Važno je prepoznati trajni oblik alergijskog rinitisa, jer on predisponira razvoj kroničnog rinosinuitisa.U nosu je učestalost alergijskih reakcija veća nego u bilo kojem drugom dišnom organu, uglavnom stoga jer filtrira, odnosno zadržava na sluznici većinu čestica udahnutih zrakom, od kojih su mnoge mogući alergen. Stoga je alergijski rinitis najčešća kronična upalna bolest dišnog sustava. Kako je sklonost alergijskim bolestima često genetički determinirana sklonošću pojačanom stvaranju imunoglobulina E, to se naziva atopija, od čega dolazi i sinonim atopijski rinitis.
Učestalost novih bolesnika koji se liječe zbog alergijskih bolesti u razvijenim zemljama svijeta pokazuje eksponencijalni porast, koji se bilježi od 80-ih godina dvadesetog stoljeća. Iako se uzrok porasta ne zna, doprinosu učinka tzv. zapadnog načina života govori u prilog činjenica da su epidemiološka istraživanja pokazala sličan porast učestalosti alergijskih bolesti u tzv. tranzicijskim zemljama, koji se odigrao tek nakon pada Berlinskog zida, i koji je u prvom desetljeću bio još i veći nego u Zapadnoj Europi. Kao krivci se spominju različiti utjecaji, od promjena u načinu prehrane do porasta zagađenja.
Hipoteze
U južnim zemljama vodeći alergeni su peludi, a u hladnijim grinje. Pravi razlog sve većem broju alergičnih bolesnika na pelude je nepoznat. Jedno od mogućih objašnjenja porasta alergije na peludne antigene za krivca proglašava onečišćenje zraka, i to najviše ispušnim plinovima motornih vozila, koji su najvjerojatnije odgovorni za porast učestalosti polenoze u gradskim sredinama. Naime, i u zemljama sa sve nižim koncentracijama peludi u zraku posljednjih se desetljeća zbog upotrebe herbicida i eradikacije korova, bilježi porast peludne hunjavice.
Za porast perenijalne alergije, tj. alergije na prašinu, grinje i slično, okrivljuje se pak povećana izloženost grinjama zbog sve većeg broja gradske populacije koja živi u umjetno klimatiziranim prostorima, od automobila do zgrada u kojima rade ili stanuju.
Obje hipoteze nude i određene mjere profilakse, npr. promjenu energetskih izvora, zabranu automobilskog prometa bez katalizatora, održavanje i čišćenje ventilacijskih sustava, promjenu uređenja kuće itd.
S obzirom na to da se u nerazvijenom svijetu ne uočava tako dramatičan porast alergijskih bolesti, evidentno je da je povezan s civilizacijskim napretkom. Sami smo svjesni porasta alergijskih bolesti u našoj sredini. Pitanje je kako spriječiti taj trend ako do njega dovodi sam način života koji nosi civilizacijski napredak. Neka istraživanja okrivljuju sve veću učestalost biljnih masnoća u prehrani (npr. margarin umjesto maslaca). Čini se da i visok stupanj procijepljenosti protiv zaraznih bolesti, te rana primjena antibiotske terapije pri infekcijama dovode do usmjeravanja imunološkog sustava prema razvoju antitijela (imunoglobulina E), koja su odgovorna za alergijsku reakciju. Sve je očitiji stav da bolesnoj djeci treba dopustiti da razviju antitijela na viruse i bakterije, te antibiotsku terapiju početi samo kad je to zaista nužno.
Stara i nova podjela
Kada govorimo o alergijskoj reakciji na nosnoj sluznici, koja je praćena simptomima začepljenosti, kihanja i pojačane sekrecije, medicinskim rječnikom tu bolest nazivamo alergijski rinitis. Prema česticama na koje alergični bolesnici razvijaju preosjetljivost razlikujemo:
- sezonski oblik (peludna hunjavica, polenoza), kod kojeg je jedini ili glavni alergen pelud trava, stabala ili korova. Simptomi u sezonskom obliku izraženi su samo za polenacije biljke na koju je bolesnik preosjetljiv, iako katkad potraju i nekoliko tjedana ili mjeseci nakon prestanka. Bez obzira na to što više nema kontakta s alergenom, nosna sluznica bolesnika pokazuje tzv. hiperreaktivnost, odnosno povećanu osjetljivost na kontakt s iritansima (npr. duhanski dim) ili promjene vlažnosti ili temperature zraka u okolini. Razlog tome najvjerojatnije je oštećenje nosne sluznice toksičnim proteinima koje proizvode upalne stanice nosne sluznice u fazi dok je izložena alergenima.
- trajni (perenijalni) oblik, pri čemu postoji preosjetljivost na neke od inhaliranih čestica kojima je bolesnik trajno izložen (npr. kućna prašina, grinje, plijesni, perje, dlake životinja i sl.). Simptomi traju zbog trajne izloženosti gotovo cijelu godinu, a izraženiji su za boravka u kući.
Novija podjela, koja se temelji na trajanju simptoma do četiri tjedna ili više od četiri tjedna, bez obzira na uzročni alergen, spominje:
- intermitentni alergijski rinitis (simptomi traju do četiri tjedna ili manje od četiri dana u tjednu), a dominiraju kihanje, svrbež, vodenasti sekret iz nosa i izmjenična začepljenost. Većina bolesnika ove skupine alergična je samo na jedan pelud.
- perzistirajući alergijski rinitis (simptomi traju dulje od četiri tjedna ili dulje od četiri dana u tjednu) u kojem je glavni simptom začepljenost, koja je gotovo trajna.
(Ne)karakteristična klinička slika
Alergijski rinitis najčešće se javlja sa simptomima nosne začepljenosti, kihanja i vodenaste sekrecije, a praćen je svrbežom nosa i očiju. Ta slika osobito je karakteristično izražena pri sezonskom alergijskom rinitisu, odnosno peludnoj hunjavici.
S obzirom na to da je slika tipične peludne hunjavice karakteristična, mnogo puta bolesnici sami postavljaju dijagnozu i uzimaju terapiju i bez liječnika. No, valja znati da se alergijski rinitis ne javlja uvijek s tako karakterističnom slikom. Osobito je važno prepoznati trajni oblik alergijskog rinitisa, s obzirom na to da je on predisponirajući čimbenik za razvoj kroničnog rinosinuitisa, tj. dugotrajne upale ne samo nosa, nego i paranazalnih sinusa, a povezan je i s bronhijalnom astmom. Klinička slika tog oblika nije tako karakteristična kao u polenoze, te je u bolesnika koji navode učestale prehlade, čestu začepljenost nosa ili pak curenje iz nosa, osobito u razdoblju godine kad se živi u grijanim prostorima, potrebno pomisliti na trajni oblik alergijskog rinitisa, pri čemu je odgovorni alergen najčešće grinja.
Iako se dijagnoza postavlja na temelju rezultata kožnih alergoloških testova i povećanih vrijednosti imunoglobulina E (IgE) u serumu, novija istraživanja pokazuju da alergijski rinitis može postojati kao bolest ograničena samo na nosnu sluznicu, pri čemu se neće pokazati alergijski odgovor u kožnom testu, niti će biti povišene serumske razine IgE. U tom slučaju jedini je dokaz bolesti testiranje primjenom alergena na nosnu sluznicu ili dokazivanje IgE u nosnom sekretu, a na alergiju upućuje javljanje navedenih simptoma pri izloženosti sumnjivom alergenu.
Može li se nešto učiniti
Kao što smo već spomenuli, prevencija alergijskog rinitisa predviđa cijeli niz mjera, koje uključuju dugotrajnije dojenje, izbjegavanje pušenja i kućnih ljubimaca u ranoj dječjoj dobi, osobito u atopijskim obiteljima, pravilnu prehranu, prikladno uređenje kuće te izbjegavanje kontakta s alergenima na sve moguće načine. No, unatoč svim primijenjenim mjerama, evidentno je da će sve više djece, ali i odraslih, bolovati od alergijskog rinitisa.
Liječenje se svodi na nekoliko skupina lijekova, koji postoje za opću (tablete, injekcije) ili lokalnu primjenu (raspršivanjem na nosnu sluznicu ili kao kapi za oči). To su antihistaminici, kortikosteroidi i kromoni.
Antihistaminici se najčešće primjenjuju kao tablete, a djelovanje im se temelji na blokiranju učinka histamina, upalnog agensa koji se u alergijskim reakcijama oslobađa u organizmu i izaziva niz simptoma, od kojih su u alergijskom rinitisu najizraženiji kihanje, svrbež nosa i očiju te vodenasta sekrecija. Za razliku od starije generacije antihistaminika, koji su kao vodeću nuspojavu izazivali pospanost, novija generacija tih lijekova nema sedirajući učinak i uzima se u obliku tableta jednom dnevno. Antihistaminici su učinkoviti u liječenju blagih do srednje teških oblika sezonskog alergijskog rinitisa (polenoze). Slabije djeluju na začepljenost nosa, a učinkoviti su u sprječavanju svrbeža, kihanja i pojačane sekrecije.
Kako bi se riješili začepljenosti nosa, bolesnici često posežu za dekongestivnim kapima za nos, čija je dugotrajnija primjena štetna i dovodi do tendencije povećavanja dnevne doze kapi i sve veće začepljenosti. Dopuštena je kratkotrajna primjena kapi za nos od nekoliko dana, a može se primijeniti i antihistaminik s dodatkom dekongestiva u tableti, koji istodobno utječe na začepljenost, kihanje, svrbež i pojačanu sekreciju. I takav pripravak ne bi trebalo dugotrajnije primjenjivati.
Za teže oblike preporučuje se lokalna primjena kortikosteroida u obliku spreja za nos, koji su u tim oblicima bolesti vrlo učinkoviti. Njihovo djelovanje na simptome nastupa sporije nego u antihistaminika, koji su učinkoviti katkad i za manje od sat vremena nakon uzimanja tablete. Nažalost, u nas i dalje postoji strah od nuspojava kortikosteroida, iako se one rijetko pojavljuju pri lokalnoj primjeni u nos. Pri sezonskom rinitisu preporučuje se primjena lokalnog kortikosteroida malo prije početka sezone, kako bi se smanjili broj upalnih stanica u sluznici i hiperreaktivnost.
Kromoni, npr. natrijev kromoglikat, primjenjuju se lokalno u nos i u oči, tri do četiri puta dnevno. Kako nemaju sustavan učinak, osobito su prikladni za primjenu u male djece. Nažalost, njihov učinak relativno je slab pri izraženijim simptomima, a učinkovitost lijeka jača je kad se primjenjuje u oči nego u nos.
Uz aktivno liječenje, preporučuje se primjena fiziološke otopine u nos radi vlaženja sluznice, osobito u bolesnika koji koriste kortikosteroidne sprejeve.
S obzirom na sve veću učestalost alergijskih bolesti, osobito alergijskog rinitisa, preporučuje se da se bolesnici sa sezonskim ili dugotrajnijim nosnim simptomima, makar bio prisutan samo jedan od njih, jave specijalistu otorinolaringologu, kako bi se što prije postavila dijagnoza.
Autor:
prof. dr. sc. Livije Kalogjera, dr. med., spec. otorinolaringolog
Nema komentara:
Objavi komentar