Ljeto pogoduje aknama

Katkad za liječenje nisu dostatna samo sredstva za lokalnu primjenu pa se u terapiju uključuje i peroralna terapija

Ljeto je u punom jeku, a škola, brige i radne obveze iza nas (barem još neko vrijeme). Gužve su manje, opušteniji smo, a sunčani, dugi dani mame nas na što dulji boravak na otvorenome... No, ljeto sa sobom donosi i pogoršanje nekih zdravstvenih problema, među ostalim, i pojavu masne kože te pogoršanje akne. Stoga nije naodmet podsjetiti na osnovne činitelje odgovorne za nastanak te tako česte dermatoze, koja zahvaća više od 80 posto adolescenata, a može se javiti i u drugim razdobljima života.

Naslijeđe - hormoni - bakterije

U nastanku akne sudjeluje nekoliko čimbenika, od kojih su najvažniji naslijeđe, hormoni i bakterije. Nasljeđuje se veličina žlijezda lojnica i njihova osjetljivost na različite podražaje, kao preduvjet pojačana lučenja loja (seboreja), a kasnije i nastanka akne.

Lučenje loja pojačava se u pubertetu pod utjecajem hormona (androgena), što dovodi do razrjeđivanja lipida kože i poremećaja orožnjavanja unutar folikula žlijezde lojnice. Zbog suženja izvodnog kanala lojne žlijezde nakupljeni loj i odbačene epitelne stanice ne mogu izaći na površinu kože nego se skrućuju u bjelkasto-žućkastu masu koju nazivamo komedon (sujedica, miteser).
U komedonima se razmnožavaju različite bakterije, od kojih glavnu ulogu imaju anaerobne bakterije (Propionibacterium acnes). One stvaraju slobodne masne kiseline i potiču upalu u lojnom folikulu i okolnom tkivu, to jest stvaraju se papule i papulopustule.
Upalni proces može zahvatiti i dublje dijelove tkiva oko folikula (perifolikularno), kad nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi veličine graška do lješnjaka. Njihovim spajanjem nastaju veći, pločasti, crvenkasto-plavkasti infiltrati koji omekšaju, a njihov sadržaj preko fistule se prazni na površinu kože. Nakon takvih promjena redovito zaostaju ožiljci, koji mogu biti ispod ili iznad razine kože, i keloidi.

Terapija prilagođena težini promjene i okolnostima

Ljeti, zbog topline i vlage, pojačano se luče žlijezde lojnice, zbog čega površinski dio kože postaje masniji. Još češće nego na licu, pogoršava se stanje na leđima i prsima, posebice kod muškaraca. Zbog pojačana znojenja, koje otežava izlučivanje sadržaja iz žlijezda lojnica, dolazi do njihova začepljenja. Uz to, pritisak i trenje tijesne odjeće, ovratnika, remena ili ruksaka može iritirati već upaljene folikule žlijezda lojnica i dodatno pogoršati situaciju. Zato prilikom pranja treba izbjegavati snažno trljanje i pomno upotrebljavati sredstva za lokalnu primjenu na bazi salicilne ili glikolne kiseline te benzoil peroksida, jednom do dva puta dnevno. Takvi preparati potpomažu ljuštenje odumrlih stanica s površine kože, smanjuju mogućnost začepljenja izvodnih kanala žlijezda lojnica i posljedične upalne promjene. Za njegu kože lica, uz redovito pranje, savjetuje se i tjedna primjena maski koje upijaju suvišnu masnoću i koži vraćaju mat izgled.

Liječenje svih oblika akne treba prilagoditi ljetnim uvjetima, a prema uputi dermatologa. U tom smislu, koži s akneiformnim promjenama treba prilagoditi i sredstva za zaštitu od sunca. Pogodniji oblici su nemasni losion, gel i emulzija nego krema koja može imati komedogeni učinak.

Za liječenje blažih oblika akne uobičajeno se primjenjuju lokalni preparati (alfa hidroksi kiseline, retinoidi, benzoil peroksid). S obzirom na to da pojačavaju osjetljivost kože na ultraljubičasto zračenje, treba ih izbjegavati u dnevnoj primjeni.
Katkad za liječenje akne nisu dostatna samo sredstva za lokalnu primjenu, pa se uključuje i peroralna terapija prema uputama dermatologa, na primjer kod težih upalnih promjena, u slučaju kojih se primjenjuju peroralni antibiotici (tetraciklini - minociklin, doksiciklin). Pritom je potreban pojačan oprez zbog mogućeg razvoja vrlo neugodne fototoksične reakcije.
Najteži oblici akne liječe se peroralno derivatom vitamina A (isotretinoinom). Riječ je o lijeku iznimne učinkovitosti, koji smanjuje lučenje loja (djeluje sebosupresivno), normalizira keratinizaciju folikula, indirektno inhibira rast bakterija i smanjuje upalu. Ako su djevojke i žene tijekom liječenja akne isotretinoinom istodobno na hormonalnom liječenju, zahtijevaju strogu fotoprotekciju zbog velikog rizika od razvoja hiperpigmentacija uzrokovanih spolnim hormonima.

U izravnoj vezi s UV zračenjem

Uz Acne vulgaris, važno je spomenuti još neke dermatoze koje su u izravnoj vezi s izlaganjem ultraljubičastom zračenju.

Acne aestivalis (Mallorca acne) - Poseban oblik polimorfne svjetlosne erupcije. Izbijaju višestruke, jednake crvene papule nakon izlaganja suncu ili umjetnom izvoru ultraljubičastog zračenja (solarij). Obično počinju u proljeće, pojačavaju se tijekom ljeta i nestaju na jesen. Promjene zahvaćaju leđa, prsa, ramena, nadlaktice, a lice je u većini slučajeva pošteđeno. Najčešće se pojavljuju kod žena srednje dobi koje su imale akne u pubertetu. Smatra se da ulogu u nastanku ima interakcija UVA zračenja i određenih sastojaka u kozmetici (npr. ovlaživači). Stoga se kao mjera prevencije savjetuje primjena sredstava za zaštitu od sunca koja ne sadrže ovlaživače nego čistače slobodnih radikala, poput vitamina E i alfa-glukozil rutina. Liječe se uglavnom lokalnim preparatima, prema uputama dermatologa.

Acne solaris (Favre-Racouchot acne) - Ovaj oblik obično se pojavljuje kod starijih ljudi kao rezultat dugotrajna i kumulativnog izlaganja ultraljubičastom zračenju. Češće zahvaća muškarce, između 60. i 80. godine starosti. Promjene se očituju otvorenim komedonima oko očiju, na nosu, obrazima i čelu. Najbolja opcija za liječenje ovog oblika akne su retionoidi.

Autor:
Vesna Magdić-Jelavić, dr. med., spec. dermatovenerolog

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češći, na sreću, struka nudi dobra terapijska rješenja

Dermatolozi nerijetko upozoravaju na činjenicu da su kozmetski nedostaci iznimno važni u doživljaju potpuna osjećaja zdravlja. Zdravstveni problemi uzrokovani kozmetskim nedostacima u mlađoj populaciji u izrazitom su porastu, nisu zanemarivi ni u srednjoj životnoj dobi, a zahvaćaju i mlađu seniorsku dob.

U dermatološkoj ordinaciji sve se češće opažaju kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama. Zbog nedovoljne medicinske zainteresiranosti, dosad im nije pridavana potrebna pozornost, a vjerojatno je to razlog i teškoćama u klasifikaciji i nedovoljno istraženoj patofiziologiji tih promjena. Na sreću, u posljednje vrijeme primjetno je povećano zanimanje kozmetološko-medicinske struke za takva oboljenja, pa je na raspolaganju sve više dobrih terapijskih rješenja.

Velik je broj različitih hiperpigmentacija kože, stoga donosimo samo najčešće entitete i one koji, s obzirom na to da se pojavljuju na izloženim dijelovima kože, uzrokuju najveće probleme oboljelima.

Melanin uvjetuje boju kože

Boja naše kože ovisi o nekoliko činitelja: pigmentima iz krvnih stanica (plavom i crvenom oksihemoglobinu), žutim pigmentima koje unosimo hranom (karotenoidima), a u najvećoj mjeri o količini stvaranja smeđeg pigmenta melanina.
Melanin se sintetizira u melanocitima, stanicama koje su raspoređene u bazalnom sloju epidermisa, a iz tih stanica pigmentna tjelešca ulaze u stanice kože. Jedna pigmentna stanica opskrbljuje pigmentom 30 do 40 epidermalnih stanica. Enzimsku djelatnost tijekom sinteze melanina iz aminokiseline tirozina kontroliraju hormoni hipofize i nadbubrežne žlijezde.
Količina stvorenog melanina u koži ovisi o rasi, konstituciji pojedinca i izloženosti sunčevu ultraljubičastom (UV) zračenju. Tako će stanovništvo bijele rase, koje živi u geografskom području s jačom sunčevom insolacijom, imati više melanina u stanicama kože (primjer kod nas je mediteranski tip pigmentacije kože).

Prema količini pigmenta na koži koja nije izložena suncu (npr. unutarnja strana nadlaktice) i reakciji kože nakon određenog vremena izloženosti UV zrakama, određujemo tip kože (tip I - IV): tip I - koža s vrlo malo pigmenta i obveznom pojavom crvenila i opeklina na UV izloženost, a tip IV je koža s izrazito puno pigmenta i bez reakcija na UV izloženost. Osnovna uloga pigmenta melanina upravo je zaštita kože i cijelog organizma od štetnog djelovanja sunčeva zračenja.

Utjecaj UV zračenja

Danas uglavnom govorimo o štetnom djelovanju ultraljubičastog dijela sunčeva spektra, tj. UVA i UVB zrakama koje se okrivljuje za nastanak raka kože, malignu transformaciju nevusa (madeža), starenje kože, a osobito za preuranjeno starenje kože ("photoaging"). Svi ti procesi nastaju kao rezultat dugogodišnjeg izlaganja suncu, pri čemu se štetni učinci kumuliraju. Iako su dobro proučeni, još uvijek su cilj mnogih medicinskih istraživanja. Zna se da su kod UVB zračenja štetne zrake valnih duljina od 290 do 320 nm, a kod UVA od 320 do 400 nm.

Osim starenja kože i bolesti koje doista mogu ugroziti ljudsko zdravlje, sunčeva svjetlost igra važnu ulogu u stanjima koja nazivamo poremećajima pigmentacije, odnosno u ovom slučaju hiperpigmentacije kože. Hiperpigmentacije nastaju ili zbog povećana broja pigmentnih stanica u koži ili zbog njihove pojačane funkcije, odnosno povećana stvaranja pigmenta melanina. Višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu, ili u dubljem sloju, dermisu, gdje je inače vrlo nedostupan djelovanju sredstava za izbjeljivanje kože. Pod pojmom hiperpigmentacije kože ipak se najčešće podrazumijevaju promjene u kojima se proces odvija u epidermisu i tada ih zovemo hipermelanoze (hypermelanosis). One mogu biti rezultat dvaju tipova promjena:

• melanocitna hipermelanoza - povećanje broja pigmentnih stanica, što vodi povećanoj proizvodnji pigmenta
• melanotička hipermelanoza - drugi tip hipermelanoze bez znatnog povećanja broja pigmentnih stanica u epidermisu, ali uz bitno povišenu produkciju pigmenta.

Oba tipa promjena uzrokuje nekoliko činitelja, najmanje sljedeća tri: genetski, hormonalni i količina izlaganja suncu, tj. UV zračenje.

Najčešći oblici hipermelanoza

Najveći estetski problem od svih hiperpigmentacija kod žena mlađe i srednje životne dobi je hipermelanoza (staračke pjege, sunčane pjege i melazma), jer se uglavnom javlja na koži lica i potrebno je uložiti prilično truda kako bi se učinila estetski prihvatljivom.

Staračke pjege (solarni lentigo)
Kozmetska anomalija koja se najčešće javlja kod tipova kože I i II, rjeđe kod tipa III, a gotovo nikad kod tipa IV su staračke pjege. Pojavljuju se na dijelovima kože koji su kronično izloženi suncu: čelo, obrazi, nos, podlaktice, gornja strana šake, ramena i područje prsa (dekolte). Najčešće su kod ljudi starijih od 40 godina, ali mogu se javiti već i u tridesetima, ovisno o klimatskom području i jačini izlaganja suncu. Prema tipu promjena ubrajaju se u melanocitne hipermelanoze, dakle postoji povećan broj pigmentnih stanica i povećana produkcija pigmenta.
Najuspješniji oblik borbe protiv staračkih pjega je prevencija - ne izlagati se jakom suncu i upotrebljavati sredstva sa zaštitnim faktorom, uz primjerenu njegu kože. Kad su promjene već izražene, odstraniti se mogu sredstvima za izbjeljivanje kože, kremama s retinoičnom kiselinom, nanošenjem voćnih kiselina, kojičnom kiselinom, C vitaminskim serumima, krioterapijom (zaleđivanje tekućim dušikom) ili laserom. Za koji oblik terapije ćemo se odlučiti, ovisi o kliničkoj manifestaciji, tj. raspodjeli promjena po tijelu, mjestu na kojem ćemo provoditi terapiju te o stanju kože.

Sunčane pjege (efelide; ephelides)
Također su kozmetska anomalija, koja je česta kod crvenokosih ljudi (tipovi kože I i II) i nasljeđuje se autosomalno dominantno. Pjege su najčešće na licu - obrazima i nosu, ramenima i dekolteu. Veličina im je nekoliko milimetara, a boja im varira od žućkaste do smeđe. Prisutne su već u ranoj dječjoj dobi, a obično se prvi put pojave između treće i šeste godine. Po tipu promjena ubrajaju se u melanotičke hipermelanoze, kod kojih ne nalazimo povećan broj pigmentnih stanica u epidermisu, nego samo povećanu produkciju melanina. Kao i kod staračkih pjega, i kod sunčanih, ako ih želimo odstraniti, najvažnija je zaštita od sunčevih zraka. Teže ih je izbjeljivati nego staračke pjege, a rezultati najčešće nisu trajni.

Melasma ili chloasma (grč. melasma = crna točka; chloasma = zelena točka)
Katkad se naziva i trudnička hiperpigmentacija, iako taj naziv potencira samo jedan od uzroka nastanka te, vrlo proširene kozmetske anomalije kože lica. Uz to što je uzročno povezujemo s trudnoćom, javlja se i u žena koje uzimaju kontracepcijske hormone, a mogu je izazvati i drugi lijekovi, npr. difenilhidantoini. Određeni broj slučajeva je idiopatski, što znači da pojavu hiperpigmentacije ne povezujemo niti s hormonalnim promjenama niti s uzimanjem drugih lijekova. Prema nekim autorima, idiopatska melazma ipak se može dovesti u korelaciju s blagom, klinički beznačajnom disfunkcijom jajnika.
Učestalost bolesti prilično je visoka, osobito u mlađih, tamnoputih žena, a u našim krajevima žena s mediteranskim tipom kože. U svijetu je najrasprostranjenija u žena s Bliskog istoka, iz Indije, Južne Amerike i Azije. Sukladno istraživanjima, čak je 20 posto žena koje su uzimale kontraceptivne tablete s kombinacijom estrogena i sintetskih progesterona, a živjele su u klimatski vrlo sunčanom području, razvilo melazmu.
U 90 posto slučajeva ta se hiperpigmentacija javlja u žena, a samo u 10 posto u muškaraca.
Moguće je da, uz navedene uzroke (hormoni, lijekovi, sunce), određenu ulogu igra i kozmetika. Poznato je da kreme koje sadrže biljna eterična ulja i druge fotosenzibilizatore, osobito one biljnoga podrijetla, nakon nanošenja i izlaganja suncu mogu uzrokovati mrljaste hiperpigmentacije.
Parfemi također izazivaju hiperpigmentacije na svjetlu izloženim (fotoeksponiranim) područjima, pa ih možemo povezati s rubnim promjenama na licu ili vratu i području oko uha, gdje se najčešće i nanose. Upitno je imaju li te promjene istu patogenezu kao melazma, odnosno sudjeluju li u nastanku bolesti ili su stanja posve odvojena od melazme u užem smislu. Takva stanja nazivamo kozmetičkim dermatitisom, odnosno hiperpigmentiranim kozmetičkim dermatitisom. Karakteriziran je smećkasto-sivim ili crvenkasto-smeđim, simetrično smještenim promjenama, koje nisu oštro ograničene, a razvijaju se ubrzo nakon nanošenja inkriminiranog preparata i izlaganja suncu. Promjene traju mjesecima, a tipično je da se vrlo sporo povlače nakon prekida primjene uzročnog preparata, tako da je katkad potrebna i cijela godina.
Prema tipu bolesti, melazma se ubraja u melanotičke hipermelanoze, što znači da broj pigmentnih stanica nije znatno povećan, a njihova aktivnost i produkcija pigmenta melanina izrazito su povećani. Pigment se nalazi u epidermisu i u nekim slučajevima melazme u dubljim slojevima kože. Što zapravo izaziva povećanu produkciju pigmenta, još nije sasvim poznato. Navedeni činitelji, kao što su hormoni, lijekovi, biljni fotosenzbilizatori i djelovanje UV zraka, samo su dijelovi nepotpuna mozaika.

Klinička slika melazme tipična je i lako prepoznatljiva: na licu, najčešće simetrično, nalazimo svijetlo do tamnosmeđe ili sivo-smeđe mrlje, nepravilna oblika (geografskih rubova) i jednolike raspoređenosti boje. U dvije trećine pacijenata te promjene smještene su na središnjim dijelovima lica: obrazi, čelo, nos, gornja nadusnica i brada. Kod manjeg postotka promjene se mogu naći na vanjskim dijelovima lica uz rub donje čeljusti, još rjeđe na nadlakticama.
Trudnička melazma može spontano nestati mjesecima nakon poroda, a nepredvidivo je hoće li se pojaviti u idućim trudnoćama. I melazma uzrokovana kontraceptivima može spontano nestati nakon prekida uzimanja hormona, a najlošiju prognozu ima idiopatska melazma.

U liječenju svih hiperpigmentacija, pa tako i melazme, najvažniju ulogu ima prevencija - zaštita od djelovanja UV zraka. Zaštitni faktori trebaju sadržavati titan-dioksid i/ili cink-oksid, jer su transparentni preparati za zaštitu od sunca nedjelotvorni čak i kad sadrže visok faktor zaštite (SPF - sun protecting faktor). Često pacijentima treba napomenuti da ih moraju upotrebljavati i izvan plaže, znači pri svakom izlaganju suncu, te započeti njihovu primjenu dovoljno rano, u proljeće.

Od preparata za izbjeljivanje sigurno je najpoznatiji hidrokinon, koji se upotrebljava u koncentracijama od 1,5 do dva posto za kozmetičke preparate, odnosno četiri do pet posto u medicinskim kremama. Obično se koristi dva puta dnevno tijekom šest do osam tjedana. Tijekom terapije može doći do iritacijskog crvenila i ljuštenja kože. Veći je problem ako se pojave depigmentacije, mjesta gdje je pigment sasvim razoren. Osobito treba izbjegavati neke derivate hidrokinona (monobenzil, monoetil i monometil eter), jer češće imaju neželjene učinke.
U posljednjem desetljeću češće se upotrebljavaju kreme s retinoičnom kiselinom (derivat A vitaminske kiseline), također u različitim postocima. Primjenjuju se slično kao i hidrokinon, no također se može pojaviti iritacija. Pravilnom uporabom i postupnim povišenjem koncentracije lijeka to se može izbjeći.

Suvremeniji preparati, kao što je azeleična kiselina i neki "nehidrokinonski" izbjeljivači (npr. 40-postotni koncentrat likorisa u glabridinu), ne izazivaju iritaciju kože ili se kod vrlo osjetljive kože javlja zanemariva iritacija. Još noviji preparati za izbjeljivanje sadrže C vitamin u koncentraciji od pet do 20 posto za kozmetičku primjenu, odnosno do 40 posto za profesionalnu uporabu. C vitamin najčešće se upotrebljava u kombinacijama s drugim pripravcima za depigmentaciju.
Kemijski pilinzi voćnim kiselinama, trikloroctenom, fenolnom ili kojičnom kiselinom, kao i odstranjivanje hiperpigmentacija krioterapijom (tekući dušik) ili laserom, radikalniji su zahvati koje mora izvoditi iskusan liječnik jer postoji mogućnost da ostanu neželjene promjene. Osim depigmentacija i ožiljaka, navedeni postupci mogu uzrokovati hiperpigmentaciju jaču od početne.

Svi navedeni preparati i tretmani mogu se i kombinirati, a to je u otpornim slučajevima i nužno. Tako širok spektar ljekovitih sredstava i postupaka upućuje na to da je liječenje melazme još uvijek terapijski problem, posebice zbog nepoznata uzroka i čestog povratka.

Blagodati propolisa na vašoj koži

Tijekom ljetnih mjeseci i izlaganja suncu svakako zaštitite svoje najmilije i sebe sredstvima za zaštitu od sunca s visokim zaštitnim faktorom. No, ako se opeklina od sunca ipak dogodi, blaža stanja ili nadraženu kože možete i sami tretirati.
Stoga ljetnu ljekarnu upotpunite ApiPantenom, proizvodom namijenjenom tretiranju kože nadražene suncem. Sadrži propolis, koji sprječava suncem potencirana oštećenja kože i pospješuje njezino cijeljenje, te dekspantenol, prijeko potreban za pravilno funkcioniranje epidermisa.
Ako se jave crvenilo i blaže opekline, koristite gel (za manje površine kože) ili pjenu (za šire zahvaćena područja). ApiPanten emulzija preporučuje se kao mlijeko za kožu poslije sunčanja.

ApiPanten preparate možete nabaviti samo u ljekarnama. Oprezno koristite u slučaju alergije na pčelinje proizvode.

Priprema djeteta za polazak u školu

Polazak u školu za većinu je djece i roditelja važan trenutak. Za neke roditelje to je izuzetno stresno razdoblje, a njihovi ga mališani percipiraju kao razdoblje promjena. Opravdano se pitamo kako smanjiti anksioznost i stres, odnosno kako pripreme za polazak u školu učiniti što ugodnijim iskustvom za roditelje i dijete.

Razgovor i igra

Dijete može mnogo doznati o životu kakav ga čega u školskoj klupi proučavajući udžbenike za prvi razred.

Nezaobilazna sastavnica priprema za polazak u školu jest razgovor o školi. Šetnje školskim okružjem, razgovori s drugom djecom te razmjena iskustava s drugim roditeljima od neprocjenjive su važnosti. Razgovarajte s mališanom, doznajte kakve informacije posjeduje, što očekuje od škole te ima li ikakvu predodžbu o tome kakve se aktivnosti izvode u školi. Dijete može mnogo doznati o životu kakav ga čega u školskoj klupi proučavajući udžbenike za prvi razred.

U trenucima kad vaše dijete pokazuje interes za zajedničkim druženjem kroz igranje uloga, potičite igre o školi. Igranjem uloga u kojoj vi imate ulogu učenika a ono učiteljice i obrnuto možete pomoći djetetu da razriješi neke nedoumice i savlada strah od komunikacije s učiteljicom. To je jedan od načina da saznate kako vaš mališan razmišlja o školi, koje informacije ima te treba li mu još dodatnih pojašnjenja. U slučaju da u zamišljenoj situaciji iskazuje neprimjeren strah ili otpor - potražite pomoć i savjet školskog psihologa.

Priprema prostora i pribora za školske aktivnosti

Dogovorite s mališanom plan aktivnosti koje trebate provesti prije polaska u školu. Uređenje prostora za učenje vrlo je važno za uspješno izvođenje školskih obaveza. Odabir radnog stola, stolca i svih ostalih osnovnih sredstava za rad može uljepšati pripremu za početak škole. Pokažite koliko vam je važno da se zajednički dogovorite o uređenju sobe, budući da njen sastavni dio postaje i kutak za učenje.

Kutak za učenje je mjesto na kojem bi dijete trebalo boraviti nekoliko mjeseci prije početka školskih obaveza. Na istom mjestu neka izvodi aktivnosti kao što su crtanje, listanje slikovnice, slušanje priča i sl. Nastojte da se u kutiću za učenje izvode aktivnosti koje dijete može i treba povezivati s usvajanjem novih znanja i vještina.

Odabir školske torbe, zajednički odlazak po školske knjige, kupovina odjeće za prvi dan škole samo su neki od malih ali slatkih zadovoljstava koje vole sva djeca i kojih se rado prisjećaju. Kada se adolescenti prisjećaju prvih dana u školi, najčešće govore: "sjećaš se kako si me uparadirala za prvi dan škole, kako sam se osjećala važno u novoj haljini i cipelicama koje sam dobila od bake za školu". Pokažite djetetu koliko je važno da sudjeluje u odabiru svega što je potrebno za školske aktivnosti u kući i školi.

Uvođenje dnevne rutine

Dnevna rutina je, kažu roditelji, čest problem. Stručnjaci koji su analizirali neke od problema s kojima se susreću roditelji prvašića navode poteškoće oko uvođenja dnevne rutine i promjena. Naime, većina mališana tijekom ljetnih mjeseci ima dovoljno vremena za slobodne aktivnosti, stoga prelazak s ljetnog odmora na jesenske aktivnosti za većinu predstavlja izvor stresa. Kako biste olakšali prilagodbu, dobro je postupno mijenjati dnevnu rutinu postupnim usklađivanjem s aktivnostima koje očekuju mališana. Dovoljno sna jedan je od imperativa. Istraživanja školskih psihologa i pedagoga u svijetu ukazuju da mališani koji su imali narušenu aktivnost spavanja u većini slučajeva pokazuju sklonost anksioznošću, nestrpljivošću i frustraciji na najmanje podražaje.

Važnost obiteljske podrške

Odlazak od kuće do škole vrlo je važna stavka u pripremi za polazak u školu.

Svakako osigurajte dovoljno vremena svome mališanu za prilagodbu na školske obaveze, stručnjaci kažu - više od jednog tjedna, što je za neke roditelje zbog poslovnih obveza neizvedivo. Koristeći produženi boravak u školi vaš mališan može uz pomoć učitelja izvršiti školske obveze i ujedno provesti dio vremena u druženju s vršnjacima. Ako škola nema organiziran produženi boravak, u početku za pomoć zamolite članove šire obitelji.

Ne zaboravite na važno mjesto koje zauzima razvoj svijesti kod djece o poštivanju prometne kulture i pridržavanju mjera opreza. Odlazak od kuće do škole vrlo je važna stavka u pripremi za polazak u školu. U više navrata zajedno s djetetom pređite put od doma do škole, upozoravajući pritom potomka na eventualne probleme na koje može naići te potencijalne opasnosti kojima može biti izložen.

Izrada zajedničkog planera

Izrada dnevnog i tjednog planera može koristiti i vama i vašemu mališanu. Izradite zajednički planer, u kojemu trebate organizirati glavne aktivnosti tijekom dana - od jutarnjeg buđenja do vremena za druženje i odlaska na počinak. Svakako u planer zapišite najvažnije telefonske brojeve.

Samodisciplina

Priprema za polazak u školu iziskuje svladavanje aktivnosti kao što su održavanje osobne higijene, stjecanje navike kulturnog ponašanja te izvršavanja prilagođenih zadataka kod kuće. Nezaobilazno je razviti navike organiziranosti i točnosti u izvođenju svakodnevnih aktivnosti, kao što su pospremanje igračaka nakon igranja ili završetak igre u dogovoreno vrijeme i priprema za odlazak na spavanje. To su samo neke od navika koje dijete treba posjedovati prije polaska u školu budući da školsko okružje od samog početka iziskuje izvođenje zadataka za koje su nužno potrebni samodisciplina i ustrajnost.

Pokažite emocije

Budite umjereni s negativnim kritikama i promišljeni s kaznama jer one u konačnici produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha.

Najvažnija sastavnica u pripremi za polazak u školu je obilno iskazivanje emocija. Recite svome djetetu koliko ste sretni i ponosni na njega što kreće u školu. Dijete mora osjetiti vaše pozitivne emocije kako bi steklo osjećaj zadovoljstva. Pokažite djetetu da ga cijenite i prihvaćate, uvažavajući njegove sposobnosti i interese. Budite umjereni s negativnim kritikama i promišljeni s kaznama jer one u konačnici produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha. U narodu postoji izreka koja glasi "po jutru se dan poznaje". U ovom slučaju neka se po pripremama za školu očituje uspjeh i zadovoljstvo djeteta u školi.