Astma - početak već u dječjoj dobi

Astma je najčešća kronična bolest u djece, karakterizirana alergijskom upalom u dišnim putovima. Simptomi su kašalj, napadaji otežanog disanja sa sviranjem u prsima, osjećaj pritiska u prsnom košu ili nedostatka zraka. Upala dišne putove čini osjetljivim na podražaje alergenima, duhanskim dimom, hladnim zrakom, naporom pa oni postaju edematozni, suženi, ispunjeni sluzi. Simptomi se nerijetko javljaju u sklopu respiratornih infekcija koje traju duže i "spuštaju se na pluća" te se roditeljima obično kaže da dijete ima bronhitis. Mogu se javiti već u dojenačkoj dobi, ali ipak češće u predškolsko doba. U mlađim dobnim skupinama astma se češće javlja u dječaka, u adolescentnoj dobi učestalost u dječaka i djevojčica je podjednaka, dok je u odrasloj dobi nešto češća u žena.
Postavljanje dijagnoze teže je što je dijete mlađe pa se bolest teže dijagnosticira u prve tri godine života. Djeca koja u ranoj životnoj dobi imaju za astmu karakteristične simptome, a koji se javljaju u sklopu respiratornih infekcija (najčešće virusnih), nakon treće godine mogu "prerasti" te simptome i ne razviti astmu. U takve djece se tada ne nalaze dodatni čimbenici rizika kao što su nasljedno opterećenje, pridružene atopijske bolesti ili preosjetljivost dišnih putova na nespecifične čimbenike (tzv. hiperreaktivnost). Astma se češće pojavljuje u djece "atopičara" koja imaju simptome drugih alergijskih bolesti, npr. alergije na hranu, atopijskog dermatitisa, alergijskog rinosinuitisa i konjuktivitisa.

Ako su roditelji astmatičari...

Nasljeđe je vrlo važno za pojavu bolesti. Bolest se češće pojavljuje u obiteljima koje imaju tzv. pozitivnu anamnezu za alergijske bolesti, u kojima su npr. jedan ili oba roditelja dokazano alergični na neke inhalacijske alergene, ili su djed i baka imali astmu, ili se brat i/ili sestra već liječe od neke alergijske bolesti. Tako, na primjer, ako je jedan od roditelja astmatičar vjerojatnost pojave bolesti u djece je oko 40%, a ako su oba roditelja astmatičari čak oko 70-80%. Danas su poznati i geni povezani s pojavom alergijskih bolesti.
Osim nasljeđa, za pojavu bolesti važni su okolišni čimbenici tj. rana izloženost alergenima iz okoliša.

Pokazatelji koji ukazuju...

Na astmu treba posumnjati ako dijete ima neke od ranije navedenih simptoma. Nerijetko se još mogu dobiti podatci da se dijete u naporu zamara i da mu tada ponekad "svira" u prsima, da noću kašlje ili pred jutro teže diše, da se nakon dužeg smijanja nakašljava, da mu se "svaka prehlada spusti na pluća", a simptomi traju duže od 10 dana, da mu se simptomi javljaju u određeno godišnje doba ili kada je npr. boravio kod bake i bio u kontaktu s mačkom, većom koncentracijom prašine, spavao na perju itd.

Za djecu koja boluju od astme nerijetko se dobije podatak da su u ranoj dojenačkoj dobi imala učestale grčeve (kolike) ili dokazanu alergiju na hranu. Uvođenjem dohrane u djece sklone alergijama poslije se na karakterističnim mjestima pojavljuju svrbežom popraćene ekcematozne promjene na koži u sklopu atopijskog dermatitisa. U neke djece se one povuku tijekom prve 2-3 godine života, dok se u druge zadrže i u kasnijoj životnoj dobi. Kada se počnu povlačiti kožne promjene obično se pojavljuju simptomi astme, dok se u školskoj dobi najčešće javljaju simptomi alergijskog rinitisa. Jedno dijete može istodobno imati više alergijskih bolesti te se npr. simptomi rinitisa javljaju u 70-80% bolesnika koji boluju od astme.
Svako dijete kojem je postavljena sumnja na astmu potrebno je uputiti specijalisti pedijatru-alergologu radi pravodobne dijagnoze, stupnjevanja težine bolesti i izbora odgovarajuće terapije.

Pokretači astme i kako ih izbjegavati

Pojava simptoma bolesti u bolesnika s genetskom predispozicijom ovisno je o određenim čimbenicima okoliša. Poznato je da se djeca koja su u najranijoj dobi bila izložena nekim alergenima u okolišu u visokim koncentracijama (npr. grinjama iz kućne prašine, alergenima kućnih ljubimaca - mačka, pas), senzibiliziraju na te alergene i razvijaju simptome astme, a imaju i učestalije napadaje. Stoga se određenim mjerama kontrole mikro-okoliša može utjecati i na pojavu bolesti. Ako je bolesniku najvažniji pokretač simptoma izloženost grinjama iz kućne prašine, potrebno ga je poučiti kako ih smanjiti u svom mikro-okolišu. Tako se, na primjer, savjetuje ukloniti tepihe ili tapisone, tapecirani namještaj, teške zavjese, pernate jastuke, korištenje posebnih prekrivača za madrace, pranje rublja i posteljine na temperaturama iznad 60 ĽC, često prozračivanje prostorija itd.

Napad mogu pokrenuti i infekcije dišnog sustava, dim cigareta, tjelesni napor, jaki mirisi, promjene vremena, onečišćenja zraka, jake emocije, neki lijekovi... Izlaganje duhanskom dimu je važan čimbenik rizika za razvoj astme. Roditeljima djece koja imaju astmu ili predispoziciju za razvoj astme treba preporučiti prestanak pušenja i izlaganja djeteta duhanskom dimu, što važi i za majke koje puše tijekom trudnoće.

U prevenciji se ističe i važnost prehrane majčinim mlijekom i postupno uvođenje dohrane, posebno ako dijete ima simptome alergije na neku hranu. U nekih bolesnika se astmatski napad može pokrenuti uslijed alergijske reakcije na neku namirnicu, iako prilično rijetko. Kod drugih koji su alergični na peludi, može se javiti i alergija na određeno voće i povrće radi tzv. križne reaktivnosti (npr. bolesnici alergični na pelud breze mogu biti alergični i na jabuku, breskvu...).
Danas se raspravlja i o preventivnom učinku tzv. prebiotika i probiotika, određenih mikroorganizama koji se dodaju hrani ili se nalaze u određenoj hrani, a koji reguliraju crijevnu floru (npr. Bioactiv LGG), međutim, za sada nema čvrstih dokaza.

Zašto je važno rano liječenje?

Pravodobno dijagnosticirati bolest važno je zbog pravodobnog uvođenja odgovarajuće terapije, jednog od preduvjeta daljnjeg pravilnog razvoja pluća i plućne funkcije. Kasni početak odgovarajuće terapije predisponira djecu za razvoj težeg stupnja astme. Bolesnici koji se pravilno liječe imaju bolju kvalitetu života u odnosu na neliječene ili loše liječene bolesnike. Bolesnici koji se ne liječe pravilno češće dobivaju astmatske napade. Ako je terapija astme tijekom dužeg vremena primjerena smirit će se upala u dišnim putovima, čime će se postići kontrola bolesti, a u većine djece će simptomi bolesti postupno nestati.

Astma je kronična bolest, prema tome ne može se izliječiti. Iako bolesnik može biti godinama bez simptoma bolesti, ne znači da je izliječen. Uvijek postoji mogućnost ponovne pojave simptoma npr. tijekom respiratornog infekta ili izloženosti visokim dozama alergena. Danas se astma može dobro kontrolirati tako da bolesnik može živjeti bez poteškoća. Važno je upozoriti i poučiti svakog bolesnika o njegovoj bolesti i načinu liječenja, prvenstveno o prepoznavanju simptoma astmatskih napadaja i primjeni odgovarajuće terapije, kao i o izbjegavanju pokretača bolesti. Svaki bolesnik mora znati koje pokretače mora izbjegavati i kako ih kontrolirati.

Koji lijek i kada?

Bolesnike koji boluju od astme se prema učestalosti simptoma i vrijednostima plućne funkcije razvrstava u stupnjeve težine bolesti, prema kojima se za svakog bolesnika određuje i odgovarajuća terapija.
Ako se bolest svrstava u II. do IV. stupanj indicirana je primjena protuupalne terapije. Protuupalni lijekovi se u pravilu primjenjuju inhalacijskim putem, tako da djeluju upravo u plućima gdje se i zbiva alergijska upala. Najučinkovitiji protuupalni lijekovi su kortikosteroidi. U djece se obično primjenjuju doze topičkih, inhalacijskih kortikosteroida koje izazivaju minimalne nuspojave. Danas se smatra da je korist od njihove primjene daleko premašila njihove štetne učinke.
Osim protuupalnih, primjenjuju se i simptomatski lijekovi kao prva terapija u liječenju astmatskog napada. Najučinkovitiji lijek iz ove skupine je beta-2 agonist koji širi stisnute dišne putove, a na našem području najpoznatiji je Ventolin (salbutamol).

Novosti u liječenju

Alergijske bolesti, dakle i astma, su u zadnjih 10-20 godina pokazale izraziti trend porasta u svijetu, a najviše u razvijenim zemljama Zapada tj. pojavile su se kao globalni svjetski problem. Zato se nametnula potreba pokretanja svjetskog projekta kojim bi se, po preporukama najuvaženijih svjetskih stručnjaka, pravodobno i najjednostavnije dijagnosticirala i liječila astma. Tako je pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije stvorena GINA (Globalna inicijativa za astmu), u kojoj su date smjernice u prevenciji, dijagnostici i terapiji astme, uz preporuku da se po Gina smjernicama provede šira edukacija liječnika i bolesnika u svakoj zemlji. Tako su se i u nas 1995. počele provoditi GINA smjernice kroz predavanja i seminare za liječnike određenih specijalnosti, liječnike primarne zdravstvene zaštite i ljekarnike te kroz tzv. "astma škole" za djecu i njihove roditelje. Od tada je primijećeno da je u djece postignuta bolja kontrola bolesti, podignuta je kvaliteta njihova života, smanjio se broj posjeta liječnicima, broj napadaja kao i težina astmatskih napadaja, a time i potreba za hospitalizacijom djece astmatičara.

Iskustva u liječenju djece astmatičara...

Srećom, većina djece astmatičara se po težini bolesti može razvrstati u niže stupnjeve, dok samo manji broj djece (oko 5%) ima teški stupanj astme. Ako je dijagnoza pravilno postavljena i terapija dobro izabrana, odgovor na terapiju je odličan. Naime, pravilnom terapijom djeca se postupno spuštaju u sve niže stupnjeve.
Danas je tendencija da svaki astmatičar zajedno s roditeljima prođe edukacijski tečaj u "astma školi", gdje ih se između ostalog poučava i o načinu samokontrole bolesti. Pri tome je važno pravodobno prepoznavanje simptoma pogoršanja, mjerenje plućne funkcije u kućnim uvjetima preko mjerača vršnog protoka zraka, izabrati odgovarajuću terapiju, prepoznavanje situacija kada treba potražiti liječničku pomoć. Zato je važno roditeljima naglasiti da ne doživljavaju astmu kao "strašnu bolest", već da nauče kako prepoznati simptome bolesti da bi znali pomoći svome djetetu. Drugim riječima, neka ne izbjegavaju edukaciju u astma školama i redovite kontrole liječnika.

Razotkrivanje tajni pamćenja

Zovu je ženom koja ne može zaboraviti. Sjeća se datuma na koji je prvi put otišla u praonicu auta, na koji je dan pao 19. lipnja prije sedam godina, što je činila na svaki Uskrs od 1980. - svega se toga Jill Price sjeća s iznimnom preciznošću.
Kad je prije devet godina nazvala neuroznanstvenika s Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu, postala je senzacija u medijima i među znanstvenicima. Nakon višegodišnjeg proučavanja, postavili su joj dijagnozu hipertimestičkog sindroma, što na grčkom znači "izvanredno pamćenje".
Točnost uma Jill Price potaknula je zanimanje tolikih jer je pamćenje još obavijeno tajnošću, čak i među znanstvenicima. Mnoga su pitanja još neodgovorena: možemo li oživjeti sjećanja koja se čine davno zaboravljenima? Zašto svake godine ima sve više ljudi s Alzheimerovom bolešću? Možemo li to nekako zaustaviti? Znanost proučava i mlade i bolesne mozgove da dopre do odgovora na neke od tajni.
Bismo li voljeli imati um kao Jill Price? Ne baš. Ona kaže da su joj bolna sjećanja kao ono na smrt muža 2003. svježa u sjećanju i da su emocije jednake kao i u prvim satima nakon tog događaja. Znanost se tek odnedavno bavi bolom i strahom koji prate traumatska sjećanja. Mnogi tvrde da smo blizu otkriću lijekova koji mogu blokirati ili čak izbrisati bolna sjećanja, no bi li se sve zaustavilo na tome? Ako se to ostvari, što bi to značilo za društvo?

Prerađivanje prošlosti i brisanje sjećanja

U posljednjih su nekoliko godina istraživanja pokazala da se sjećanja mogu preoblikovati, blokirati i, kažu neki, izbrisati. Je li to dostignuće nadohvat ruke? Ili je u budućnosti? Ili samo u našoj mašti? Sve je više dokaza da beta-blokator propranolol ima sposobnost brisanja bolnih ili traumatičnih sjećanja.
U nedavnom su istraživanju tog lijeka istraživači kondicionirali 60 dobrovoljaca da povežu sliku pauka s električnim šokom. Nakon toga psihičkog uvjetovanja, ispitanici su testirani te se pokazalo da oni koji su prije prikazivanja slike dobili propranolol nisu osjećali strah pri ponovnom viđenju pauka, a oni drugi jesu. Isto se dogodilo i u drugoj rundi tretmana elektrošokovima i prikazivanju slike.
Dok neki stručnjaci, uključujući autora istraživanja Merela Kindta s Amsterdamskog sveučilišta, tvrde da studija pokazuje da propranolol može trajno blokirati, ili barem oslabiti loša sjećanja, drugi upozoravaju da je posrijedi bilo samo trodnevno istraživanje.
"Vrlo je primamljivo pomisliti da su znanstvenici u razumijevanju i poimanju mozga došli toliko daleko da su razvili lijek koji precizno cilja sjećanja i briše ih", komentirao je skeptični psiholog John M. Grohol. "Znanstvenici su stvorili krajnje umjetnu situaciju i potom mjerili reakciju straha kod dobrovoljaca. Reakcija straha na zastrašujući podražaj nije ista stvar što i sjećanje", dodao je.
Ipak, i Grohol se slaže da bi propranolol mogao spriječiti uobičajenu tjeskobu koju naše tijelo stvara gotovo automatski kao posljedicu određenog podražaja, a taj podražaj može biti i neugodno sjećanje.
Bilo da je pretjerano hvaljen ili ne, propranolol se sada iskušava na ratnim veteranima s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP). Pri svakom tretmanu, sudionici dobiju oralnu dozu propranolola čim se prisjete traumatičnog događaja. U preliminarnom istraživanju, znanstvenici s Medicinskog centra VA u New Hampshireu iznijeli su da je lijek "bitno smanjio fiziološku reakciju" na traumatsko sjećanje nakon jednog tjedna. Stručnjaci kažu da lijek djeluje tako što utječe na ponovno utvrđivanje sjećanja, odnosno na oblikovanje već stvorenih ili utvrđenih sjećanja.
Dr. Roger Pitman, profesor psihijatrije na Harvardu i psihijatar u Općoj bolnici u Bostonu, bio je među prvima koji su davali propranolol u liječenju traumatskih sjećanja. "Nema dvojbe da ovaj lijek ima učinka na utvrđivanje sjećanja", rekao je dr. Pitman Ivanhoeu. On je sa suradnicima nedavno završio proučavanje učinaka propranolola na pacijentima s PTSP-om. Dr. Pitman također proučava na životinjama učinke jednog lijeka protiv bolova i mučnine te sredstva za izazivanje pobačaja, u nadi da će pronaći lijek protiv PTSP-a.
Sedativni lijek midazolam bio je testiran na sličan način na štakorima. Jedno istraživanje provedeno u Argentini i objavljeno u časopisu Neuropsychopharmacology pokazuje da midazolam smanjuje strah povezan sa sjećanjima, ako se uzme odmah nakon što su ta sjećanja prizvana u svijest.
Dok propranolol i midazolam mogu oslabiti ili blokirati loša sjećanja, drugi lijek koji je iskušan na štakorima pokazao se uspješnim u potpunom brisanju sjećanja. U jednom pokusu jedna je doza lijeka zvanog ZIP odmah izbrisala sjećanje štakora na šok primljen dan prije. U istraživanju obavljenom u Izraelu, isti je lijek izbrisao sjećanje na ružan okus od kojega je štakorima pozlilo tri mjeseca ranije. Stručnjaci kažu da ZIP radi tako da ometa jednu tvar koju mozak treba da zadrži većinu naučenih podataka.

Etičnost mijenjanja uspomena

Mnogi stručnjaci vjeruju da smo toliko blizu pojavi prvih lijekova za brisanje pamćenja i da je vrijeme za pripremu na moguće etičke posljedice. Neki strahuju da bi se ti lijekovi mogli zlorabiti za brisanje sjećanja na zlodjela, čime bi izmijenili moralnu svijest pojedinca. Drugi navode da bi ti lijekovi mogli onemogućiti ljude da uče iz povijesti i iz tuđih loših odluka.

Rebecca Dresser, profesorica medicinske etike na Washingtonovom sveučilištu u St. Louisu, kaže da bi javnost morala postaviti pitanje: Odakle će autori prikupljati materijale za proturatnu literaturu i knjige za samopomoć ako lijekovi za mijenjanje sjećanja postanu stvarnost. "Da im sjećanja nisu toliko snažna, bi li oni mogli pisati na taj način i pridonijeti boljem društvenom razumijevanju događaja koje su preživjeli", pita se prof. Dresser.
Ako lijekovi za mijenjanje sjećanja mogu dovesti do takvih posljedica, pojave li se na tržištu, svaki će pojedini liječnik morati odlučiti tko zadovoljava uvjete za dobivanje recepta. Prema dr. Pitmanu, to otvara vrata zloporabi. Izjavio je: "Ako netko dade pacijentu lijek da bi on zaboravio lošu partiju golfa, to bi moglo biti dopušteno, ali ja ne bih podržao."

Spašavanje izgubljenih sjećanja

Čovjek provede cijeli život stvarajući sjećanja, no njegova sposobnost da ih pamti počne popuštati već nakon 25. godine. Uzrok? Prema znanstvenicima, krivo je smanjivanje dijela mozga zvanog hipokampus. Taj je dio mozga povezan s demencijom i stresnim poremećajima, a odgovoran je i za dugoročno i prostorno pamćenje, onaj oblik pamćenja koji nam govori kako nekamo doći.

U nedavnom su istraživanju stručnjaci proučili veličinu hipokampusa u mozgu ljudi s Alzheimerovom bolešću, s blagim smetnjama pamćenja i sa zdravim pamćenjem. Utvrđeno je da je smanjen hipokampus dva do četiri puta češće prisutan kod ljudi s demencijom.

No, kamo odlaze sjećanja ako se mijenja anatomija našeg mozga? Postoji li način da ih se vrati? Neka sjećanja nepovratno nestaju zbog oštećenja neurona, no druga postaju samo teže dostupna. To znači da su sjećanja skrivena duboko u mozgu, a neki znanstvenici tvrde da su pronašli način kako da ih izvuku na površinu.

Nikotin oživljava pamćenje

Dok istraživači otkrivaju biološku pozadinu gubitka memorije, i dalje se mučimo da pronađemo način kako vratiti pamćenje kad je ono izgubljeno. Jedan spoj obećava upravo to, a nadahnut je učincima nikotina. Naime, slijedeći ranija istraživanja koja su pokazala poboljšanje pamćenja u štakora uz pomoć nikotina, istraživači su proveli mali pokus s 80 oboljelih od Alzheimerove bolesti, kojima je dana tableta sa spojem koji stimulira nikotinske receptore u mozgu. Nakon što su uzimali tabletu jednom dnevno osam tjedana, pacijenti koji su već pretrpjeli značajnu štetu zbog Alzheimerove bolesti, prolazili su bolje na testovima dugoročne memorije, radne memorije i brzine kognitivne obrade podataka. Nedavno istraživanje na životinjama utvrdilo je da i nikotin može pomoći oboljelima od demencije da sačuvaju pamćenje dodatnih šest mjeseci, no stručnjaci upozoravaju da je korist od toga manja od štete izazvane pušenjem.

Glazba razbuđuje sjećanja

Brojne priče govore o pacijentima s Alzheimerovom bolešću i drugim oblicima demencije koji su prizvali stara i naizgled davno izgubljena sjećanja tako što su slušali dobro poznatu melodiju. Nedavno istraživanje s Kalifornijskog sveučilišta potvrđuje i pruža objašnjenje za teoriju zašto glazba uspijeva razbuditi sjećanja zakopana zbog posljedica Alzheimerove bolesti.

Petr Janata, profesor psihologije na Centru za um i mozak pri Kalifornijskom sveučilištu, otkrio je da je područje mozga u kojemu su uskladištena stara sjećanja istodobno i područje koje spaja poznatu glazbu, pamćenje i emocije. "Taj dio mozga najvažniji je za pohranu osobnih sjećanja i emocija koje su povezane s tim sjećanjima, uključujući i glazbu povezanu s njima", rekao je Janata Ivanhoeu. To je predčeoni korteks (smješten točno iza čela), koji među zadnjima odumire tijekom razvoja Alzheimerove bolesti. Upravo je ta osobina tog dijela mozga, pored istraživanja koja su pokazala reakcije oboljelih od Alzheimerove bolesti na njima poznatu glazbu, ponukala Janatu da izvede istraživanje o buđenju autobiografskih sjećanja zahvaljujući glazbi. Svaki je sudionik istraživanja prepoznao prosječno 17 od 30 glazbenih uzoraka, a 13 od prepoznatih uzoraka prizvalo je vrlo snažno osobno sjećanje. "Kad počne svirati glazba, odjednom se razbuđuje dio mozga u kojemu je glazba povezana sa sjećanjima i emocijama", nastavio je Janata, uspoređujući ulogu glazbe u ovom procesu s "glazbenim zapisom sjećanja". "Kad slušate poznate glazbene komade, i sjećanja se raspleću", kaže Janata, koji planira ponoviti istraživanje na starijim osobama, kao i na onima s blagim spoznajnim oštećenjem, koje je često prvi znak demencije.

Očuvanje pamćenja

Čarobni dodaci prehrani, omega-3 masne kiseline, čitanje, vježbanje navodno pomažu održavanju umne svježine i bistrine. No, budući da stopa demencije raste, sve je više ljudi koji su zabrinuti da bi ova bolest mogla i njih zahvatiti, pa su voljni uložiti u preventivne mjere.
Ginkgo biloba već je dugo ugledan dodatak prehrani u Europi, a njegovu su djelotvornost potvrdili i deseci istraživanja. No, nedavno istraživanje provedeno u nekoliko američkih centara za Alzheimerovu bolest nije otkrilo nikakve učinke. Dr. Randolph Schiffer iz Centra za zdravlje mozga pri klinici u Clevelandu smatra da je to istraživanje osporilo djelotvornost tog dodatka prehrani. "Ako ginkgo biloba ima učinka, onda je on tako mali da je nezamjetan u velikom istraživanju."

Austrijski su znanstvenici utvrdili da žene od 65 i više godina koje piju više od tri šalice kave dnevno imaju bolje rezultate na testiranju pamćenja nego one koje piju jednu ili manje od jedne šalice dnevno. Jesu li kofeinski napitci idući dodatak prehrani u cilju očuvanja pamćenja? Dr. Schiffer je i ovdje skeptičan te kaže da dugoročno kofein nema neuroprotektivnih svojstava. Vjerojatno je potrebno još istraživanja o memorijskim dodacima prehrani. No, od čega naš um onda ima koristi?

Mentalne igre

Samo jedna od 200 osoba starijih od 90 godina izbjegne demenciju, a oko 40 posto muškaraca i 60 posto žena iznad 95 godina dobije dijagnozu demencije. Odabrani sretnici koji izbjegnu to stanje u devedesetima pružaju znanstvenicima priliku da utvrde što je to što održava mozak svježim.

Istraživanje koje je u tijeku na Sveučilištu Južne Kalifornije te Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu najavljuje da ljudi koji provode tri ili više sati dnevno obavljajući poslove koji angažiraju um, kao što je kartanje, uživaju veću zaštitu od razvoja demencije. To je istraživanje jedno od rijetkih koja pružaju znanstvene dokaze o dobrobitima igara pamćenja. No, neki znanstvenici sumnjaju da mentalne vježbe odgađaju gubitak pamćenja.
"Intelektualni angažman u poznoj dobi obogatit će vam život, ali zamisao da će vas zaštititi od Alzheimerove bolesti potpuna je glupost", rekao je Ivanhoeu Joseph Rogers, predsjednik Istraživačkog zavoda u Sun Cityju. "To je čak nekorektna hipoteza, jer iz nje proizlazi da je pacijent sam kriv što je dobio Alzheimerovu bolest."
Ako mentalna vježba nije odgovorna za dulje zadržavanje pamćenja, smatra dio struke, možda je tajna u društvenim blagodatima igranja umno poticajnih igara.

Plesom do boljeg pamćenja

Neka istraživanja upućuju na blagodati uvježbavanja plesnih pokreta. Istraživači koji su pratili oko 500 ljudi tijekom 20 godina otkrili su da plesanje za 76 posto smanjuje rizik od demencije. U istom su istraživanju uspoređeni plesanje i druge tjelesne aktivnosti, poput vožnje bicikla i hodanja uza stube, kao i čitanje, igranje društvenih igara i sviranje instrumenata. Pokazalo se da od tjelesnih aktivnosti jedino plesanje ima učinka na očuvanje pamćenja, a da su mentalne aktivnosti na sličnoj razini.
Prema mišljenju glavnog autora istraživanja, dr. Joea Verghesea, profesora neurologije na Medicinskom fakultetu Albert Einstein u New Yorku, plesanje se od hodanja razlikuje po tome što uključuje i spoznajne procese i društvenu interakciju. Dio zaštitnog učinka plesanja može se pripisati i činjenici da su strastveni plesači dugo vremena predani plesanju. "Većini je plesača plesanje dugogodišnji hobi", objašnjava dr. Verghese.

Učenje jezika spašava pamćenje

Kaže se da sposobnost usvajanja novog jezika opada s dobi, no upravo je ono jedna od najboljih stvari koju možete poduzeti za svoje pamćenje. Jedno europsko istraživanje pokazalo je da proces usvajanje drugog jezika povećava gustoću sive tvari u dijelu mozga, a što je učenik uspješniji u svladavanju jezičnog gradiva, to je veći porast gustoće te tvari (siva tvar je moždano tkivo koje sadrži živčane stanice). Istraživanje je utvrdilo da i ljudi koji uče drugi jezik u ranoj fazi života, i oni koji to čine u kasnijoj dobi, doživljavaju porast sive tvari.

Drugo je nedavno istraživanje dalo naslutiti da redovito govorenje dvaju jezika usporava demenciju. U tom su istraživanju znanstvenici utvrdili da ljudi koji su uistinu dvojezični i govore oba jezika svaki dan u većem dijelu života dobivaju demenciju i do četiri godine nakon onih koji govore samo jedan jezik. No, zanimljivo je da dvojezičnost ne usporava napredovanje demencije kad je ona već nastupila. Istraživači kažu da taj tip učenja utječe na spoznajne rezerve na jednak način kao i više obrazovanje i drugi tipovi umno poticajnih aktivnosti. "To je kao uzimanje analgetika kod artritisa. Ne liječi artritis, ali sprječava bol", kaže dr. Verghese.

Otvaranje mentalnog dnevnika

Biologija pamćenja još je misterija i mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Gdje se to skrivaju sjećanja kad nastupi demencija? Kako može osoba poput Jill Price pamtiti točan datum kad je krenula u četvrti gimnazije, ali ne i popis riječi koje je naučila prije nekoliko minuta? Možemo li terapijski izbrisati loša sjećanja, a zadržati dobra? Jesu li možda osobe poput Jill Price toliko rijetke, ili doista nećemo nikad do kraja razumjeti um?
Dok to ne uzmognemo, ostaje nam da činimo što možemo kako bismo um održali svježim: dodaci prehrani, križaljke, čitanje, učenje jezika, plesanje..., iako su istraživanja samo zagrebala po površini svake od tih tehnika. Tražimo savjetovanje i psihoterapiju da bismo zaboravili neugodnu prošlost, a čekamo i nadamo se lijeku koji će nam riješiti problem, kao što je bio slučaj s depresijom. U svakom slučaju, treba nastojati sačuvati ono što je Oscar Wilde nazvao "dnevnikom koji svi mi nosimo sa sobom", što je god dulje moguće.

Surfanje Internetom povećava IQ

Unatoč svoj zabrinutosti u kojem će se smjeru razvijati ljudski mozak u ovo digitalno doba, surfanje inetrnetom može, zapravo, povećati IQ i poboljšati memoriju odraslih.

Znanstvenici iz Kalifornije usporedili su mozgove ispitanika srednjih godina koji gotovo da i nisu išli na Internet i onih koji su dnevno surfali najmanje sat vremena.

Nakon pet dana je područje frontalnog korteksa, dijela mozga koji kontrolira sposobnost donošenja odluka i integrira složene informacije, kod 'surfera' postalo značajno aktivnije.

'Zanimljiv je podatak da se funkcije mozga mogu mijenjati i poboljšati strašnom brzinom. To govori i da se prosječan IQ podiže s prednostima digitalne kulture. Smanjuju se i greške tipične za obavljanje više zadataka odjednom', objasnio je jedan od profesora-istraživača, Gary Small.

Čak i najbanalnija aktivnost, poput razvrstavanja mailova, može povećati sposobnost donošenja odluka. Sposobniji smo također nositi se s golemom količinom informacija koje se izmjenjuju na našem mentalnom ekranu.

Ipak, postoje i loše strane Interneta. Učestala uporaba Interneta, naime, smanjuje sposobnost povezivanja s ljudima te se teže koncentriramo. Dakle, iz virtualnog se uvijek valja angažirano premjestiti u stvarni svijet.

Prehrana koja štiti od karcinoma dojke

Nova studija u kojoj je sudjelovalo preko 65 000 žena u postmenopauzi otkriva da prehrana bogata voćem i povrćem, ribom te maslinovim ili suncokretovim ulje, dakle, tipična Mediteranska prehrana, značajno smanjuje rizik od karcinoma dojke. S druge strane, prehrana koje se temelji na mesu, krumpiru, riži, jajima, s učestalom konzumacijom i fast fooda i alkohola potiče nastanak karcinoma dojke

Ovo je još jedna u nizu studija koja potvrđuje blagotvorni učinak mediteranske prehrane na cjelokupno zdravlje, u ovom slučaju na zdravlje žena u postmenopauzi.

Prehrana za zdravu prostatu

Prostata ili predstojna žlijezda muška je spolna žlijezda koja okružuje unutarnji dio mokraćne cijevi, smještena između dna mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva – rektuma. Oblikom podsjeća na kesten; normalna joj je veličina 3,5 cm u promjeru, a težina 20 grama. Njezina je funkcija proizvodnja sjemene plazme, odnosno tekućine koji sačinjavajući 40% ejakulata prehranjuje spermije i omogućuje im napredovanje kroz ženske spolne organe do jajne stanice koja treba biti oplođena. Ta funkcija ovisi o razini spolnih hormona u krvi – testosterona i dihidrotestosterona, te o živčanoj regulaciji putem simpatičkog (autonomnog) živčanog sustava.

Svoju punu veličinu prostata doseže u dobi od 20 godina te slijedećih 20-ak stagnira, da bi zatim ponovno počela polagano rasti. Starenjem dolazi do značajnih hormonalnih promjena: razina testosterona opada, dok razina prolaktina, estradiola, LH i FSH raste. Njihov porast uzrokuje podizanje razina dihidrotestosterona koji kao vrlo moćan metabolit testosterona uzrokuje pojačano dijeljenje stanica.

Viša životna dob je stoga, posebice nakon 60. godine, u više od 90% slučajeva popraćena oboljenjima prostate koja dovode do neugodnih simptoma, kao na primjer isprekidanog mlaza mokraće, noćnog i isprekidanog mokrenja, bolova i nelagode pri mokrenju i osjećaja nedovoljno ispražnjenog mokraćnog mjehura. Takvu problematiku objašnjavaju anatomski odnosi prostate i mokraćne cijevi koji bivaju narušeni uslijed povećanog volumena prostate: uvećana prostata pritišće na početni dio mokraćne cijevi te sužavajući njezin promjer onemogućava normalni, kontinuirani prolazak mokraće i retrogradno priječi potpuno pražnjenje mjehura.

Najčešća oboljenja prostate

Uvećanje, odnosno benigna hipertrofija prostate, najčešće od tri glavna oboljenja prostate, javlja se u više od 60% muškaraca starijih od 50. - te u više od 75% starijih od 70 godina. Nastaje uslijed prethodno navedenih hormonalnih promjena koje dovode do pojačanog dijeljenja i rasta stanica prostate, a primijećeno je i učestalije pojavljivanje unutar obitelji. Osim procesa starenja i obiteljske sklonosti, čimbenici rizika za nastanak benigne hipertrofije su i pogrešna prehrana, prekomjeran kalorijski unos i pretilost. Premda teoretski bezazleno stanje, uz neugodne simptome, benigna hipertrofija prostate vremenom može svoj dobroćudni karakter zamijeniti zloćudnim, odnosno pogodovati razvoju prostatitisa i karcinoma.

Prostatitis odnosno upala prostate vrlo je neugodno oboljenje prostate uzrokovano hormonskim disbalansom (češće u starijih) i infektivnim čimbenicima (češće u mlađoj populaciji) , popraćeno jakim bolovima u međici, isprekidanim slabim mlazom mokraće, zadržavanjem mokraće u mjehuru, prisutnošću krvi i gnoja u mokraći, pritiskom u preponama, bolovima u donjem dijelu leđa te mogućom vrućicom, tresavicom, mučninom i općom slabošću.

Podliježeća upala koja u svojoj podlozi ima oksidativni stres može nastalim reaktivnim spojevima kisika i dušika dovesti do oštećenja DNA odnosno uzrokovati mutacije koje igraju ključnu ulogu u nastanku karcinoma.

Karcinom (adenokarcinom) prostate gotovo je isključivo bolest starije populacije – u više od 80% slučajeva javlja se u dobi iznad 65 godina, a po učestalosti je drugi uzrok smrtnosti – nakon karcinoma pluća. U 90% slučajeva dijagnosticira se relativno kasno, s obzirom da u pravilu ima spori tijek i simptome slične benignoj hiperplaziji. U podlozi karcinoma prostate - osim poremećene hormonalne aktivnosti i dugotrajne upale (bakterijski i nebakterijski prostatitis, zaraza spolno prenosivim parazitom Trichomonas Vaginalis, prisutnost virusa XMRV koji u životinja uzrokuje leukemiju)– vrlo često leže i pretilost, prehrana bogata životinjskim proteinima, mastima (zasićenim i trans-mastima te omega-6 masnim kiselinama) i rafiniranim šećerima, pretjerana konzumacija alkohola – naročito pive, te pretjerana termička obrada hrane (prženje, pregorijevanje, roštiljanje, pohanje).

Rizični čimbenici za razvoj oboljenja prostate

Studije su pokazale kako je previsok BMI (indeks tjelesne mase > 32) snažno povezan s učestalošću karcinoma, razvojem agresivnijih oblika, vraćanjem bolesti nakon provedenih terapijskih postupaka i smrtnošću (35% viša u odnosu na pojedince normalne tjelesne mase). Pretilost je usko povezana s hormonalnim promjenama: razina inzulina i inzulinu sličnih faktora rasa (IGF) su značajno povišene što je dokazano rizični čimbenik za agresivnije oblike bolesti. Stoga, naoko nevjerojatan, postaje razumljiv podatak da muškarci oboljeli od dijabetes melitusa za 17% manje obolijevaju od karcinoma prostate.

Osim kod prekomjernog energetskog unosa i lošeg odabira namirnica, hrana postaje neprijatelj prostate i ukoliko se pogrešno priprema – na previsokim temperaturama i pri produženom pečenju / prženju mesa nastaju izrazito kancerogeni spojevi – heterociklički amini i policiklički aromatski ugljikovodici koji okidaju mutacije DNA i uzrokuju kronični upalni odgovor.

Prehrambena strategija za očuvanje zdravlja prostate

S obzirom na veliku učestalost, odnosno široku rasprostranjenost karcinoma prostate (posebice u razvijenim zemljama) te na nepobitnu važnost prehrane u prevenciji, liječenju i sprečavanju recidiva bolesti, potrebno je u što mlađoj dobi prihvatiti određene nutricionističke smjernice:

- reducirati unos proteina i masti životinjskog porijekla, primarno crvenog mesa

- reducirati unos mliječnih proizvoda (studije su pokazale kako svakodnevna konzumacija >1500mg kalcija dovodi do smanjenja razine vitamina D u organizmu te potičući diferencijaciju stanica povećava rizik od karcinoma prostate)

- izbjegavati unos jednostavnih i rafiniranih šećera visokog glikemijskog indeksa (namirnice su prema sposobnosti podizanja razine šećera u krvi i poticanja inzulinskog odgovora podijeljene u one niskog, srednjeg i visokog glikemijskog indeksa; najviši glikemijski indeks imaju jednostavni, brzo razgradivi ugljikohidrati koji izazivaju nagli porast šećera u krvi – glukoza, fruktoza, med, bijela riža, pekarski proizvodi…)

- izbjegavati trans-masne kiseline (nezasićene masne kiseline postupkom hidrogenacije pretvorene u zasićene, prisutne u procesiranoj hrani; dokazano pridonose nastanku karcinoma)

- povećati unos ribe, naročito plave i iz hladnih voda – zbog visokog udjela omega-3 masnih kiselina (sardine, skuše, pastrve, losos, haringe, tuna; omega-3 višestruko nezasićene masne kiseline svojim protuupalnim učinkom smanjuju rizik kako od kardiovaskularnih oboljenja, tako i od karcinoma prostate; neke studije su pokazale i da istovremena primjena s kemoterapijom povećava njezin učinak štiteći pritom bubrege kao ekskretnorni mehanizam)

- povećati unos povrća – naročito kelja, cvjetače, brokule, kupusa i prokulice koji su bogati sulforafanom i idol-3 karbinolom (antikarcinogeni fito-spojevi koji potiču odumiranje karcinomskih stanica te sprečavaju njihovo razmnožavanje i metastaziranje)

- povećati unos voća bogatom antioksidansima; šipak se u posljednje vrijeme ističe kao najvrjedniji borac protiv karcinoma prostate, zahvaljujući visokom sadržaju polifenola i antioksidativnih komponenata elagitanina koje usporavaju tumorski rast i induciraju odumiranje tumorskih stanica.

- svakodnevna konzumacija nekoliko šalica zelenog čaja (bioaktivni polifenoli – katehini, koji su u 60%-tnoj koncentraciji prisutni u listovima biljke Camelia Sinensis iz kojih se dobiva bijeli, zeleni i crni čaj, dokazano smanjuju proizvodnju dihidrotestosterona i smanjuje rizik od nastanka karcinoma)

- povisiti dnevnu dozu vitamina C (poželjno 1000mg, ima dokazanu antioksidativnu sposobnost; bogat izvor vitamina C su paprike, citrusno voće, bobičasto voće, mango, špinat)

- uzimati dovoljne količine vitamina B skupine (naročito B6 koji pomaže pri sintezi i reparaciji DNA te povećava stopu preživljavanja kod oboljelih od karcinoma prostate)

- u prehranu uvesti češnjak i luk, bogate organosulfurnim komponentama koje pomažu u zaustavljanju tumorskog rasta

- povećati konzumaciju rajčica bogatih likopenom (likopen je snažni antioksidans iz skupine karotenoida koji djeluje protuupalno i čuva stanice od oštećenja slobodnim radikalima; neke studije su pokazale kako muškarci koji tjedno jedu deset serviranja rajčica imaju 35% manji rizik od razvoja uznapredovalog karcinoma prostate; najbogatiji izvor likopena su rajčice, a u dostatnim količinama nalazi se i u lubenici, lotusu, papaji, guavi, marelici i crvenom grejpu)

- upotrebljavati maslinovo ulje kako u termičkoj obradi, tako i kod začinjavanja hrane

- konzumirati namirnice bogate selenom (preporučena dnevna doza je 200 mcg, poželjno iz prirodnih izvora poput ribe, jaja, žitarica, ječma, zobi, smeđe riže, gljiva i nekih orašastih plodova; selen djeluje kao snažan antioksidans te jača imunološki sustav)

- osigurati organizmu dovoljne količine vitamina D

- zamijeniti životinjske proteine sojinim (soja je bogata izoflavonima genisteinom, daidzeinom i ekvolom koji priječe rast tumorskih stanica ograničavajući stvaranje krvnih žilica u tumorskoj masi, a time i hranjenje samog tumora)

- suplementirati fitosterole (fitosteroli su kolesterolu slične molekule biljnog porijekla koji imaju blagotvorni učinak na mokraćni sustav i prostatu; najviše su proučeni beta-sitosterol, stigmasterol i kampesterol, a dnevno preporučena doza beta-sitosterola – za postizanje željenog učinka je 300 mg dnevno)

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.

Ne branite djeci da piju kafu, kofein je koristan

Iako se mnogi roditelji ne bi složili s tim, medicinski stručnjaci tvrde da je za borbu protiv bolesti srca, za poboljšanje funkcija mozga i duži život potrebno upravo osam šolja napitaka sa kofeinom, bilo da je riječ o kafi ili čaju. Također, iako mnogima zvuči pretjerano, za dobrobit od kofeina potrebno je unijeti čak osam šolja kafe ili čaja dnevno.

Stručnjak za pitanja prehrane, doktorica Carrie Ruxton za Daily Telegraph izjavila je kako je istražila 47 objavljenih studija i došla do zaključka da napici s kofeinom, poput čaja, kafe i kakaa imaju pozitivan učinak na zdravlje i kratkoročno pamćenje.

Prethodna istraživanja također su dovodila u vezu ove antioksidanse i pića bogata flavonoidom sa sprečavanjem oboljenja srca i pojavom nekih vrsta raka.

Ruxtonova se slaže sa tvrdnjama da je optimalni unos kofeina 400 miligrama dnevno ključan za redukciju kardiovaskularnih bolesti. Dokazale su to tri studije sa preko 90.000 pacijenata, a neki istraživači su ispitivali i pacijente pušače, kod kojih se unosom kofeina smanjila šansa za srčanim udarom za 20 posto.

"Ljudi koji ne unose pića s kofeinom mogli bi propustiti potencijalnu korist za sebe", poručuje doktorica te sugeriše kako "nema potrebe" da roditelji djeci brane konzumaciju čaja i kafe. Zapravo, oni u nekim prilikama mogu biti bolja opcija od sokova, tvrdi ona.

"Napici s kofeinom se demoniziraju bez potrebe. Crni čaj, naprimjer, sadrži polifenol, koji je prirodni antioksidans. Ima koristan efekat na mnoge biohemijske procese u tijelu jer štiti ćelije od štetnih slobodnih radikala", upozorava Raxtonova.

Mađarska: Ne ljubite se i ne rukujte sa Djedom Mrazom

Djed Mraz ne bi trebalo da ljubi djecu i da se sa njima rukuje kako bi se spriječilo širenje gripa i trebalo bi da se vakciniše protiv ovog oboljenja, saopštile su danas mađarske vlasti.

U preporuci koja je objavljena na zvaničnoj internet stranici mađarske vlade navodi se da vlasti ne zabranjuju tradicionalne aktivnosti Djeda Mraza, ali da upozoravaju na sve veći rizik od prenosa oboljenja usljed epidemije gripa.

U Mađarskoj, Djed Mraz dolazi 6. decembra i noć prije djeca dobijaju poklone u cipele ostavljenim na simsu prozora.

"Za Djeda Mraza prevencija je posebno važna jer se susreće sa velikim brojem djece početkom decembra, zbog čega postoji veliki rizik od prenosa zaraze. Ako je Djed Mraz stariji, gojazan ili ima neko hronično oboljenje onda samim tim pripada visoko rizičnoj grupi zbog čega je od posebne važnosti da se vakciniše protiv gripa", navodi se u preporuci.

Hrkanje je iritantno, ali zdravo

Iako nije nimalo ugodno za uši, hrkanje je korisno za naše zdravlje. Upravo takav kontroverzni zaključak iznijeli su izraelski naučnici po završetku posljednjeg istraživanja.

Godinama je stanje koje karakterišu prekidi u disanju tokom spavanja bilo povezivano sa visokim krvnim pritiskom, srčanim i moždanim udarima. Međutim, istraživanje provedeno nad 600 osoba starijih od 65 godina pokazalo je da je rizik od rane smrti kod ovih ljudi zapravo manji.

Kako javljaju britanski mediji, naučnici su očekivali drugačije rezultate, ali se pokazalo da je ono što je nauka dosad tvrdila kolebljivo.

"Jedna od teorija je da stalni prekidi u protoku oksigena u krvi i organima uzrokuju pauze u disanju, a da upravo to ojačava srce i mozak. To znači da, ako se dogodi srčani ili moždani udar, tijelo osobe koja hrče lakše se može nositi s njim", piše u izvještaju.

Ipak, profesor Jim Horne, vođa istraživačkog centra na Univerzitetu Loughborough ističe: "Osobama koje jako hrču bolje je da se ranije podvrgnu tretmanima, nego da dozvole da se to prolongira na cijeli život."

Cigarete ubijaju ali nemojte to reći pušačima

Studija grupe psihologa iz SAD-a, Švicarske i Njemačke objavljena u žurnalu Experimental Social Psyhology pokazala je da upozorenja na kojima je naglašeno da cigarete ubijaju, nemaju toliki efekat na pušače kao što se do sada mislilo.

Istaživanje koje je obuhvatilo 39 studenata psihologije i pušača, u dobi od 17 do 42 godina, otkriva da upozorenja kao što su „pušenje vas čini neprivlačnim“ ili „pušenje čini vama i ljudima oko vas veliku štetu“ imaju veći efekat na pušače, nego poruke koje direktno navode na smrt uzrokovanu duhanom.

Ovo se pokazalo posebno tačnim u slučajevima gdje ljudi puše kako bi izgradili samopoštovanje, kao što je slučaj s mlađim osobama koje konzumiraju cigarete kako bi se uklopili u sredinu i bili cool.

„S jedne strane imamo upozorenja o smrti na paklici cigareta koja se po našem istraživanju nisu pokazala efikasnim i koja su čak su povećavala želju za novom cigaretom kod konzumenata. Dok s druge strane efikasnijim su se pokazale poruke koje govore o gubitku privlačnosti usljed pušenja jer one atakuju na čovjekovo samopoštovanje koje mnogi pokušavaju da izgrade uz pomoć cigareta“, tvrde naučnici a prenosi Stuff.com

Revolucionarno otkriće: Pivom protiv raka prostate

Testovi su otkrili da bi muškarci koji konzumiraju pivo mogli biti znatno manje ugroženi od raka prostate.

Eksperimenti su pokazali da ksantohumol, sastojak koji se izdvaja iz hmelja, blokira hemijsku reakciju koja može dovesti do razvoja raka. Oboljene se obično tretira lijekovima koji djeluju na sličan način.

"Mi se zaista nadamo da ćemo jednog dana moći u potpunosti dokazati da ksantohumol pomaže u prevenciji raka prostate, prvo kod životinja, pa tek onda kod ljudi. Tek smo na početku istraživanja, ali nadamo se uspjehu. To je moćan antioksidant koji se može pronaći i u voću i začinima“, rekao je vođa studije, doktor Clarss Gerhaus.

Ranije se radilo na dokazivanju da ovo jedinjenje smanjuje rizik od raka dojke. Danas naučnici pokušavaju da na miševima u potpunosti dokažu svoju teoriju, što im za sada ide u pozitivnom smjeru.