjetili. Oni nas čine sretnima, smiruju nas, opuštaju i uravnotežuju duh i tijelo. Zato pravi i istinski doživljaj tretmana treba biti popraćen određenim mirisom koji će omogućiti potpuno opuštanje. Mirisi mogu biti sastavni dio tretmana, odnosno preparata koje koristimo tijekom tretmana, ali i dio ozračja u kojem se tretmani izvode.
Iznimnu ugodu čini aromaterapija eteričnim uljima, koja, uz to što pruža ugodne mirise, ima i vrlo važno terapijsko djelovanje. Aromamasaže eteričnim uljima opuštaju, oslobađaju od stresa i napetosti, aktiviraju sve stanice pospješujući protok krvi i limfe, a ujedno pridonose pročišćavanju organizma od toksina. Aromatični pilinzi lica i tijela samljevenim biljem ili aromatičnim solima čiste kožu i uklanjaju odumrle stanice, čine je mekom i baršunastom, a ujedno pružaju neopisiv osjećaj čistoće i opuštanja.

Okus - Također može pridonijeti opuštanju i užitku tijekom boravka u relaks centrima. Osvježavajući, prirodni voćni sokovi, svježe voće i pomno odabrane čajne mješavine opuštaju svojim okusom i mirisom, a ljekovitim svojstvima čine određeni tretman učinkovitijim, pridonoseći tako očuvanju zdravlja i ljepote. Od nevjerojatne su važnosti čajne mješavine koje se koriste pri čišćenju organizma i mršavljenju jer ubrzavaju metabolizam i čiste tijelo od otpadnih tvari te smanjuju osjećaj gladi. Topli napici nas zagrijavaju i opuštaju.

Boja - Boju ili svjetlost doživljavamo kao ugodnu ili neugodnu, što ovisi o našem duhovnom stanju. Terapija bojama vrlo je važna u određenim terapijskim tretmanima, kao i u kozmetici, a koristi se i kao način opuštanja.
Nježni pastelni tonovi, naročito zelene i plave, djeluju opuštajuće, čine nas vedrijima i raspoloženijima, budeći u nama volju za životom. Tako zelene lisnate biljke čine inače hladne prostore ugodnim i toplim. Ta se boja koristi u tretmanima za obnavljanje suhe, iritirane i kuperozne kože (koža sklona isušivanju i pojavi crvenila).
Jarke, stimulirajuće boje, naročito crvenu, koristimo u tretmanu mješovite, seboroične i umorne kože te u raznim anticelulitnim tretmanima, tretmanima za smanjenje obujma te kod mlohava i opuštena tkiva kože.

Toplina - Sastavni je dio ugođaja određenog tretmana i vrlo bitan čimbenik opuštanja. Već smo spomenuli pozitivan utjecaj topline kod Hot stone masaže. Ugodne su i opuštajuće i zagrijane pamučne vrećice s ljekovitim biljem, tzv. pinde ili pakunzi, koje prislonjene na određena mjesta na tijelu oslobađaju bolne mišiće od napetosti, pospješuju prokrvljenost i oživljavaju kožu. Pakunzi za noge neizostavan su ritual za opuštanje i pomoć pri lošoj cirkulaciji i omekšanju tvrde i orožnjele kože na stopalima. Tople kupke za noge radile su naše bake kako bi djecu smirile i ugrijale prije spavanja, ali i spriječile prehladu i grlobolju. Vruće kupelji i saune koriste se još od starih Rimljana kao savršen način opuštanja, poboljšanja cirkulacije, pročišćavanja kože i cijelog tijela od različitih toksina i nusprodukata metabolizma.

Stimulaciju tijekom tretmana upotpunjuje opuštajuća i nenametljiva glazba - zvukovi prirode, žubor vode i cvrkut ptica. Postoje tehnike masaže u kojima je glazba glavni element. Začetnici te metode dokazali su da zvukovi pojedinih instrumenata različito stimuliraju određene čakre u tijelu. Tako, primjerice, glazba koja oponaša zvukove vode ima učinak otjecanja suvišne vode i odstranjivanja štetnih tvari iz tijela, a uz to izvrsno opušta.

Iz svega navedenoga jasno je da kozmetički tretman jest i mora biti ugoda, ali i potreba, te da to nije uzaludno potrošeno vrijeme i bačen novac, nego nešto što nas izgrađuje, oplemenjuje i stvara. Držati do sebe znači vjerovati u sebe, voljeti sebe, a samo takvi možemo stvarati, pomagati drugima i pobjeđivati. Stoga, ne oklijevajte, pronađite vrijeme rezervirano samo i isključivo za sebe.

Autor:
dipl. ing. Manuela Šapro, kozmetičarka

Kako pojačati imunitet

Prehlade i sezona gripe ne mora biti problem za vas ako se naravno hranite određenu hranu za dizanje imuniteta. Pranje ruku vam ne garantira da nećete uhvatiti prehladu ili gripu. Pronađite koja hrana i koji čajevi će pomoći imunitetu.

Trebat ćete: Agrume (naranđe, limun, mandarine, citrus…), tamno goveđe meso, svinjetina, narančasto povrće (mrkva, paprika, paradajz…), bademi, sjemenke suncokreta, čaj

Vitamin C je bitan u borbi protiv prehlada i virusa. Konzumiranje naranđi, grejpa i ostalih agrumena je bitno za stvaranje bijelih krvnih stanica. One se bore protiv virusa. Otprilike jedna čaša na dan može zadovoljiti. Ostalo voće i povrće koje sadrži vitamin C je: Jagode, kivi, papaje, crvene papričice i brokula.

Proteini koji sadrže cink. Cink pospješuje produkciju limfocita koji se također bore protiv virusa. Ako ne konzumirate crveno meso, školjke i mliječne proizvode, morate nadoknaditi dnevne količine koje za žene iznose 8 miligrama, a pronaći ih možete u:

- Pšenične klice i žitarice (osobito raž)
- Pivski kvasac
- Sjemenke bundeve, suncokreta i sezama
- Plodovi mora
- Mahunarke(soja, grah, grašak, slanutak, leća)
- Orasi, lješnjaci, bademi, kikiriki
- Nemasno mlijeko i meso, riba, jaja
- Povrće: brokula, cvjetača, kelj pupčar (prokulica), kupus, artičoka
- Gljive

Karoten ćete naći u narančastom povrću. Karoten je adaptiran u vitamin A. Vitamin A (mrkva, slatki krumpir, tikvice…) pomaže očuvati sluznice koje imaju ulogu zapreke protiv virusa. Preporuča se popiti dvije čaše na tjedan za uspješnu borbu protiv virusa. Zamjena za glavne izvore karotena su špinat i kelj.

Vitamin E ćete naći u bademima i sjemenkama suncokreta. Vitamin E pomaže u funkciji imunosti i štiti limfocite odoštećenja.

Čaj sadrži aminokiseline zvane L-Theanin u velikoj koncentraciji I potiču limfocite da proizvode interferon. To je protein koji se bori protiv virusa. Svaki dan popijte 5 manjih čaša crnog ili zelenog čaja.

Zaposlene trudnice

Redovitim vježbanjem održava se tjelesna težina, unaprjeđuje kardiorespiratorna kondicija i preveniraju moguće komplikacije

Tijekom trudnoće više od 40 posto žena odlučuje nastaviti raditi sve do uoči poroda, a najčešći su razlozi egzistencijalni, socijalne potrebe ili osobni profesionalni razvoj.

Promijenjeni tijelo i psiha

Trudnoća je fizičko stanje koje mijenja tijelo žene, a razvoj novog bića u maternici stvara posebnu fizičku povezanost između nje i budućeg djeteta. Za pravilan razvoj nerođenog djeteta važno je odražavanje fizičkog zdravlja majke pravilnom prehranom i prilagođenim vježbanjem u skladu s tjelesnim promjenama.
U prošlosti se trudnoća smatrala poštednim stanjem. Današnje se trudnice, pak, pod okriljem znanosti, potiče na kontrolirano vježbanje i održavanje tjelesne aktivnosti, a sve zbog opće dobrobiti i nje i nerođenog djeteta, i to ne samo tijekom trudnoće, nego i nakon poroda. Planiranim programom vježbanja trudnice osnažuju i održavaju mišićni "korzet" uz kralježnicu (paravertebralnu muskulaturu), to jest jačaju mišićni stup u području križa, koji je glavna potpora trbuhu. Uz to, održavaju tonus i elastičnost trbušnih mišića i mišića dna zdjelice, zbog čega su spremnije za moguće teškoće prilikom poroda i produljeno rađanje.
Redovitim vježbanjem održava se i tjelesna težina te preveniraju moguće komplikacije trudnoće, kao što je gestacijski dijabetes, preeklampsija te kronične tegobe lokomotornog sustava, poput križobolje, oslabljena i rastegnuta mišića trbuha, dna zdjelice i sl. Vježbanje unaprjeđuje kardiorespiratornu kondiciju trudnice, pomaže bržem oporavku babinjače i smanjuje napetost, te tako djeluje pozitivno na sve izazove budućeg majčinstva.
Usporedo s povećanjem potreba ploda, povećava se i utrošak energije prilikom vježbanja trudnice i raste potražnja tijela za hranjivim tvarima.

Trudnica treba biti svjesna svih promjena i prilagoditi prehranu i način života sebi i budućem djetetu. Pri odabiru vježbi treba izbjegavati potencijalno rizične aktivnosti. Sportovi kod kojih je moguć pad (skijanje, trčanje...) posebno su opasni, zbog promjene težišta tijela trudnice i poremećene ravnoteže. Nisu poželjne niti aktivnosti u kojima je trudnica izložena ekscesivnoj vrućini. Naime, kod trudnice je rad srca ubrzan i u mirovanju, zbog čega nema dovoljno kompenzacijskih mehanizama za obranu od viška topline, a posljedična dehidracija dodatno snižava krvni tlak.

Znanstveno utemeljene preporuke

The American College of Obestetricians and Gynecologist svake godine izdaje preporuke temeljene na recentim znanstvenim činjenicama o načinu i količini aktivnosti i vježbi za trudnica. Opća je preporuka da trudnice vježbaju umjereno barem 30 minuta dnevno, gotovo svaki dan u tjednu. Pod terminom aktivnost smatraju se i rekreacija, obavljanje kućanskih poslova, izvršavanje obveza na radnome mjestu i prijevoz. Jedno istraživanje uočilo je opći pad aktivnosti u razdoblju od 17. do 22. i 27. do 30. tjedna trudnoće, i to kod svih trudnica, posebno u trajanju i količini aktivnosti svakodnevnog života, kao što su higijena, odijevanje, hranjenje, održavanje okućnice i poslova oko kuće, rekreacijskih aktivnosti. Istraživanje je pokazalo i da poslovi njege i brige o ukućanima i kućanstvu čine okosnicu aktivnosti trudnice. Uz to, trudnice koje su bile aktivne tijekom trudnoće obavljale su zahtjevnije i teže poslove i bile u boljoj kondiciji, u usporedbi s onima koje su bile inaktivne. Većina žena koje su nastavile raditi na radnom mjestu koje uključuje sjedenje, nisu mijenjale navike ni u trudnoći, iako se to preporučuje.
Zbog hormonalnih promjena u trudnoći, vezivno tkivo je mekše i sklonije oštećenju zbog pretjerana rastezanja zglobova ili nakon manje traume (udarac, istegnuće...). Uz to, na status zglobova može utjecati i dobivanje na tjelesnoj težini trudnice. Stoga se intenzitet i trajanje vježbi prilagođava zdravstvenom stanju trudnice i njezinoj prijašnjoj tjelesnoj aktivnosti. Općenito, što je tijekom vježbe trudnica u stabilnijem položaju, to je vježba za nju sigurnija.

Hodanje, joga, pilates i upravljanje sobnim biciklom prihvatljivi su oblici vježbanja za većinu trudnica. Prakticirati se mogu i oblici aerobnog vježbanja, kao što su plivanje i aerobika u vodi, ali samo u slučajevima kad ne postoji neki medicinski razlog.

Ovisno o uvjetima radnog mjesta i okruženja, trudnica može raditi svoj posao sve do šest do osam tjedana prije poroda, kad se, zbog visoke trudnoće, očekuje pad radne sposobnosti, a u skladu s primijećenim postupnim padom trajanja i količine fizičke aktivnosti u trećem trimestru. Ipak, zanimanja koja iziskuju dulje zadržavanje u prisilnom položaju, poput sjedenja, stajanja ili pregibanja naprijed, većini trudnica ograničavat će već i ranu aktivnost. Valja uzeti u obzir i to da neke trudnice tijekom trudnoće zamjenjuju zahtjevnije poslove onima manjeg intenziteta, što samo dodatno umanjuje njihovu sveukupnu aktivnost.

Autor:
Vedrana Mužić, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije

Bakterijska vaginoza - neprijatelj svake treće žene

Unatoč liječenju, bakterijske vaginoze vrlo se često ponovno javljaju, pa naglasak valja staviti na prevenciju

Pojava bakterijske vaginoze znači da je narušena ravnoteža vaginalne flore bakterijama. To je vrlo česta promjena, jer se razvije kod svake treće žene u nekom životnom razdoblju. Prepoznaje se po simptomima, kao što su svrbež, peckanje, pojačan iscjedak i/ili iscjedak neugodna mirisa. S obzirom na učestalost pojavljivanja i česte recidive, znatno utječe na kvalitetu života žene.

Prirodna "pametna" zaštita

Rodnicu prekriva sloj sluznice koja je, zbog svoje građe, osjetljivija od kože te samim time podložnija vanjskim utjecajima i razvoju infekcije. Međutim, priroda uvijek djeluje tako da štiti organizam, pa tako i u ovom slučaju postoji obrambeni mehanizam, koji se temelji na "dogovoru" između našeg organizma i "dobrih" bakterija laktobacila, koje sprječavaju naseljavanje štetnih mikroorganizama. Kao i u svakom drugom dogovoru, obje strane trebaju biti zadovoljene i dobiti traženo. Naime, epitelne stanice sluznice rodnice s vremenom se ljušte i postaju hrana mikrobima jer su bogate glikogenom. Mikrobi pretvaraju glikogen u mliječnu kiselinu koja povećava kiselost rodnice (snižava pH), što pogoduje rastu laktobacila i sprječava razvoj uzročnika bolesti koji ne mogu opstati u takvoj sredini. Drugim riječima, laktobacili su zadovoljeni, a sluznica je dobila potrebnu zaštitu.

Što pogoduje razvoju

Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi, ali se ipak najčešće javlja kod žena u reproduktivnom razdoblju.
Prave uzroke nastanka bakterijske vaginoze često je vrlo teško utvrditi, ali se zna da postoje stanja u tijelu ili izvan njega koja pogoduju njezinu razvoju. To je prije svega neodgovarajuće održavanje intimne higijene, što može narušiti prirodnu kiselost rodnice i pogodovati rastu štetnih mikroorganizama. Iako bakterijska vaginoza nije spolno prenosiva bolest, jedan je od rizičnih čimbenika svakako i neodgovorno, promiskuitetno spolno ponašanje.
Hormonske promjene koje se javljaju tijekom menstrualnog ciklusa, uzimanja kontraceptiva, trudnoće ili menopauze mogu izazvati češće izražene simptome. Svakako treba spomenuti i različite bolesti kao što su dijabetes, viroze, autoimune bolesti...
Smatra se da je najčešći uzročnik bakterijske vaginoze Gardnerella vaginalis. Ta bakterija i u normalnim se uvjetima može naći u rodnici i debelom crijevu, ali pod utjecajem već navedenih čimbenika prekomjerno se razmnožava i posljedično se razvija bakterijska vaginoza. Uz to, Gardnerella vaginalis omogućuje rast i drugih anaerobnih bakterijskih vrsta, što samo pogoršava situaciju.

Na vrijeme prepoznati

Iako neke žene nemaju nikakve simptome, veći dio njih ipak ima probleme s neravnotežom vaginalne flore. Karakterističan je pojačan iscjedak iz vagine, bjelkasto-sivkaste boje, neugodna mirisa po ribi. Javljaju se i drugi, nespecifični simptomi, kao što su peckanje, svrbež i bol. Najčešće se pojačavaju nakon spolnog odnosa ili menstruacije.
U ginekološkoj ordinaciji postojanje vaginoze potvrđuje se različitim testovima. Osim izgleda iscjetka, mjerenjem pH rodnice utvrđuje se porast pH iznad 4,5. Mikroskopskim nalazom vide se karakteristične stanice nalik na klupka, tzv. clue cells. Dodavanjem posebnog sredstva iscjedak dobiva karakterističan miris po ribi.

Neliječenje povećava rizike

Prije se smatralo da je bakterijska vaginoza samo nepoželjna vaginalna tegoba, no najnovije spoznaje povezuju njezino postojanje i neliječenje s povećanim rizikom za nastanak dodatnih problema. Promijenjena vaginalna flora i visok pH čimbenici su rizika za obolijevanje od spolno prenosivih bolesti. Tijekom trudnoće može biti uzrok pobačaju ili preranom porodu. Bakterijska vaginoza dovodi se u vezu s razvojem upalne bolesti zdjelice.

Recidivirajući karakter

Zbog komplikacija koje može izazvati, bakterijsku vaginozu potrebno je liječiti. Od antibiotika se najčešće preporučuju metronidazol i klindamicin. U većini slučajeva nije potrebno liječenje partnera. Tijekom liječenja preporučuje se suzdržavanje od spolne aktivnosti ili zaštićeni spolni odnosi (kondom).

Prevencija

Unatoč liječenju, bakterijske vaginoze sklone su ponovnom javljanju (recidiviranju), zbog čega se stavlja naglasak na prevenciju, odnosno potrebno je pridržavati se mjera za sprječavanje pojave recidiva:
Pravilno održavanje intimne higijene ima važnu ulogu u održavanju zdrave vaginalne flore i normalnih vrijednosti vaginalnog pH na razini 4,1. Da bi se to postiglo, potrebno je voditi računa o sredstvima za intimnu higijenu, čiji bi pH trebao biti prilagođen vaginalnom, jer uporaba lužnatih sredstava remeti pH, što pogoduje rastu patogenih mikroorganizama.
Valja izbjegavati sredstva koja sadrže parfeme i konzervanse.
Održavanje razine dobrih bakterija laktobacila može se postići lokalnim sredstvima koja potiču njihov rast, čime se sprječava naseljavanje patogenih mikroorganizama.
Odgovorno spolno ponašanje spriječit će učestalu pojavu bakterijske vaginoze, ali i drugih spolno prenosivih bolesti.
Ne smiju se zaboraviti ni redovite kontrole kod odabranoga ginekologa.

Autor:
Ivanka Veselčić, dr. stom.

Intimne neugode

Simptomi kao posljedica upale stidnice (i rodnice) najčešći su razlog posjeta ginekološkoj ordinaciji i izvor neugode

Koža stidnice građena je od epitela koji sadrži dlake, lojne, znojne i mirisne žlijezde. U potkožnom tkivu, uz ostale strukture, nalazi se i Bartholinova žlijezda, čija je funkcija vlaženje stidnice, što s jedne strane ima zaštitnu ulogu, a s druge može pogodovati razvoju upale. Osim promjene vlažnosti, razvoju upale općenito mogu pogodovati hormonalni, metabolički i alergogeni čimbenici.

Kao i rodnica, i stidnica ima fiziološku floru koja se ničim ne može neutralizirati. Najčešći fiziološki mikroorganizmi stidnice su Acinetobacter, Corynebacterium, Micrococcus, Peptostreptococcus i Staphylococcus. Ako postoje neki od prethodno spomenutih čimbenika (hormonalni, metabolički i alergogeni), jaljaju se određene smetnje, ovisno o uzroku. Problem može nastati i ako se na stidnicu nasele bakterije iz rodnice, mokraćne cijevi i debeloga crijeva.

Upale stidnice mogu biti primarne i sekundarne naravi. Primarne upale često su virusnog podrijetla, a sekundarnu upalu čini vulvovaginitis, to jest združena upala stidnice i rodnice, koja je ujedno i najčešći ginekološki problem.

Bakterijske upale

Glavni simptomi i znakovi vulvitisa (upale stidnice) su svrbež, crvenilo i otečena i/ili oštećena sluznica. Nadražena sluznica stidnice, uz svrbež rodnice, čest je znak primarne upale rodnice, što se objašnjava činjenicom da koža stidnice sadrži brojne završetke živčanih vlakana iz rodnice.
Kožu stidnice mogu oštetiti mokraća i vaginalni iscjedak, zbog čega je stalno vlažna i sklona upali. Uzrok nadražaja stidnice mogu biti i alergija, kožne promjene, spermicidi, lubrikanti, sapuni, ulošci... Samo nadražena koža stidnice čest je simptom i kao takva ne može upućivati na uzrok.

Upala Bartholinove žlijezde - Bartholinova žlijezda je parna žlijezda koja se nalazi na ulasku u rodnicu na donjoj trećini velikih usana stidnice. U normalnim uvjetima je veličine graška i ne pipa se. Kad nastane oteknuće, zapravo je riječ o proširenju njezina izvodnog kanala, nakon čega slijede upala i razvoj apscesa (ograničeno gnojno žarište). Apsces Bartholinove žlijezde je bakterijska gnojna upala kod koje može biti prisutno čak i do 60 različitih vrsta bakterija, s tim da su oko 70 posto njih anaerobi. Apsces se razvija dva do četiri dana, kad spontano prsne. Glavni simptom je jaka bol.

U terapijskom smislu potrebni su antibiotska terapija i incizija (zasijecanje žlijezde) radi ispražnjavanja gnojnog sadržaja koji je izrazito neugodna mirisa. Nakon takvog zahvata, bilježi se velika stopa ponovnog pojavljivanja bolesti (recidiva). Marsupijalizacija je zahvat kojim se rubovi ciste prišivaju za kožu, čime je omogućeno njezino stalno pražnjenje. Taj zahvat ima stopu recidiva samo u pet do deset posto slučajeva. Odstranjivanje žlijezde i izvodnog kanala u cijelosti provodi se u slučajevima upornog ponavljanja bolesti i ako dob žene stvara rizik za pojavu karcinoma (žene starije od 40 godina).

Folikulitis - U području stidnice česte su i upale korijena dlake (folikulitis) u formi furunkula ili karbunkula, čiji je uzročnik bakterija Staphylococcus aureus. Terapija je antibiotska - kod blažih slučajeva lokalna primjena u obliku kreme ili masti, a kod težih oralno (na usta) uz inciziju.

Virusne upale

Šiljasti kondilomi - Spolno prenosiva virusna bolest koju prenosi humani papiloma virus (HPV tip 16 i 11). Nakon spolnog kontakta sa zaraženom osobom oboli 60 posto partnera. Liječenje je raznovrsno i uključuje:

• premazivanje 10 do 25-postotnom otopinom podofilina jednom tjedno, tijekom četiri do šest tjedana
• trikloroctena kiselina
• krioterapija
• elektroresekcija (pokazuje najveći postotak uspješnosti - do 99 posto)
• ekscizija
• premazivanje interferonskim kremama (Aldara)
• cjepivo.

Herpes spolnih organa - Vjerojatno je najčešća spolno prenosiva bolest današnjice. Kontakt s oboljelom osobom dovodi do zaraze čak u 75 posto slučajeva. Uzročnici su Herpes simplex virus tipa 1 (HSV1) i 2 (HSV2). Nakon inkubacije od četiri do šest tjedana počinje trnjenje u području stidnice i stvaranje mjehurića. Njihovim pucanjem nastaju ranice koje su vrlo bolne, ali zacjeljuju bez ožiljaka. U akutnoj fazi žena ima temperaturu, otečene okolne limfne čvorove i bolove u stidnici. Bolest se često ponavlja u prvih šest do 12 mjeseci u 50 do 80 posto oboljelih žena. Liječenje se provodi primjenom aciklovira (Zovirax) u infuziji i oralno i/ili lokalno u trajanju od pet do 10 dana. Cjepivo je još u fazi istraživanja.

Autor:
mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Ginekološki simptomi koje ne smijete zanemariti

Neke simptome mogu izazvati manje ozbiljna stanja, ali i karcinom. Da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled.

Ginekološki karcinom laička je terminologija za karcinom cerviksa, endometrija i jajnika. Budući da se razlikuju po uzrocima nastanka, simptomima, (ne)mogućnosti prevencije, liječenju i prognozama, važno ih je razlučiti.

Karcinom cerviksa

Cerviks (vrat maternice) dio je maternice koji se nalazi na unutarnjem kraju rodnice. Prekriven je pločastim stanicama izvana i cilindričnim unutar kanala i upravo iz te dvije vrste stanica nastaje 90 posto karcinoma.
Karcinom cerviksa obično raste sporo tijekom nekog razdoblja. Prije nego što se stanice karcinoma otkriju, tkivo cerviksa prolazi promjene, u smislu pojave stanica koje nisu normalne (displazija), a mogu se uočiti u ranom stadiju uzimanjem PAPA obriska jednom godišnje ili po potrebi češće, ovisno o nalazu prethodnog pregleda i uputama ginekologa.
U Hrvatskoj se svake godine bilježi oko 400 novootkrivenih slučajeva raka vrata maternice, a 100 do 200 žena umre. Posljednji podaci Zavoda za javno zdravstvo RH govore o učestalosti od 16 na 100.000 žena. Iako ne spada u pet vodećih malignoma u žena u našoj zemlji, ipak je još uvijek najčešće dijagnosticiran malignom u žena od 20 do 29 godina, te drugi najčešće dijagnosticirani malignom u skupini žena od 30 do 39 i od 40 do 49 godina.

Rizični čimbenici u nastanku su rani seksualni kontakt, promiskuitet, loša genitalna higijena, niži socijalno-ekonomski status, HPV (Humani papiloma virus) i HSV-2 (Herpes simplex virus) infekcija, kronične infekcije klamidijom, veći broj poroda, pušenje koje slabi imunološki sustav i sprječava da se organizam izbori protiv HPV-a.

Cervikalna intraepitelna displazija (CIN) manjeg stupnja može nestati sama od sebe ili liječenjem bakterijskih vaginoza koje se nađu brisevima vrata maternice. Ako napreduje, progredira u carcinoma in situ (CIS) koji je lokaliziran samo na jednom mjestu i ne prožima okolno tkivo. Kad se proširi nekoliko milimetara u okolno tkivo, ali još uvijek ne prodre u krvne i limfne žile, zove se mikroinvazivni karcinom. Taj proces može potrajati nekoliko godina, ali kad se zloćudni tumor otkrije, on se brzo proširi na susjedna tkiva ili druge organe, obično crijeva, jetru i pluća.

Karcinom cerviksa u svojoj najranijoj i najlakše izlječivoj fazi ne uzrokuje nikakve simptome. Ako postoje, najčešći su uporni vaginalni iscjedak koji može biti blijed, vodenast, roza, smeđi, prošaran krvlju ili taman i smrdljiv. Na njega može upućivati i nenormalno vaginalno krvarenje, posebno između menstrualnih krvarenja, nakon odnosa ili ispiranja i nakon menopauze koje postupno postaje teže i dulje. Nažalost, često nema nikakvih simptoma dok bolest nije uznapredovala. U uznapredovaloj fazi simptomi su gubitak apetita, težine, umor, bol u zdjelici, leđima, nogama, istjecanje mokraće i/ili fekalija iz vagine te lomovi kostiju.

Velika većina žena kod kojih je dijagnosticiran zloćudni tumor cerviksa nisu išle na redovite pretrage PAPA testa ili nisu ništa poduzele nakon jednog abnormalnog PAPA testa. Zato možemo reći da je jedini i najveći čimbenik rizika za loš ishod kod žena kod kojih se razvio karcinom cerviksa upravo neredovito uzimanje PAPA testa.

Karcinom jajnika

S učestalošću od 11 do 15 na 100.000 žena, ovaj karcinom treći je po učestalosti ginekološki malignom (nakon raka vrata maternice i endometrija), a po smrtnom ishodu je na prvom mjestu. U odnosu na sve ostale malignome (dojke, debelog crijeva, endometrija, vrata maternice, pluća), još uvijek ima najlošiju prognozu. Računa se da od njega oboli 1 do 2 posto svih žena tijekom života. Prije svega je bolest pre- i postmenopauzalnih žena (prosječna starost oboljelih žena je 50 do 65 godina). Češće se javlja u žena koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele.
Iako simptomatologija nije specifična, najnovija istraživanja upućuju na to da čak 93 posto pacijentica ima barem jedan od osam ispitivanih simptoma: nadutost, punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, pečenje kod mokrenja, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnina. Često se javljaju i nepravilnosti ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u postmenopauzi. Kod uznapredovalih slučajeva su još mogući ascites, subileus, ileus, gubitak na težini i kaheksija, kao i virilizacija kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone. Unatoč nespecifičnim simptomima, edukacija pacijentica, osobito starijih od 50 godina, mogla bi rezultirati ranijom dijagnozom i uspješnijim liječenjem.
Nažalost, još ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi mogla biti metoda probira (screening). Za rano otkriće nužne su redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk. U slučaju nejasnih nalaza, uz standardnu laboratorijsku obradu određuju se tumorski biljezi. Sljedeća dijagnostička stepenica, ujedno i terapijska, obuhvaća laparoskopiju i histološku analizu tumorskog tkiva, čime završava liječenje u slučaju benignih tumora. U slučaju nalaza malignih stanica, ovisno o stadiju bolesti, pristupa se daljnjem liječenju koje podrazumijeva laparotomiju (otvaranje trbuha rezom), kirurški staging i uklanjanje što je moguće više tumorske mase. Zato je vrlo važno preoperativno načiniti i ostale pretrage koje bi mogle biti od značaja kod proširene operacije (intravenski urogram, cistoskopija, rektoskopija, ultrazvuk i/ili CT trbuha).

Karcinom endometrija

Riječ je o karcinomu trupa maternice koji se razvija iz sluznice maternice (karcinom trupa maternice koji nastaje iz mišićnog i/ili vezivnog tkiva zove se sarkom). Spada među pet najčešćih karcinoma žena u našoj zemlji i drugi je najčešći karcinom (iza dojke) u dobnim skupinama od 50 do 59 i od 60 do 69 godina. Rizik obolijevanja raste sa životnom dobi, tako da se oko trećine javlja u perimenopauzi, a dvije trećine u postmenopauzi, dok se vrlo rijetko javlja u žena mlađih od 40 godina. Procjenjuje se da čini 30 posto svih ginekoloških karcinoma, s tendencijom porasta. Razlog tome treba tražiti u većoj dostupnosti i poboljšanju dijagnostičkih postupaka, ali i očekivano duljem trajanju života žena u Hrvatskoj.
Pravi uzrok nije poznat, a liječnici malokad mogu objasniti zašto jedna žena dobiva uterini karcinom, a druga ne. Istraživanjima je utvrđeno da u rizičnu skupinu spadaju žene starije od 50, one koje imaju hiperplaziju endometrija, koriste hormonsko nadomjesno liječenje (posebno samo estrogen), koje imaju povećanu težinu, uzimaju Tamoxifen (terapija karcinoma dojke), žene bijele rase, one s karcinomom debelog crijeva, nerotkinje te žene koje su rano dobile prvu menstruaciju i kasno ušle u menopauzu. Ako postoje čimbenici rizika, treba se kod liječnika informirati o simptomima i učestalosti pregleda.
Najčešći rani simptom je abnormalno vaginalno krvarenje, koje može početi kao vodenasti i krvavo tingirani iscjedak koji postupno sadrži sve više krvi. Krvarenja u postmenopauzi u 40 do 60 posto slučajeva upućuje na rak endometrija. Takvo krvarenje žene ne smiju smatrati dijelom menopauze. Može se pojaviti i bol tijekom spolnog odnosa i u području zdjelice

Osim karcinoma, spomenute simptome mogu izazvati i manje ozbiljna stanja. Najčešće nije posrijedi karcinom, ali da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled.

Autor:
mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Nepobitna vrijednost PAPA testa

Jednogodišnji ginekološki pregled i uzimanje PAPA testa čak za 90 posto smanjuju rizik umiranja od karcinoma vrata maternice.

Prije nastanka, karcinom vrata maternice prolazi kroz dobro definirane premaligne faze koje je lako otkriti uzimanjem PAPA testa. Test je dobio ime po grčkom znanstveniku Papanicolau koji ga je uveo u kliničku praksu 1943., a temelji se na posebnom načinu bojenja obrisaka uzetih s vrata maternice radi citološke analize.
Prvi obrisak treba napraviti nakon prvoga spolnog odnosa, a nakon toga, ovisno o nalazu, prema uputi liječnika. Mlađe žene trebaju se češće kontrolirati, a žene u postmenopauzi nešto rjeđe. Uputno bi bilo da svaka žena jednom godišnje ode ginekologu i napravi PAPA test, jer jednogodišnja kontrola čak za 90 posto smanjuje rizik umiranja od karcinoma vrata maternice!

Uzimanje obriska vrlo je jednostavno, brzo i bezbolno, a idealno vrijeme je od 10. do 16. dana ciklusa, jer je tada uzorak najbolji za citološku interpretaciju. Preporučuje se apstinencija od spolnog odnosa tri dana prije uzimanja obriska, kao i tjedan dana stanke nakon korištenja vaginaleta ili vaginalne kreme.
Obrisak se uzima blagim struganjem sluznice ispod i s vrata maternice drvenim plosnatim štapićem (špatulom), te iz kanala vrata maternice pomoću drvenog štapića omotanog vatom ili, u današnje vrijeme sve češće, posebno dizajniranom četkicom, tzv. citobrushom. Obrisci se "obrišu" na predmetno stakalce koje se stavlja u alkohol, koji služi kao sredstvo za fiksiranje, i odnose na citološku analizu. Citolozi obrađuju preparat posebnim metodama bojenja i pregledavaju ga pod mikroskopom.

Kakav nalaz može biti

Još 1943. Papanicolau je predložio klasifikaciju nalaza, koju liječnici u nekim medicinskim centrima i zemljama i danas primjenjuju. Promjene su označavane numerički, pa se takva klasifikacija naziva numeričkom i datira iz 1954. godine:

• skupina I: negativan nalaz - normalan
• skupina II: negativan nalaz - upala
• skupina III:
  - IIIA ili laka displazija - promjene stanica zbog oštećenja, odstupanja od normalnog izgleda stanica, između normalnog i karcinoma
  - IIIB ili teška displazija - mogući početni karcinom ili karcinom in situ
• skupina IV: siguran početni karcinom
• skupina V: invazivni karcinom.

Dva desetljeća poslije pojavljuju se modifikacije te klasifikacije, koje uključuju opisnu diferencijalnu citološku dijagnozu s nazivljem iz histologije. Najznačajnija promjena odnosi se na podjelu lezija unutar epitela na samo dvije skupine:

• lezije lakšeg stupnja (low grade - LSIL) - CIN 1 (promjene su u gornjoj trećini epitela sluznice)
• lezije težeg stupnja (high grade - HSIL) - CIN 2 (promjene su u gornjoj i srednjoj trećini epitela sluznice) i CIN 3 (promjene su na epitelu cijele sluznice).

U grupi lakšeg stupnja, u 75 do 82 posto slučajeva promjena se spontano povlači ili ne napreduje. Postotak spontanog povlačenja u jednoj godini iznosi 63 posto. U grupi promjena težeg stupnja taj postotak iznosi 38 posto. U 25 posto slučajeva bolest napreduje, a u jedan posto nastaje invazivni karcinom.

Iako ne znamo koji će se tip povući, a koji će prijeći u lošiji nalaz, znamo da CIS (carcinoma in situ) prije ili kasnije prelazi u invazivni karcinom, pa se takva promjena u pravilu mora u cijelosti odstraniti.

Promjene koje se otkriju PAPA testom nastaju kod žena koje su nekoliko puta rađale ili imale više pobačaja, onih koje puše, kod čestih upala rodnice i vrata maternice, ranog stupanja u spolne odnose, vlastitog promiskuiteta ili promiskuitetnog partnera.

Točno određen postupak

Nakon dobivenog PAPA nalaza s evidentnim promjenama na epitelu po tipu težeg stupnja radi se kolposkopija.

To je pretraga za vrijeme koje se žena nalazi u tipičnom položaju za ginekološki pregled. Nakon premazivanja vrata maternice 3-postotnom octenom kiselinom i jodnom otopinom, promatraju se promjene na epitelu binokularnim mikroskopom.
Optimalno vrijeme za ovu pretragu je vrijeme prije i oko ovulacije, jer je tada cervikalna sluz bistra, a cervikalni kanal otvoren. Ako se uoči sumnjivo područje, s njega se uzima materijal za histološku analizu posebnim bioptičkim kliještima, te se učini takozvani ekskohleat (malom žličicom se postružu stanice u kanalu vrata maternice), a dobiveni materijali šalju se na histološku analizu. O dobivenim rezultatima ovisi daljnji postupak i učestalost ponavljanja PAPA testa.

Uloga HPV-a u nastanku karcinoma

Promjene koje se otkriju PAPA testom nastaju kod žena koje su nekoliko puta rađale ili imale više pobačaja, onih koje puše, kod čestih upala rodnice i vrata maternice, ranog stupanja u spolne odnose, vlastitog promiskuiteta ili promiskuitetnog partnera.
Dokazana je direktna veza karcinoma vrata maternice i humanog papiloma virusa (HPV). Iako je takvo stanje neizlječivo, u današnje vrijeme učinjen je velik pomak u prevenciji zaraze pomoću cjepiva, dostupnog i na našem tržištu, kojim su pokrivena četiri najčešća tipa virusa, od toga dva visokog (16, 18) i dva niskog (6, 11) tipa rizika. Cjepivo je najučinkovitije kad se primjenjuje prije početka spolnog života, a najbolji imunološki odgovor postiže se u 12. godini, zbog čega je u mnogim zemljama već uvršten u kalendar cijepljenja djece školske dobi.

Humani papiloma virus podijeljen je u četiri tipa:

• HPV niskog rizika - izaziva kondilome (bradavice) na spolovilu i nije povezan s nastankom karcinoma
• HPV srednjeg, visokog i neodređenog rizika - povezani su s nastankom karcinoma, no zaraženost nekim od njih ne znači nužno da će žena dobiti karcinom, nego da je statistički pod većim rizikom od populacije koja nema virus.

Pojavnosti karcinoma pogoduje pušenje i korištenje oralne kontracepcije pet i više godina, ali ne zbog učinka kontracepcije, nego nekorištenja prezervativa i slobodnijeg seksualnog ponašanja.

Treba reći da se PAPA testom ne dokazuje prisutnost HPV virusa, nego se samo otkrivaju promjene na epitelu vrata maternice koje se indirektno povezuju s njim. Uzimanje obriska vrata maternice za genotipizaciju HPV virusa ima prognostičku važnost.

Danas je dostupna nova metoda bojenja stakalaca - HPV in situ hibridizacija, kojom se dodatno analiziraju stanice radi prognoze. Koristi se kod CIN-a 1 da se utvrdi koliki je potencijal prelaska u viši stupanj promjene. Tom metodom može se otkriti i definirati integracija (ugrađivanje genoma virusa u genom stanice vrata maternice), koja je jedan od čimbenika maligne transformacije. Objavljene su i studije koje upućuju na to da se pomoću ove metode može odrediti potencijalno progresivno ponašanje lezije CIN 1.

U Rimu započinje studija u kojoj će se, umjesto PAPA testa, na 26.000 žena koristiti samo HPV test. Taj pilot projekt ocijenit će činjenice nove strategije screeninga za tumor vrata maternice temeljenog na istraživanjima HPV virusa u onkogenom srednje visokom riziku. Studija predlaže i ocjenjivanje prihvatljivosti testa utemeljenog na istraživanjima infekcija, novih organizacijskih modela i cijena nove strategije.

Ipak, PAPA test je još uvijek od iznimne važnosti za preventivu i rano otkrivanje premalignih lezija na vratu maternice. Zato bi redovite kontrole jednom godišnje i praćenje uputa ginekologa svaka žena obvezno trebala uklopiti u svoj životni raspored.

Ako gubite više od 100 vlasi dnevno...

Estetski dojam koji ostavlja kosa od velike je važnosti kako u emocionalnom tako i u socijalnom razvoju i prilagodbi pojedinca u svakoj životnoj dobi. Vlasište čovjeka sadrži oko 100.000 vlasi, a dnevno se zamijeni (ispadne ili se obnovi) do 100 vlasi. Ukoliko dođe do pojačanog ispadanja ili nedovoljne obnove vlasi, rezultat je prorjeđenje kose ili ćelavost.

Difuzni gubitak kose (alopecia diffusa) - istanjivanje kose na području cijelog vlasišta:

• fiziološki uzroci - nakon trudnoće, u klimakteriju, starosti, nakon infekcija, kod mehaničkog opterećenja i neprikladnog održavanja i njege kose
• metabolički uzroci - pomanjkanje hranjivih tvari, prije svega bjelančevina ili željeza, nekih drugih osnovnih bolesti, stresa, gubitka krvi, zračenja, lijekova i simptomatski kod bolesti kože.

Androgenetski gubitak kose (alopecia androgenetica) - ograničeni gubitak kose na centralnom dijelu vlasišta ili području čela:

• uzrok - nasljedno uzrokovana preosjetljivost korijena kose na muške (androgene) spolne hormone
• liječenje - nakon što liječnik postavi dijagnozu, slijedi obrada osnovne bolesti npr. smetnji u funkciji štitnjače, jetrenih bolesti, infekcije, šećerne bolesti, bolesti hipofize, smetnji cirkulacije.

Alopecia areata - poremećaj kod kojeg dolazi do ispadanje kose u krugovima:

• uzroci - nepoznati.

Što je moguće poduzeti

• Ukloniti mogući uzrok bolesti.
• U slučajevima dokazanog pomanjkanja, uzimati preparate željeza i cinka.
• Koristiti dodatne količine B vitamina i aminokiselina za pospješenje rasta kose i nadopunu nedostatne prehrane.
• Kod lakšeg oblika androgene alopecije liječnik može propisati 17-alfa-estradiol. Preporučljiva je primjena u žena kao intenzivno sredstvo za suzbijanje muških (androgenih) spolnih hormona. Proizvodi s ovim hormonom ne smiju se primjenjivati u osoba mlađih od 18 godina te u trudnoći i razdoblju dojenja. Maksimalno dopušteno vrijeme korištenja je godina dana.
• Koristiti preparate protiv ispadanja kose.

Nadopuna prehrane

• Preparati željeza - primjenjuju se kod dokazanog pomanjkanja željeza tijekom najmanje 3 mjeseca.
• Preparati cinka - primjenjuju se kod dokazanog pomanjkanja cinka tijekom najmanje 6 mjeseci.
• B vitamini i aminokiseline - primjenjuju se kao potpora rasta kose kod pomanjkanja hranjivih tvari u organizmu. Sudjeluju u sintezi tvari potrebnih za stvaranje i rast kose. Ovo djelovanje nije u potpunosti dokazano.

Dodatne preporuke

• Preporuča se primjena blagih šampona, izbjegavanje vrućeg zraka iz sušila za kosu, a osobito kemijska obrada kose kod frizera (kovrčanje, bojenje i dr.).
• Izbjegavati ili smanjiti jako zatezanje korijena kose (kopče, repovi, uvijači).
• Preporučljiva je prehrana namirnicama bogatim bjelančevinama i vitaminima.
• Kod jake psihičke opterećenosti obratiti pozornost na ispravnu njegu kose, izbjegavati sve što nepovoljno djeluje na kosu, a po potrebi koristiti umetke ili periku.

Slabost vena

Slabost vena (venska insuficijencija) posljedica je trajnog preopterećenja protoka kroz vene nakon kojeg dolazi do smetnji u povratku venske krvi iz donjih udova prema srcu. Uzroci venske isuficijencije mogu biti prirođena slabost stijenke vena, smetnje u funkciji srca, šećerna bolest, smetnje u funkciji jetre i bubrega, trudnoća. Simptomi (subjektivni doživljaj) i znakovi (objektivni pokazatelji) su bolovi i grčevi u nogama, osjećaj težine u nogama, lagano oticanje (edemi) nakon dugog stajanja ili sjedenja. Ako opterećenja dovoljno dugo traju, razviju se proširene vene (varikoziteti).

Proširene vene (varikoziteti) - Karakteriziraju ih blaži ili jači edemi (otekline), promjene na koži, rane koje teško zacjeljuju (ulkusi), vidljive vijugavo proširene vene... U svakom slučaju, valja potražiti savjet liječnika.

Komplikacije

• tromboza - nastanak tromba (ugruška) u venama
• tromboflebitis - upala vena
• tromboembolija - otkidanje komadića ugruška koji nošen krvnom strujom na nekome mjestu u organizmu može začepiti krvnu žilu. Ako je riječ o vitalnom organu, život može biti u opasnosti te može biti potreban i kirurški zahvat.

Samopomoć

• Čarape za učvršćivanje (kompresiju) vena - Pritisak na vene nogu izvana ublažava vensku insuficijenciju, olakšava povratak venske krvi prema srcu i smanjuje otekline. Djelotvorne su kod insuficijencije (smanjene funkcije) kako površinskih tako i dubinskih vena. Prema stupnju oštećenja vena na raspolaganju su čarape različite čvrstoće tkanja.
• Odmaranje s nogama u povišenom položaju.
• Primjena masti, krema i gelova za vene zbog simptomatskog ublažavanja otekline.
• Primjena preparata koji povećavaju tonus venske stijenke i tako smanjuju otekline.
• Masaža nogu provodi se od donjih prema gornjim dijelovima nogu, što kratkotrajno pospješuje otjecanje zaostale venske krvi.

Dodatne napomene

• mobilizacija venskog sustava - bavljenje sportom (gimnastika, plivanje, vožnja biciklom, lagano trčanje - jogging)
• naizmjenično hladne i tople kupke
• smanjenje tjelesne težine zbog manjeg opterećenja cirkulacije
• smanjenje dugotrajnog stajanja i sjedenja
• kad god je moguće, staviti noge u povišen položaj pod kutom između natkoljenica i bokova većem od 90°
• prestati pušiti
• trajno nositi potporne čarape za vene
• što je češće moguće olakšati aktivni protok krvi iz nogu prema srcu pomicanjem vrhova nožnih prstiju i peta
• kod dugotrajnih zračnih putovanja planirati barem ograničeno kretanje, nositi potporne čarape za vene i eventualno kao rezervu uzeti lokalne proizvode za vene.

Hunjavica i prehlada

Ako poteškoće traju duže od tjedan dana potrebno je potražiti savjet liječnika, jer je najvjerojatnije došlo do dodatne infekcije.

Akutna hunjavica se može očitovati obilnim sekretom uz učestalo kihanje ili bez sekreta sa začepljenim nosom i otežanim disanjem. Često je kombinirana s kihavicom i nadraženim očima, jakom glavoboljom (prije svega kod sagibanja), bolovima u ušima i temperaturom višom od 39ˇ C. Ako simptomi hunjavice traju više od 2 tjedna smatra se da je bolest prešla u kronični oblik te je potrebno potražiti savjet liječnika, jer je možda u pitanju kronični rinitis, suhi rinitis uzrokovan lijekovima, sinuitis i dr.
Prehlada je virusna infekcija uzrokovana rinovirusima. Najčešće počinje grloboljom ili promuklošću, a nakon 1-2 dana se javlja podražajni kašalj s obilnom sluzi koja se narednih dana smanjuje. Popratna hunjavica, glavobolja i bolovi u zglobovima povezani s visokom temperaturom ili groznicom pojačavaju osjećaj bolesti i nemoći. Bolest se liječi simptomatski prema lokalizaciji, vrsti i jačini bolova. Ako navedene poteškoće traju duže od tjedan dana i u slučaju temperature više od 39ˇ C koja traje više od 48 sati, u kombinaciji s bolovima u ušima (ili uhu), jakom glavoboljom i bolovima u zglobovima, jakim kašljem i teškoćama pri disanju, potrebno je potražiti savjet liječnika, jer je najvjerojatnije došlo do dodatne infekcije (super-infekcije) bakterijama, borelijama ili virusom gripe.

Dodatne preporuke:

• uzimati obilno tekućine
• lijekovi za smanjenje sekrecije iz nosa (najviše 5-7 dana)
• vlažiti dišne putove: kapi i sprejevi za nos s fiziološkom otopinom, inhalacija fiziološke otopine ili para eteričnih ulja
• nadraženu kožu vanjskog dijela nosa mazati kremama i balzamima za oštećenu i upaljenu kožu
• smanjiti tjelesne aktivnosti
• boraviti u toplim prostorima, utopliti se, tople kupke
• liječiti popratne simptome (glavobolja i bolovi u zglobovima, grlobolja, kašalj) odgovarajućim preparatima
• spriječiti širenje zaraze: smanjiti rukovanje, češće prati ruke, temeljito čistiti nos
• jesti hranu bogatu vitaminima, smanjiti konzumaciju alkohola i cigareta
• uzimati preparate cinka za jačanje imuniteta
• po potrebi primijeniti alternativne metode liječenja biljnim preparatima.