Čokolada, mmm...

Priča o čokoladi počinje još davno prije Europljana i ostatka svijeta, u drevnoj civilizaciji Maja i Asteka, koji su se sladili gustim, pjenastim napitkom dobivenim iz plodova biljke kakaovca, zvane chocolatl. Majama i ostalim stanovnicima sjeverne i južne Amerike čokolada je značila statusni simbol, bila je platežno sredstvo i često se darovala.
Vijest o čokoladi prvi je donio Kolumbo u 16. stoljeću, a don Herman Cortes godine 1528. prvi je donio mahune kakaovca u Španjolsku, zajedno s tehnologijom i aparaturom za njegovu preradu. Dok su Maje zrna kakaa nakon mljevenja i kuhanja miješali s vodom, vanilijom i čilijem, Europljani su umjesto čilija dodavali šećer i cimet. Kako proizvodnja šećera nije bila još jako razvijena, čokoladni napitak bio je skup i dostupan samo višim staležima. Tako je čokolada ubrzo postala zaštitni znak viših staleža i omiljena slastica francuskih i španjolskih dvorova.
Čokolada je odigrala važnu ulogu i u II. svjetskom ratu, jer je bila obvezni dodatak vojničkoj prehrani, a danas ni astronauti bez nje ne idu u svemir.

Stablo kakaovca ili "hrana bogova" raste u prašumama Amazone te tropskim i kišovitim prašumama sjeverne i južne Amerike. Kakao se dobiva iz mahune kakaovca koja može sadržavati i do 3000 sjemenki. Sjemenke se u postupku prerade najprije podvrgavaju fermentaciji i sušenju, a zatim kuhanju, pri čemu se osjeća osebujan miris i aroma. Kuhanjem sjemenki kakaovca nastaju mnogi kemijski spojevi, kao što su teobromin, kofein, feniletilamin i drugi. Mljevena smjesa sadrži i mnogo kakao maslaca koji je temelj čokoladnih i kakao proizvoda.

Izuzetan kemijski sastav

Iako postoje mnogi prigovori zbog njezine velike kaloričnosti (100 g čokolade sagorijeva čak 565 kalorija), čokolada sadrži:

• vrijedne nutritivne sastojke:
  - teobromin - ima tonizirajuće i diuretsko djelovanje, regulira krvni tlak i širi krvne žile srca (osigurava dobru opskrbu srca krvlju), liječi proljev, djeluje lipolitički (razlaže masnoće)
  - kofein - ima stimulirajuće, tonizirajuće i diuretsko djelovanje; čokolada ga sadržava u znatno manjim količinama nego kava (800 g čokolade sadrži količinu kofeina kao jedna šalica kave)
  
• mnoge oligoelemente
  - fosfor - hrani živčane stanice mozga i potiče proces sazrijevanja crvenih i bijelih krvnih stanica
  - magnezij - regulira gotovo sve metaboličke procese i osigurava normalnu živčanu funkciju
  - kalcij - važan građevni element kostiju, zubi i noktiju
  - cink i bakar - štite i obnavljaju strukturu kože i jačaju njezinu zaštitnu barijeru.
• prirodne antioksidanse fenole i flavonoide - pomažu u proizvodnji dobrog HDL kolesterola koji štiti krvožilni sustav (istraživanja pokazuju da fenoli iz čokolade povećavaju proizvodnju HDL-a čak za 10 posto); jedna kockica čokolade ima istu količinu fenola kao jedna čaša crnog vina
• feniletilamin (spoj srodan amfetaminu) - povisuje krvni tlak i razinu glukoze u krvi te pridonosi boljoj koncentraciji i izdržljivosti organizma
• znatan udio vitamina B skupine, naročito B1 i B2 - važni koenzimi u metabolizmu ugljikohidrata i masnih kiselina
• folnu kiselinu (B11) - ima bitnu ulogu pri sintezi DNK i osobito je važna u prvim mjesecima trudnoće
• vitamin E - štiti integrirane stanične membrane, stabilizira epitelne i endotelne stanice i jedan je od najjačih antioksidansa.

Konzumiranje čokolade potiče stvaranje hormona serotonina odgovorna za osjećaj sreće i zadovoljstva, a mozak istodobno oslobađa endorfine koji djeluju umirujuće i smanjuju osjetljivost na bol. Taj učinak posebno je važan kod nervoze i PMS-a (predmenstrualnog sindroma) u žena koje se uzimanjem razumnih količina čokolade u tom razdoblju osjećaju osjetno bolje. Mnogi čokoladu s pravom nazivaju analgetikom za žene i afrodizijakom za muškarce.
Bez obzira na to što je bogata masnoćama, čokolada se vrlo brzo probavlja te potiče transport i pasažu hrane kroz crijeva.
Kakao maslac je glavna lipidna komponenta čokolade koja se u organizmu asimilira čak do 98 posto. Sadrži stearinsku kiselinu koja se u jetri pretvara u oleinsku kiselinu (dobru mast) koju u prirodi nalazimo u maslinovu ulju.

Osim ovih pozitivnih svojstava čokolade, treba napomenuti da ona sadrži i proteinske tvari biljnog podrijetla koje se zbog prisutnosti tanina ne mogu do kraja razgraditi, pa se u krv putem crijeva apsorbira i dio nerazgrađenih proteinskih spojeva. Oni mogu djelovati kao antigeni i izazvati alergijsku reakciju kod osjetljivih osoba sklonih alergijama. Ovim mehanizmom objašnjava se i pojava akni i crvenila te sitnog osipa u osoba koje pretjeruju s konzumiranjem čokolade.

I kozmetička industrija voli čokoladu

Čokolada nije samo omiljena slastica za jelo. Veliku važnost ima i njezina upotreba u kozmetičkoj industriji. Diljem svijeta otvaraju se kozmetički centri u kojima možete (bez bojazni od suvišnih kalorija) uživati u blagodatima čokolade. Gotovo nema tretmana ni preparata u kojima se ne može naći čokolada. Hranjive čokoladne maske i pakunzi za lice i tijelo, razne hidratantne kreme i losioni, balzami i ruževi za usne (gotovo cijeli make-up), preparati za sunčanje i oživljavanje suhe i naborane kože, depilacija čokoladnim voskom, masaža toplom čokoladom, anticelulitni tretmani i tretmani za tonifikaciju kože hit su u cijelome svijetu, pa i u nas.

Zbog svog iznimna kemijskog sastava, čokolada djeluje na kožu gotovo euforično kao i na mozak. Upravo endorfin, koji otpušta mozak, djeluje na kožu stimulirajuće i obnavljajuće. Osim što poboljšava teksturu kože, čokolada je snažno tonificira, a svojim obnavljajućim svojstvima potiče proizvodnju kolagena i elastina, što joj osigurava potrebnu čvrstoću i napetost.

Kakao maslac jedna je od najcjenjenijih i najstabilnijih poznatih masti, a zbog svoje strukture ima sposobnost dubinskog prodiranja u kožu, topljenja masnoća i zadržavanja vlažnosti. Bogat je vitaminom E, koji sprječava starenje kože, a istodobno je čini zategnutom i glatkom. Stoga čokoladne maske za lice imaju sve više poklonika, jer aktivne supstancije iz čokolade zahvaljujući jakom lifting učinku hidratiziraju i učvršćuju umornu i atoničnu kožu, dajući joj svježinu i mladolik izgled.

Masaže čokoladom jedne su od najugodnijih i najnježnijih. Podražaji potaknuti čokoladom smiruju i opuštaju jer potiču izlučivanje hormona sreće (serotonina i endorfina), a prisustvo feniletilamina sprječava izlučivanje kortizola i adrenalina te tako smanjuje napetost i stres.

Depilacija čokoladnim voskom omogućuje gotovo bezbolno uklanjanje i najtvrdokornijih dlačica, smanjuje iritaciju, a kožu ostavlja mekom i nahranjenom.

Anticelulitni tretmani čokoladom pravi su hit u kozmetičkim centrima! Naime, nabrojani sastojci, naročito teobromin, kofein, triptofan i endorfin, imaju jako lipolitičko, tonificirajuće i drenažno djelovanje. Tretman počinje ugodnim kremastim pilingom sa zrncima kakaa koji nježno otklanjaju odumrle stanice s površine kože, kako bi u sljedećoj fazi tretmana anticelulitne supstancije mogle što dublje prodrijeti u masne naslage. Slijedi čokoladna maska koja se topla nanosi na problematična područja (bedra, trbuh, stražnjicu), nakon čega se omataju wraping folijom i zagrijavaju, čime se potiče sagorijevanje masnoća. Nakon maske slijedi anticelulitna masaža čokoladnom kremom kojom dodatno razbijamo nakupine celulita. Ovim tretmanom ubrzava se cirkulacija, pročišćava limfa i otapaju nakupljene masnoće, a koža postaje elastičnija i zategnutija.

S nutritivnog i kozmetičkog gledišta, znatno je više dobrih svojstava čokolade. Stoga uživajte u osebujnom okusu ove slastice, naravno u razumnim količinama, a što se tretmana tiče, uživajte bez bojazni i ograničenja.

Autor:
dipl. ing. Manuela Šapro, kozmetičarka

Masažom stopala do zdravlja

Znanost o povezanosti dijelova i cjeline

Kad se spomene refleksologija ili refleksoterapija, većini ljudi najprije padne na pamet refleksoterapija stopala. No, tretiranje stopala dio je velike obitelji metoda koje se temelje na refleksološkom načelu, među koje spadaju i metode koje se bave bioenergijom, chi-kijem ili pranom. Refleksologija je znanost koja proučava odnose i veze između dijelova i cjeline, povezanost nutrine i vanjštine, koristeći se tim vezama za ponovno uspostavljanje ravnoteže - iscjeljivanje. Kad se sklad obnovi, pokreću se samoiscjeljujući procesi. Zbog takvog pristupa refleksoterapija se može uspješno nositi sa sindromima, kroničnim i ostalim zdravstvenim problemima kad se ne može dijagnosticirati uzrok.

Dvije glavne grane refleksologije su makro i mikro refleksološki sustavi. Makro refleksološki sustavi su akupunktura / akupresura, iscjeljivanje bioenergijom, pranom, iscjeljivanje čakrama. Ti sustavi tretiraju točke ili zone na tijelu, djelujući posredno preko refleksa na cijelo tijelo, čak i na "nešto više od tijela". Fizičko tijelo obavija se u tanana energetska tijela koja oblikuju auru oko tijela. A što bioenergija titra finijim frekvencijama, proteže se i u područje duhovnosti. Princip bioenergetskih metoda mogao bi se sažeti u nekoliko rečenica: "Kako unutra, tako i vani.", "Kako gore, tako i dolje.", "Kako na Nebu, tako i na Zemlji."

Za razliku od makro sustava, mikro refleksološki sustavi tretiraju samo dio tijela, a djeluju na cijelo tijelo, primjerice stopalo, šake, uške, no ima ih mnogo više. Šarenica oka, jezik, zubi, nos, lice..., ukupno popisana su 22 mikro refleksološka sustava. Oni su najčešće dio tradicionalnih medicinskih sustava i njihova je tradicija stara nekoliko tisuća godina.

Stopala nakupljaju stres

Refleksološka masaža stopala razlikuje od obične masaže stopala, jer uzima u obzir zone na njima koje su povezane s pojedinim dijelovima tijela. Uvodno opuštanje slično je kao i kod obične masaže, no tretiranje zona na stopalima na početku je neugodno i bolno. Pravo olakšanje dolazi tek nakon tretmana. Ipak, vrijedi se pomučiti jer je učinak izuzetan. Za ozbiljnije zdravstvene probleme
jedna terapija sastoji se od najmanje 10 - 15 tretmana, koji se izvode svaki drugi dan. Dan stanke između tretmana služi da se organizam očisti od oslobođenog stresa, koji se, najčešće godinama, potiskuje u refleksološke zone.

Svoju popularnost refleksoterapija stopala "zahvaljuje" nekolicini svojih odlika. Ponajprije zato jer su stopala veoma izložena stresu. Nose cijelu težinu tijela, a dodatni, bitan izvor fizičkog stresa su tvrde podloge u urbanim sredinama, obuća te poslovi koji posebno opterećuju stopala. Na psihičkoj razini, stopala su dio tijela koji nakuplja stres vezan uz materijalne probleme, strah za egzistenciju, doživljaje "kretanja naprijed" ili "bježanja" u bilo kojem vidu. U šali bismo mogli reći da su stopala "podrum" našega bića u koji "trpamo" sve ono za što ne znamo što bi s tim, tj. da se u stopala taloži sve ono što nam je u nekom trenutku višak.

Na njima se nalaze zone koje predstavljaju sve unutarnje organe i dijelove tijela. Tijelo štiti organe tako da stres pohranjuje u zone stopala ili druge refleksološke sustave kao što su šake ili uške. Na taj način se, osim stresova neposredno vezanih uz stopala, u njemu nakupljaju i oni refleksološki povezani uz cijelu osobu.

Smatra se da refleksologija stopala ima tradicuju staru 6000 godina. Prvi crteži nađeni su u egipatskim priramidama. Slične starosti su i "karte zona" iz Indije. Tretiranje stopala možemo naći i u sklopu tradicionalne kineske medicine. Ta drevna znanja najprije su prenesena u Europu, u Ujedinjeno Kraljevstvo, a postoje zapisi i iz francuskih izvora. Poslije su znanja prenesena u SAD, a onda po cijelom svijetu.
Danas postoje brojne škole refleksoterapije stopala, koje možemo svrstati u nekoliko smjerova. Engleski smjer ne koristi ulje pri tretiranju, nego se radi "na suho", i naglašeno je točkasto tretiranje zona, ili u strukovnom žargonu "štopanje". Smjer više zastupljen u SAD-u pri tretiranju koristi ulje, uz duže, klizajuće pokrete. Smjer koji svoje korijene ima u tradicionalnoj kineskoj medicini za tretiranje zona na stopalu koristi štapiće, koji su katkad drveni, a neki su kameni ili od kristala. Na tom tragu razvijena je i posebna metoda koja kombinira kristaloterapiju i tretiranje zona. Četvrti smjer se uz sve prethodne bavi i cirkulacijom limfe, čiji poremećaj može biti vrlo izražen u nogama, posebice stopalima.

Anatomija refleksoloških zona na stopalu

Ljudski neurološki sustav "topološki" je organiziran, što znači da su živčana vlakna iz jednog dijela tijela u leđnoj moždini uvijek na jednome mjestu. Na vrhu leđne moždine, a posebice u nižim dijelovima mozga, te neurološke veze oblikuju "homunkuluse" ili "čovječuljke". Taj obrazac se ponavlja i u višim dijelovima mozga, što omogućuje mozgu da zna na kojem dijelu tijela se događaju podražaji, ili koje dijelove tijela treba pokrenuti. Vrlo sličan princip je i princip refleksoloških sustava.
Po "vertikali" cijelo tijelo podijeljeno je na deset zona, koje su refleksološki predstavljene na stopalu. Kako neki učitelji vole slikovito reći, zone su poslagane jedna preko druge kao kad slažete odjeću u putnu torbu! Horizontalno najvažniji orijentiri su tri linije - linija ošita, linija struka i linija kukova. Kad se sve skupa složi, na stopalu je "čovječuljak" koji leži na leđima sa skvrčenim nogama.

Otkrivanje aktivnih zona

Osnovna dijagnostička metoda je otkrivanje aktivnih zona koje na pritisak specifično bole. Uz ovu vrstu dijagostike, često se koristi radioestezija ili manualno testiranje mišića (applied kinesiology). Važno je napomenuti da zone znaju biti aktivne (bolne) i prije nego što se u organizmu razvije patološko stanje, stoga se pomoću tretiranja stopala ne mogu sa sigurnošću dijagnosticirati bolesti! Ali, aktivna refleksološka zona znak je za uzbunu jer govori o preopterećenosti stresom pojedinog dijela tijela. Ako se trend gomilanja stresa nastavi, samo je pitanje vremena kad će se supklinički problem dovoljno pogoršati da postane bolest.

Opuštanje - ravnoteža - kritične točke - masaža

Kao što je spomenuto, indikacije za refleksološki tretman stopala su preopterećenost stresom koji djeluje na više razina i mjesta u tijelu, kronične bolesti, supklinički problemi koji stvaraju teško podnošljive tegobe te situacije kad se ne može dijagnosticirati problem koji po simptomima nedvojbeno postoji.

Problemi koji nisu jača strana refleksoterapije stopala su svi burni, akutni problemi kod kojih treba brzo djelovati. S iznimnom pažnjom treba pristupati i u situacijama kad bi zdravstveni problemi mogli izmaknuti kontroli, kao što je slučaj kod srčanih bolesnika, težih psihičkih problema i slično.
Kontraindikacije su ozlijeđena stopala, bolesti kože te neurološki problemi povezani sa stopalima.

Sam tretman može trajati od desetak do 45 minuta. Kraći tretmani češće se primjenjuju kad su dio dulje terapije, kad se ciljano djeluje na već "poznatom stopalu". Cjeloviti tretman počinje uvodnim opuštanjem, zatim uravnoteženjem probave, lokomotornog sustava (kralježnica, kosti i mišići) i komunikacijskih sustava (limfa, krvotok, živci i bioenergija). Slijedi usmjereno djelovanje na kritične točke te završna masaža stopala.

Za preventivno djelovanje tretiranje stopala prilagođava se svakoj osobi posebno. Za teže zdravstvene probleme potrebno je u jednoj terapiji sustavno raditi najmanje 10 do 15 tretmana. Slijedi stanka koja traje najmanje onoliko koliko je trajala sama terapija. Terapije se mogu ponavljati u ciklusu od dvije do tri. Za to vrijeme jasno se vidi što se može napraviti. Kako se vrlo često susrećemo sa složenom ili nejasnom situacijom, potrebno je vrijeme da se reakcije "razbistre" i dobije jasniji uvid u situaciju. Strpljenje je također potrebno kod kroničnih problema, jer je i stvaranje problema trajalo nekoliko godina. Kako se ne koriste nikakve agresivne metode ili sredstva, za postizanje pozitivnih rezultata potrebno je vrijeme. Zadovoljavajuća brzina je mjesec dana terapije po godini stvaranja zdravstvenog problema. No, taj omjer često je znatno "brži".

Čuda se događaju, ali ih se ne može naručiti. U dvadeset pet godina prakse vidio sam i sudjelovao u mnogima. U cjelovitom pristupu zdravlju ne tretira se bolest nego osoba. Stoga je refleksološka masaža stopala izuzetna metoda kojom možete učiniti jako puno za svoje zdravlje. Zbog svoje jednostavnosti možete je primjenjivati i sami. Zdravlje nije samo odsutnost bolesti. Cilj je kvaliteta življenja, a masaža stopala moćan je alat za ostvarenje toga cilja.

Borba protiv celulita nije samo proljetni hir

Celulit se javlja u gotovo 85 posto žena, i to ne samo u onih s povećanom tjelesnom težinom nego je čest i kod mršavih. U podlozi problema nisu samo neestetske nakupine (što nam, doduše, najviše smeta) nego patologija u pravom smislu te riječi. Naime, celulit je fibrosklerotična edematozna panikulopatija, a označava bolest potkožnoga masnog tkiva uz ovapnjenje vezivnog tkiva.
Celulit je želatinozna tvar sastavljena uglavnom od vode, mukopolisaharida, bjelančevina, mineralnih soli, vezivnih vlakana te ostataka metabolizma, odnosno otpadnih tvari koji se odlažu u "džepove" neposredno ispod kože. Namreškana koža, što se obično javlja oko kukova, bedara, nadlaktica i unutarnje strane koljena, doima se poput velike spužve koja može apsorbirati veliku količinu vode i pritom se napuhne i izboči. Takve vidljive izbočine, smežuranu i mlohavu kožu, nazivamo narančinom korom.
Razlozi su nastanka u lošoj perifernoj cirkulaciji krvi i limfe, što posljedično dovodi do nepotpuna izlučivanja toksina koji se zadržavaju u tjelesnim tekućinama, a to izaziva promjene u potkožnome masnom tkivu. Oslabljene krvne žile propuštaju tekućinu u međustanični prostor između masnih stanica, što pridonosi nastanku edema, a u masnom tkivu nakupljaju se pripadajuće masnoće, tvoreći manje i veće čvoraste nakupine. Te nakupine pritišću krvne i limfne žile, što onemogućuje pravilnu izmjenu tvari (dotok kisika i hranjivih tvari u stanice i odvođenje toksina i otpadnih tvari iz stanica) te dovodi do još većeg oštećenja tkiva.

Što se krije u podlozi razvoja celulita

• genetsko naslijeđe - nedvojbeno jedan od glavnih uzroka pojave celulita
• loše prehrambene navike - neredovita i nepravilna prehrana bogata zasićenim mastima i nepovoljnim ugljikohidratima, a siromašna biljnim vlaknima, vitaminima i mineralima
• nedovoljan unos tekućine
• nedovoljna fizička aktivnost i loše životne navike - pušenje, alkohol, preuska odjeća, visoke potpetice, dugotrajan boravak u zatvorenim prostorima te sjedenje prekriženih nogu, što dodatno otežava cirkulaciju
• ženski spolni hormoni, osobito estrogen i progesteron - estrogen pospješuje zadržavanje tekućine, a progesteron pogoduje nakupljanju masnoća, pa i dugotrajno uzimanje kontracepcijskih tableta može dovesti do njegova nastanka
• kortikostroidi - liječenje određenim kortikosteroidnim lijekovima također potiče nastanak celulita.

Da bismo se uhvatili u koštac s celulitom, valja prije svega prepoznati uzroke u određenom slučaju i na njih sustavno djelovati, prilagoditi način prehrane (od celulita ne obolijevaju samo pretile osobe!), odabrati odgovarajuće tretmane i vježbe, ovisno o stadiju i životnoj dobi, te provoditi stalan nadzor tijekom cijele godine. Naime, u mlađoj dobi elastičnost tkiva puno je bolja pa se razvoj celulita može na vrijeme spriječiti i brže izliječiti.

Što podrazumijeva pravilna prehrana

• redoviti i uravnoteženi obroci sa svim prehrambenim nutrijentima
• puno svježeg voća i povrća bogatog vlaknastim tvarima (dovode do polaganijeg otpuštanja šećera u krv i reguliraju rad crijeva te omogućuju njihovo redovito pražnjenje i izlučivanje toksina), vitaminima i mineralima (nužni za pravilno odvijanje metabolizma)
• dovoljan unos vitamina C, flavonoida i antocijana - spojevi koji se također nalaze u voću i povrću, a dokazano je da jačaju stijenke krvnih žila i poboljšavaju cirkulaciju
• konzumacija plave ribe, neljuštenih žitarica i biljnih ulja dobivenih hladnim cijeđenjem - bogati su nezasićenim masnim kiselinama koje štite krvne žile, djeluju protuupalno i aktiviraju metabolizam
• piti dovoljno tekućine, mineralne vode, biljnih čajeva i svježih prirodnih sokova - potiče otplavljivanje toksina
• smanjiti unos natrija putem kuhinjske soli, a povećati unos kalija K hranom ili određenim dodacima prehrani, jer on omogućuje izlučivanje tekućine i olakšava pročišćavanje organizma.

DOBRE I LOŠE NAMIRNICE

Anticelulitne namirnice

• kuhani krumpir - bogat kalijem i vitaminom C - jesti ga u umjerenim količinama zbog velike količine škroba
• rajčica, radič, cikorija - bogati vitaminom C i kalijem koji ima diuretsko djelovanje
• feferoni - sadrže puno bioflavonoida koji jačaju krvne žile i pospješuju metabolizam
• bobičasto voće poput malina, ribizla, jagoda, borovnica - sadrže visok postotak bioflavonoida i bogati su mineralima i vitaminom C
• papaja, ananas, jabuke, kruške, breskve - odlični saveznici protiv celulita jer sadrže mnoštvo vitamina i bioflavonoida te velik udio kalija, koji sprječava zadržavanje tekućine
• plava riba, maslinovo ulje, ulje noćurka - bogati su nezasićenim omega masnim kiselinama koje jačaju krvne žile i odstranjuju loše masnoće iz krvi.

Namirnice koje pogoduju nastanku celulita - kuhinjska sol, konzervirana hrana, gotova brza jela, salame, crveno meso, iznutrice, fermentirani sirevi, slane grickalice, slatkiši, vrhnje, maslac, kava, gazirani napitci, alkohol.

Tretmani u kozmetičkom studiju

Anticelulitna masaža - Vrlo je učinkovita u borbi protiv celulita, a cilj joj je poboljšanje periferne mikrocirkulacije i razbijanje masnih naslaga te odvođenje toksina i viška tekućine putem limfnog sustava. Čvrstim, a ujedno nježnim pokretima glađenja, čupkanja i pljeskanja stimulira se potkožno vezivno tkivo i potiče mikrocirkulacija. Potkožno tkivo se osnažuje, a koža zateže i izravnava. Masažom se ubrzava metabolizam i postiže dubinsko djelovanje na celulit. Njezina učinkovitost pospješuje se različitim anticelulitnim kremama i uljima koja sadrže ekstrakte algi, bršljana, crvenog kestena, guarane, cerkopije, ginkobilobe, kofeina itd.
Elektrolipoliza - Osobito je učinkovita kod lokaliziranih celulitnih nakupina. Riječ je o elektroterapijskom tretmanu koji putem niskofrekventnih struja djeluje na tonificiranje mišića i otapanje masnoća. Tonificiranje povećava masu mišića i smanjuje obujam u centimetrima. S druge strane, pojačava se otapanje lokaliziranih masnih nakupina i potiče njihovo odstranjivanje putem limfe. Ovisno o tipu i stadiju celulita, prilagođavaju se frekvencije i programi.
Lifting tijela - Cilj tretmana je dubinska regeneracija kolagenih i elastinskih vlakana te poboljšanje strukture vezivnog tkiva. Izravno djeluje na tonus kože i mišića, a posebno je učinkovit kod opuštene, mlohave kože, sklone strijama, koju treba regenerirati i u njoj potaknuti cirkulaciju i izmjenu tvari. Tretman se izvodi pomoću valjkastih elektroda kojima se tretira problematično područje, i ujedno se nanosi aktivni gel na bazi kolagena i algi koji dodatno učvršćuju opušteno tkivo.
Limfna drenaža - Neizostavna je metoda u uspješnu tretiranju celulita, jer rješava posljedice nakupljanja viška tekućine i otpadnih tvari nastalih pojavom celulita. Izvodi se ručno ili pomoću specijalnog aparata za drenažu. Sastoji se od nježnih ritmičkih pokreta kojima se stimuliraju limfni čvorovi na tijelu čime se potiče protok limfe, a time i bolje drenira međustanična tekućina. Smanjuje natečenost i osjećaj težine u nogama te ublažava izgled narančine kore.
Terapija ultrazvukom - Prilikom tretiranja celulita koriste se ultrazvučni valovi frekvencije 3MHz koji prodiru do 2,5 cm ispod kože. Kad prođu kožnu barijeru, zahvaljujući termičkom učinku, pokreću nakupljenu tekućinu i razbijaju masne nakupine.
Endermologija - Zasniva se na kompjutoriziranoj masaži posebnim aparatom koji ima dva nastavka u obliku pokretnih valjaka. Oni podižu i stišću kožu i potkožno tkivo, povećavajući lokalnu mikrocirkulaciju, potičući pravilno kruženje hranjivih tvari u vezivnom tkivu. Tretman je ugodan, pa ujedno opušta osobu koja se tretira.
Aromaterapijski tretman bandažama - Temelji se na toplo-hladnom učinku aromatičnih bandažnih zavoja. Glavne supstancije su termoaktivna ulja koja snižavaju unutarnju temperaturu tijela i stimuliraju organizam na dodatnu potrošnju energije sagorijevanjem masnih naslaga. Termoaktivne supstancije u obliku gela i krema umasiravaju se u područja zahvaćena celulitom, a potom se tretirana zona omotava elastičnim zavojima namočenim u aktivni anticelulitni losion.
Body wraping - To je sustav zamatanja tijela folijama kako bi aktivne supstancije što dublje prodrle u potkožno tkivo. Ovim tretmanom intenzivno se stimulira stanična izmjena tvari i aktivira limfni sustav. Termički učinak pospješuje sagorijevanje masnoća.
Terapija blatom i algama - Jedna je od najstarijih metoda koja se i danas često koristi zbog odlična mineralizirajućeg učinka na kožu, velike moći izvlačenja vezane tekućine iz masnih nakupina i razgradnje masnoća. Izvana djeluju kao odličan piling, pa kožu ostavlja glatkom i mekom, uravnotežujući hidrolipidni sloj. Sličan učinak imaju i tretmani na bazi čokolade i vanilije.

Autor:
dipl. ing. Manuela Šapro, kozmetičarka

Vene pod rizikom

Vene sakupljaju krv siromašnu kisikom iz perifernih dijelova tijela i vraćaju je prema srcu. Njihova stjenka građena je pretežno od vezivnog tkiva i vrlo tankoga mišićnog sloja, pa samo pasivno sudjeluje u venskoj cirkulaciji, u kojoj ključnu ulogu imaju kontrakcije okolnih mišića koje pritiskom na vene izvana potiskuju vensku krv u više segmente tijela (tzv. venska pumpa). Kod većine velikih vena, strujanje krvi prema srcu podržavaju i zalisci smješteni na unutarnjoj stjenci, koji poput ventila omogućavaju jednosmjerno gibanje krvi prema srcu.

Problem širih razmjera

Učestalost bolesti venskog sustava povećava se sa životnom dobi. Prema nekim autorima, čak oko 45 posto stanovništva u središnjoj Europi ima izražene varikozitete, 16 posto ima jako izražene varikozitete uz subjektivne i objektivne teškoće, a oko jedan posto pati od varikozne ulceracije (venski ulkus, ulcus cruris), s tim da je kod svakog 350-og odraslog pacijenta riječ o ulkusu koji ne zacjeljuje. Kod pacijenata starijih od 65 godina učestalost razvoja venskog ulkusa iznosi čak četiri posto.

Bolesti venskog sustava znatno su učestalije kod žena (i do četiri puta u odnosu na muškarce), što se dovodi u vezu s utjecajem ženskih spolnih hormona (estrogena i progesterona). Smatra se i da postoji obiteljska predispozicija za nastanak bolesti. Nastanku bolesti dodatno pogoduje i izbor zanimanja (dugotrajan radu u stojećem ili sjedećem položaju), neke kronične bolesti (šećerna bolest, visok tlak), trudnoća, pretilost, ozljede, uzimanje nekih lijekova (kontraceptivi) i loše životne navike (pušenje).

Kompromitirana cirkulacija

Tijekom života, pod utjecajem različitih čimbenika može doći do slabljenja venskih zalistaka, kada krv zaostaje u donjim dijelovima tijela, pritišće vensku stjenku i dovodi do stvaranja proširenja površinskih vena, tj. pojave varikoziteta. Ako se ne reagira na vrijeme, s vremenom slijedi progresija oštećenja na duboke vene. Krv sve više zaostaje, što pridonosi daljnjem proširenju i zastoju krvi u venama (venska staza). Povećava se propusnost kapilara i razvija se otok
(edem), najčešće u predjelu gležnjeva. Postupno slabi i ishrana tkiva, pa koža na tim mjestima postaje stanjena, posebno u donjoj trećini potkoljenice, a zatim sjajna i suha, često uz izražen svrbež (najvjerojatnije povezano s oštećenjem živaca). U tim uvjetima čak i blaga ozljeda dovodi do stvaranja ulkusa, koji često ne pokazuje nikakvu tendenciju cijeljenja. Ostale moguće komplikacije su razvoj upale (tromboza i tromboflebitis) ili krvarenja.

Venski ulkus kronična je rana. Ima izgled nepravilno oblikovanoga plitkog defekta kože, koji rijetko zahvaća mišić ili kost, a najčešće je smješten na unutarnjoj strani donje trećine potkoljenice. Dno rane često je žućkasto i sukrvavo. Noga je natečena, topla i umjereno bolna. U neposrednoj okolini ulkusa obično se vide proširene vene i promjene na koži u vidu varikoznog dermatitisa (plavkasto-smećkasto obojena stanjena koža).

Važno je rano prepoznati

Prepoznavanjem bolesti u njezinim počecima i usvajanjem djelotvornih mjera mogu se potpuno otkloniti eventualne komplikacije. Znaci i simptomi počinju kao bol i težina u nogama, brzo umaranje, grčevi u nogama, osjećaj žarenja, otekline u predjelu gležnjeva te svrbež u okolini jedne ili više vena na nogama. Te tegobe znak su da treba zatražiti liječničku pomoć.

Što učiniti u preventivnom smislu
- izbjegavati dugotrajno stajanje i sjedenje u istom položaju
- izbjegavati sjedenje s prekriženim nogama
- izbjegavati nositi visoke potpetice (žene)
- izbjegavati odjeću usku oko struka, gornjeg dijela natkoljenica i prepona
- smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu
- prestati pušiti
- nositi kompresivne čarape
- odmarati noge nekoliko puta tijekom dana (u ležećem položaju podignuti noge iznad razine srca, npr. na dva do tri jastuka, u trajanju od 15 minuta do pola sata).

Što prije verificirati

Dijagnoza ulkusa postavlja se na temelju pacijentova opisa tegoba, fizičkog pregleda (u stojećem stavu) te kliničkog izgleda rane (lokalizacija, oblik, veličina, izgled rubova, stjenke i dna ulkusa, izgled okolnog tkiva) i dopunskih pretraga. Zbog različitosti mogućih uzroka nastanka i kliničke slike, kao i potrebe točne procjene stanja oboljeloga, razrađena je klasifikacija CEAP koja precizno opisuje različite stadije bolesti, pridonosi uniformnom prikazu dijagnoze i rezultata liječenja, olakšava razumijevanje bolesti i pomaže u selekciji ciljanog liječenja individualnih problema.

Zahtjevno i skupo liječenje

S obzirom na to da su ulkusi često otporni na terapiju i zahtijevaju stalni nadzor zbog pratećih komplikacija, liječenje je dugotrajno i skupo.

Lokalna terapija sastoji se od čišćenja i dezinfekcije rane, poticanja procesa granulacije i epitelizacije, sprječavanja sekundarne infekcije te njege i zaštite okolne kože. Primjena pokrova s alginatima i hidrokoloidima pojednostavljuje njegu kronične rane jer smanjuje broj previjanja, obično na dva puta tjedno. U posljednje vrijeme dobre rezultate daje i fizikalna terapija s upotrebom elektroionske terapije i polarizirane svjetlosti koji ubrzavaju cijeljenje ulkusa.

U sistemskoj terapiji koriste se vaskularni protektori i venetonici, a u slučaju znakova infekcije bakterijama i gljivama primjenjuju se antibiotici, odnosno antimikotici. Uz to, važno je liječiti i eventualne prateće kronične bolesti i stanja koja usporavaju cijeljenje (npr. bolesti srca, šećernu bolest, neurološke bolesti, hiperlipidemiju), te raditi na otklanjanju ili ublažavanju čimbenika rizika (prestanak pušenja, regulacija šećera u krvi i krvnog tlaka).

Važnu ulogu u liječenju ima i kompresivna terapija elastičnim povojem ili elastičnom čarapom, na način da je kompresija postupna: veća na donjem dijelu ekstremiteta i sve blaža što smo bliže natkoljenici. Tako se postiže bolje pražnjenje vena i olakšava povratak krvi u srce. U slučaju primjene kompresivne terapije važno je isključiti arterijsku okluzivnu bolest, koju ovaj vid terapije može kompromitirati. S obzirom na jednostavnost, učinkovitost i cijenu, ovaj vid liječenja predstavlja najbolji odabir i obvezan dodatak svim vrstama kirurškog liječenja venskog ulkusa.

Dobre rezultate pokazala je i V.A.C. terapija (vakuumom podržano liječenje rana). Ako te terapije ne poluče uspjeh, potrebno je provesti kirurško liječenje (transplantaciju kože).

Činjenica je da velika učestalost bolesti venskog sustava, visoka cijena njihova liječenja, gubitak radnih dana i smanjena kvaliteta života oboljelog predstavljaju vrlo ozbiljan problem, kako u zdravstvenom tako i u socioekonomskom smislu. Stoga veliku važnost svakako treba pridati prevenciji i ranom prepoznavanju, odnosno liječenju, što razvoj komplikacija svodi na najmanju moguću mjeru.

Autor:
Marina Gradinac, dr. med.

Pretjerano znojenje i okolina primjećuje

Znojenje je vrlo bitan fenomen jer regulira tjelesnu temperaturu i pomaže tijelu da se riješi toksina. Znoj se stvara u žlijezdama znojnicama, građenim od žljezdanog klupka u dubljim dijelovima kože i izvodnog kanala koji na površini kože završava sitnim otvorom (pora). Smatra se da na tijelu ima od dva do četiri milijuna znojnica, većinom smještenih na tabanima i u pazusima, a najrjeđe na koži bedara. Njihova aktivnost je pod kontrolom vegetativnoga živčanog sustava koji nije pod utjecajem naše volje.
Kad se zbog pojačana rada žlijezda znojnica tijelo prekomjerno znoji (hiperhidroza), to postaje problem jer utječe na svakodnevne aktivnosti i kvalitetu života (stalno presvlačenje, tuširanje, vlažni dlanovi...). Problem može biti toliko izražen da je manifestan i u zimskim mjesecima. Oboljeli se počinju povlačiti u sebe i izbjegavati druženje iz straha da će ih okolina odbaciti.
Uz uobičajene probleme, zbog pojačana vlaženja kože mogu se javiti sekundarne komplikacije, kao što su sekundarne bakterijske ili gljivične upale kože. Pojačano znojenje na tabanima često je praćeno i neugodnim mirisom kao posljedicom bakterijske razgradnje znoja i površinskog sloja kože.

Uzroci

Nisu do kraja istraženi, no pretpostavlja se da je riječ o poremećaju funkcije simpatičkog i parasimpatičkog autonomonog živčanog sustava odgovornog za lučenje znoja. Velika odgovornost leži i u nasljednim čimbenicima, jer do 50 posto oboljelih navodi slične poremećaje kod članova obitelji.

Podjela

Fiziološka hiperhidroza javlja se tijekom pojačana fizičkog rada, u trudnoći, kod debljih osoba, u klimakteriju, u vrućoj klimi... Lokalizirani oblik obično se javlja kod zdravih osoba u području dlanova i tabana, najčešće ispod pazuha. Smatra se da od nje boluje oko tri posto populacije te da su podjednako zastupljena oba spola. Najčešće se javlja između 25. i 60. godine. Generalizirana hiperhidroza povezana je s određenim bolestima u podlozi. Simptomatska hiperhidroza javlja se kao jedan od simptoma neke druge bolesti (endokrini poremećaj, bolesti središnjega živčanog sustava, maligne bolesti), a može nastati i u stanjima kao što su kardiovaskularni poremećaji, hipoglikemija ili reakcija na uzimanje nekih kemijskih supstancija (lijekovi, alkohol, nikotin, kofein). Kad hiperhidroza nije simetrična, postavlja se sumnja na oštećenje živčanog sustava. Pojačano znojenje može biti uzrokovano i emocionalnim i psihičkim stresovima, i tada govorimo o emocionalnoj hiperhidrozi. Genuina hiperhidroza obilježena je nasljednom sklonošću pojačanom radu žlijezda znojnica.
S obzirom na lokalizaciju, razlikujemo pazušnu i hiperhidrozu predjela dlanova i tabana. Pazušna hiperhidroza obično je provocirana mentalnim stresom, ali može se javljati i tijekom mirovanja. Koža pazuha postaje vlažna, znoj se cijedi, a odjeća je namočena. Zbog odlaganja soli iz znoja odjeća se oštećuje. Veličina znojne mrlje na odjeći obično je dobar pokazatelj stupnja poremećaja. U ovom stanju antiperspiranti ne pomažu. Hiperhidroza dlanova manifestira se pojavom crvenila i hladnoće dlanova zbog pojačana hlađenja nakon isparavanja znoja. Između prstiju ruku mogu se naći kapljice znoja, koje u krajnjim slučajevima mogu padati s ruku. Pisanje je otežano, a u dodiru s metalom nastupa korozija, pa oboljeli katkad moraju mijenjati posao. Hiperhidroza stopala slična je kao i na dlanovima, a potencirana je uskom obućom koja ne dopuštva isparavanje. Kao posljedica javlja se maceracija kože s pojavom bjeličastoga ili žućkastoga rožnatog sloja. Bakterije razgrađuju vlažni rožnati sloj tabana, što vodi nastanku udubljenih, manjih defekata.

Djelovati preventivno i terapijski

Uz redovite higijenske mjere, savjetuju se odjeća i obuća od prirodnih materijala. Lokalna terapija s ciljem upijanja vlage, ublažavanja kiselkastog mirisa i zatvaranja izvodnih kanala provodi se antiperspirantima. Deodoranti i antiperspiratni djelotvorni su ako se nanesu na depilirani pazuh i uvijek suhu i čistu kožu, prethodno njegovanu kremom. Negativna strana ovih pripravaka je što mogu izazvati alergijske reakcije.

Kod genuine hiperhidroze stanje se nastoji ublažiti korištenjem preparata koji izazivaju mehaničku blokadu izvodnih kanala znojnica (metalne soli, aldehidi, kiseline), čija se primjena savjetuje tijekom noći, dok znojnice uglavnom miruju. Kod izrazito teškog poremećaja, kad ne pomažu farmakološki pripravci, problem se pokušava riješiti kirurškim putem, što podrazumijeva odstranjenje znojnica u pazusima, no estetski rezultati obično su upitni.

Danas se u terapiji jačeg oblika hiperhidroze koristi Botulinum toksin tipa A, čiju je primjenu 2004. odobrila Američka agencija za lijekove i hranu (FDA). Sprječava otpuštanje acetilkolina, a samim time i otpuštanje znoja iz žlijezda znojnica. Jedina je djelotvorna terapija za liječenje pojačana znojenja, i idealan za primjenu u području pazuha. Injicira se u kožu na označena polja pojačana znojenja. Primjenjuje se ambulantno (što obavlja liječnik educiran za njegovu primjenu) i gotovo bezbolno, pa se oboljeli odmah vraćaju svakodnevnim aktivnostima. Podaci otprije nekoliko godina potvrđuju izuzetno dobra iskustva na više od četiri milijuna tretmana u svijetu. Znatno poboljšanje uslijedi kod 95 posto oboljelih nakon tjedan dana, a sam učinak traje do šest mjeseci. Neke osobe zbog izuzetna zadovoljstva tretmanom provode terapiju svakih šest mjeseci, dok osobe koje imaju pojačano znojenje samo ljeti, takvu terapiju provode obično u ožujku ili travnju. Moja iskustva svjedoče o velikom zadovoljstvu oboljelih nakon ove terapije.
Kontraindikacije za terapiju Botulinum toksinom tipa A su generalizirana hiperhidroza, miastenija gravis, trudnoća, dojenje i uzimanje određenih lijekova. Nedostatak tretmana je što nije trajan, ali ipak traje do šest mjeseci, a neke osobe ovaj tretman ponavljaju samo jednom godišnje.

S obzirom na to da je primjena Botulinum toksina tipa A na dlanove znatno bolnija, dlanovi se rjeđe tretiraju, a stopala se uopće ne tretiraju. Stoga se za terapiju hiperhidroze dlanova i stopala koristi iontoforeza - vodena kupka kroz koju se pušta istosmjerna struja niske jakosti. Nekim osobama pomogne - ne ukloni znojenje u potpunosti, ali ga može znatno smanjiti. Takav tretman mora se provoditi barem dva puta tjedno, i to doživotno.

Osobe koje pate od hiperhidroze svakako se moraju javiti na pregled dermatologu, koji će na temelju anamneze, kliničke slike i eventualno dijagnostičke obrade odrediti odgovarajuću terapiju, jer je pristup strogo individualan.

Autor:
dr. sc. Ivana Nola, dr. med., spec. dermatovenerolog

Elastična kompresija protiv poremećaja venske cirkulacije

Incidencija poremećaja venske cirkulacije nogu (PVC) ozbiljan je socijalno-ekonomski problem, jer zahvaća 10 posto Hrvata, ili približno njih 400.000, od čega je zaposlenih tri posto.
Da bismo objasnili zašto se javlja taj problem, treba se kratko osvrnuti na anatomske i fiziološke karakteristike venskog sustava u nogama. Sastoji se, naime, od površnog i dubokog sustava, koji su međusobno povezani tzv. komunikantnim i perforantnim venama, a grubo ga možemo podijeliti na površinski i duboki. Vena ima tanku i nježnu stijenku, podložnu ozljedama i deformacijama kod promjena intravenskog tlaka, čija je rastezljivost šest do deset puta veća nego u arterija. U venskom sustavu nalazi se 70 posto krvi, s tim da se u nozi može uskladištiti od 300 do 500 ml krvi.
Za pravilan tok krvi najvažniji je zadovoljavajući valvularni aparat (venski zalisci). On krv usmjerava prema srcu, pa zato u slučaju njegova oštećenja i insuficijencije, uz nepotpuno zatvaranje valvula, dolazi do vraćanja venske krvi, njezina zastoja i edema nogu. Uz to, tok i brzina venske cirkulacije nogu ovise i o mišićnoj pumpi mišića potkoljenice, razlici tlaka između gležnja i desnog srca, o vis a tergo (tok krvi s mjesta većeg tlaka prema mjestu nižeg tlaka, odnosno od arteriola prema venulama, ili iz arterijskog bazena u venski) i vis a fronte (kod disanja mijenjaju se intraabdominalni tlakovi zbog funkcije ošita, tako da se kod udisaja stvara povećani tlak koji usporava tok venske krvi, a kod izdisaja se tlak bitno smanjuje te djeluje kao usisni ventil za tok venske krvi prema srcu, ubrzavajući cirkulaciju), te pulzacijama srčanog mišića (kod svake kontrakcije lijeve strane srca u arterijski bazen utiskuje se krv i povećava tlak, koji se prenosi sve do arteriolola)

S obzirom na to da je tok venske krvi inače spor, svaki poremećaj u smjeru srca potiče mogućnost poremećaja koagulacije, stvaranja tromba i razvoja tromboze, pri čemu je osobito opasna duboka tromboza vena s mogućnošću embolizacije i nastanka fatalne (smrtonosne) plućne embolije (otkidanje komadića tromba koji venskom strujom putuje prema srcu i plućima, gdje može začepiti krvnu žilu i spriječiti daljni tok krvi!).
Kad govorimo o poremećajima venske cirkulacije, postoji cijeli spektar kliničkih tegoba, što ovisi o lokalizaciji patološkog supstrata. Međutim, poremećaje generalno možemo podijeliti na upalu, trombozu, oštećenje zalistaka, varikozitete, statičke edeme i ozljede. A najteže i najopasnije oboljenje je duboka tromboza vena, kako zbog mogućnosti nastanka fatalne embolije pluća, tako i zbog razvijanja posttrombotskog sindroma.

Pozitivne strane elastične kompresije

Elastična kompresija korisna je komplementarna metoda u prevenciji i liječenju poremećaja venske cirkulacije, kojom se sprječavaju ili smanjujuju tegobe, što potiče radne i životne sposobnosti.
Prema smjernicama (algoritmima), elastična kompresija se kao komplementarna metoda primjenjuje u svim slučajevima poremećaja venske cirkulacije, u svim slučajevima slabije pokretnosti ili nepokretnosti, kod osoba koje dugo stoje ili sjede te u svim preoperativnim, intraoperativnim i postoperativnim slučajevima, kao i nakon sklerozacije vena. Kod mnogih bolesnika s kroničnim poremećajem venske cirkulacije primjena elastične kompresije je de facto doživotna.
Kao metoda liječenja, elastična kompresija je jednostavna, dostupna i lako primjenjiva, bez komplikacija i nuspojava, nije štetna i dokazano je učinkovita. Uz to što sprječava teže oblike bolesti, ne iziskuje velike troškove. Može se primjenjivati kao komplementarna, preventivna i terapijska privremena ili trajna metoda liječenja.

Preventivna primjena - Preporučuje se svim osobama koje su pod statičkim opterećenjem ili im je iz bilo kojeg razloga usporen tok krvi prema srcu, kao što je to kod 25 posto trudnica, osoba koje dugo stoje ili sjede, kod profesionalnih opterećenja, kod teško pokretnih i nepokretnih bolesnika, kod svih bolesnika prije, za vrijeme i nakon operacije do mobilnosti te kod nekih sportaša.
Vrlo je važno na vrijeme uočiti statička opterećenja i tako spriječiti bolest, odnosno prelazak u kronicitet.
Terapijska primjena - kod svih zastoja, edema, varikoziteta i rupture varikoziteta (prsnuća), ulkusa, stanja nakon tromboze i posttrombotskog sindroma te kod limfedema.

Elastične čarape

Proizvodnja elastičnih čarapa počela je početkom 20. stoljeća, a danas se mogu preporučiti preventivne i terapijske elastične čarape, kao i one sa segmentalnim tlakovima.
Elastičnom kompresijom modernim čarapama sa segmentalnim tlakovima imitira se fiziološka distribucija tlaka od najvećeg na stopalu do 60 posto manjeg u području bedra, te se povećava vanjski i intravenski tlak, što povećava brzinu toka krvi, a ujedno smanjuje zastoj i edeme. Ti učinci elastične kompresije dokazani su i definitivno korisni kod osoba koje imaju akutni ili kronični poremećaj venske cirkulacije.
Elastične čarape moraju imati dobru termoregulaciju i poroznost, dobar elasticitet, vlak i tlak. Osim što zadovoljavaju medicinske zahtjeve, izrađene su od najfinijeg materijala s mikrovlaknima, bez nata, raznih su dužina i boja te zadovoljavaju i estetsku komponentu.
Primjena elastičnih čarapa strogo je individualna, što znači da svakom bolesniku treba izmjeriti noge i u suradnji s liječnikom odrediti tip čarape, odnosno jednu od četiri (I, II, III, IV) klase kompresije po EU standardima.

Autor:
prim. mr. sc. Peter Brinar, dr. med., spec. opće i vaskularne kirurgije

Kosa - odraz zdravlja i bolesti

Kosa je jedan od simbola ženske ljepote. Međutim, jednako je važna i muškarcima, na što upućuje činjenica da zbog problema vlasišta često posjećuju dermatologe.

Metabolizam kose brz je i zahtjevan te podložan utjecajima organizma i okoline. Ne smije se zanemariti ni utjecaj životne dobi na osobine kose. Stoga je posve normalno da mijenja boju, kvalitetu i izgled. Primjerice, boja kose, njezina debljina i kvaliteta ovise o količini pigmenta, kao i o sadržaju zračnih mjehurića u vlasi. Pa tako plava sadrži najmanje pigmenta i najtanja je, najdeblja je crvenkasta vlas, a po debljini se između njih nalaze smeđa i crna.
Kosa se tijekom života stalno izmjenjuje. životni ciklus vlasi varira od dvije do pet godina, i prolazi kroz tri faze:

- Anagena ili faza rasta - traje od dvije do šest godina
- Katagena ili prijelomna faza - traje samo dva tjedna
- Telogena ili faza ispadanja - traje između tri i četiri mjeseca.

Kosa raste zbog umnožavanja epitelnih stanica korijena, da bi nakon prijelomne ušla u fazu fiziološkog ispadanja, što je posljedica normalnih procesa starenja i zamjene nakon završena životnog ciklusa. Sve vlasi nisu istodobno u istoj životnoj fazi, što se može potvrditi trihogramom, tj. pregledom korijena 50 do 70 iščupanih vlasi. U normalnom nalazu tako ćemu utvrditi da je 85 posto vlasi u fazi rasta, 0,5 do jedan posto u prijelaznoj fazi, a 15 posto vlasi u fazi ispadanja (normalnim se smatra dnevno ispadanje od 70 do 100 vlasi).
Treba znati i da 80 posto strukture vlasi čine bjelančevine, od kojih je glavna keratin, koji je hidrofilan, tj. ima sposobnost vezanja vode. U prosjeku, svi tipovi kose sadrže 10 posto vode.

Zašto kosa ispada?

Ispadanje kose jedan je od najčešćih problema vlasišta. Ćelavost (alopecija) je stanje koje karakterizira gubitak ili nedostatak kose i dlaka. Pojačano ispadanje kose posljedica je djelovanja neke štetne tvari na folikul dlake, dok se on nalazi u fazi aktivna stvaranja dlake. Prema lokalizaciji i rasprostranjenosti, ispadanje kose može biti difuzno ili u ograničenim zonama, a prema krajnjem ishodu može biti prolazno i trajno. Ako traje dulje od tri mjeseca, treba posjetiti dermatologa koji će preporučiti određene pretrage i pronaći uzrok.

Neki od brojnih uzroka su:

Hormonalni poremećaj - Najčešće se javlja u žena tijekom drugog do četvrtog mjeseca nakon poroda. Obično je prolaznog karaktera, iako u slučaju postojanja genetske sklonosti može prijeći u trajnu androgenetsku alopeciju (ćelavost). Uz to, ispadanje mogu izazvati i neka kontraceptivna sredstva, kao i poremećaj rada žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (hipofize, nadbubrežne i štitne žlijezde). Jedan od uzroka može biti i bolest jajnika.

Bolest - Infekcija i povišena temperatura, primjerice, upala pluća, šarlah, tuberkuloza... Uzrok mogu biti i kronične bolesti poput šećerne, autoimunih i malignih. Kod osoba koje pate od kroničnih bolesti kosa postaje tanja, bez sjaja i siromašnija pigmentom.

Manjak vitamina i minerala - Snižena vrijednost željeza, bakra i cinka u krvi. Manjak željeza u krvi često je posljedica obilna menstrualnog krvarenja ili neuravnotežene, niskokalorične prehrane s nedovoljno hranjivih tvari.
Kemijske tvari - Na kosu pogubno utječu teški metali, najviše olovo, živa i talij.

Lijekovi - Citostatici, vitamin A i njegovi derivati, antidepresivi, antikoagulanti (npr. heparin), blokatori betareceptora, hormoni (testosteron), lijekovi za smanjenje masnoća u krvi, alopurinol, cimetidin.

Zračenje - Rendgensko zračenje (prolazno i trajno ispadanje).

Stres - Uzrokuje difuzno i kružno ispadanje kose. To se događa nakon operativnih zahvata i velikih nesreća.

Mehanička oštećenja - Trajna zategnutost kose i vezanje u rep, nošenje tereta na glavi

Vrste ćelavosti

Alopecija zbog pretjerana mašćenja kose - Već u pubertetu bolesnici primjećuju da im, uz jako mašćenje kose i kože vlasišta, pojačano ispadaju vlasi na tjemenu, odakle se ispadanje širi prema čeonim kutovima i postupno prelazi na cijeli gornji dio vlasišta. Taj tip ćelavosti uglavnom se javlja kod muškaraca, kod žena je izvanredno rijetka pojava, a ima i znatno bolju prognozu.

Androgenetska ćelavost - To je zapravo muška ćelavost. Bolesnici se tuže na jako ispadanje kose bez drugih promjena na vlasištu. Oko 20. godine života kod oko pet posto bijelaca kosa počinje simetrično ispadati oko očnih kutova. U 30. godini brže se gubi i na tjemenu, pa se tijekom vremena spajaju ćelava žarišta na području čeone i tjemene regije. Kod žena je taj oblik alopecije rjeđi i kasnije nastupa. Uzrok ovom ispadanju je stimulacija folikula dlake muškim spolnim hormonima (androgenima), uz sudjelovanje i drugih čimbenika, primjerice naslijeđa i starenja. Nasljedni čimbenik ima vrlo važan utjecaj jer se nasljeđuje preosjetljivost receptora na androgene.

Alopecija areata (kružno ispadanje kose) - Obično se pojavljuje iznenada, na jednom ili više okruglih područja veličine nokta do dlana. Osim na vlasištu, može se pojaviti na bradi, obrazima i ostalim, dlakom prekrivenim dijelovima tijela. Uzrok nije u potpunosti objašnjen. Kao mogući uzročni čimbenici navode se infekcije usne šupljine, upala tonzila, pokvareni zubi, psihički stres, hormonalni poremećaji, osobito štitnjače i manjak cinka. Najvjerojatnije je ipak riječ o autoimunoj bolesti.

Ima li lijeka?

S obzirom na to da su uzroci ispadanja kose brojni, tako je i liječenje raznoliko i ovisi o uzroku. U svakom slučaju, nastoji se potaknuti papilu na ponovnu produkciju vlasi. Uz polivitaminske preparate, lokalno se primjenjuju razna sredstva koja povećavaju prokrvljenost vlasišta. Od preparata za lokalnu primjenu najviše se koristi dva i petpostotni Minoxidil, Aminexil kao i biljni pripravci. Među biljnim pripravcima treba istaknuti proizvode iz linije 101. Svi preparati izrađeni su 100 posto na bazi kineskih ljekovitih biljaka, ne sadrže kemijske supstancije i nemaju nuspojava.

Autor:
Maja Ceković, dr. med. spec. dermatovenerolog

Koža u trudnoći - što je normalno, a što nije?

Za vrijeme trudnoće zbog imunoloških, endokrinih, metaboličkih i vaskularnih promjena trudnice su podložne kožnim oboljenjima. Nakon usađivanja jajašca i stvaranja posteljice, organizam trudnice biva preplavljen hormonima koje izlučuju stanice trofoblasta - korionski gonadotropin, estrogeni, progesteroni i ljudski posteljični laktogen. Posljedice svih tih promjena mogu se uočiti na koži, kosi, noktima i sluznicama.
Promjene na koži mogu biti stalne ili prolazne, praćene svrbežom ili pojavom mjehurića i/ili sistemskim simptomima (temperaturom, glavoboljom, zimicom, tresavicom), mogu se pojaviti po cijelom tijelu ili samo na dijelu.
Postoje četiri vrste promjena koje se gotovo isključivo javljaju u trudnoći ili u ranom postporođajnom razdoblju, a to su:

• fiziološke promjene kože,
• dermatoze koje se javljaju samo u trudnoći,
• specifične dermatoze trudnoće i
• dermatoze koje se pogoršavaju u trudnoći.

Pri dermatološkom pregledu trudnice s kožnim promjenama jako je važno doznati određene podatke vezane uz samu trudnoću (trajanje trudnoće, broj poroda, je li riječ o jednostrukoj ili višestrukoj trudnoći, eventualne dermatoze u prethodnim trudnoćama, obiteljska anamneza trudničkih dermatoza), kao i informacije o bolestima koje su možda prethodile trudnoći (atopija, bolesti vezivnog tkiva, autoimunolođke bolesti, uzimanje lijekova, zanimanje...). Treba razmotriti i mogućnost izloženosti nekim vanjskim uzrocima te eventualno provođenje strogih dijetalnih režima prehrane.

Promjene koje normalno prate trudnoću

Tijekom trudnoće fiziološke promjene nastaju zbog hormonalnih, kao i promjena stanja krvnih žila.

• Promjene pigmentacije
  Nastaju zbog djelovanja hormona koji u trudnoći potiču melanocite, ali i pod utjecajem estrogena i progestrona, pa mogu biti vidljive i kod uzimanja oralnih kontraceptiva. Česte su i obično se javljaju u prvom tromjesečju. Pigmentacije su jače izražene na dijelovima tijela koji su i uobičajeno jače pigmentirani, kao što su predio bradavica, genitala i linea alba (središnja crta na trbuhu).
  Melasma ili chloasma gravidarum najčešća je promjena pigmentacije vezana uz trudnoću i istodobnu izloženost suncu bez zaštite od UV zraka. Na licu se pojavljuju simetrične, svijetlosmeđe mrlje okruglog ili ovalnog oblika, oštro ograničene od okolne kože, lokalizirane na čelu, obrazima i iznad gornje usne. Javljaju se kod 50-75 posto trudnica, a izraženije su kod osoba tamnije puti. Nakon poroda melasma može spontano izblijedjeti, ali u 30 posto slučajeva ostaje trajno. Pigmentacije se mogu izbijeliti pripravcima koji sadrže dva do petpostotni hidrokinon ili, u novije vrijeme, primjenom lokalnih retinoida kao što je tretinoin.
  Žutica je generalizirana hiperpigmentacija kože koja se javlja u zadnjem tromjesječju trudnoće zbog fizioloških promjena jetrene funkcije. Nakon poroda potpuno nestaje, ali se može javljati u sljedećim trudnoćama.
  Madeži se također mogu promijeniti tijekom trudnoće. Najčešće se povećavaju, ali može se javiti i neravnomjerna promjena pigmentacije. Može doći i do stvaranja novih madeža, pa je poželjna dermatološka kontrola, uz eventualno uklanjanje sumnjivih.
  
• Promjene dlaka i vlasi
  Očituju se pojačanom dlakavošću na nogama, rukama, leđima, u predjelu bradavica kao i postranično na licu. Javljaju se zbog djelovanja hormona i nakon poroda najčešće nestaju.
  Promjene u vlasištu razvijaju se četiri do dvadeset tjedana nakon poroda, kad dolazi do difuznog ispadanja vlasi, što se može manifestirati i kao mjestimično potpun gubitak vlasi. Kod nekih žena difuzni gubitak vlasi može početi i tijekom zadnjeg tromjesečja. Nagli postporođajni gubitak kose nastaje zbog stresa tijekom poroda (temperatura, gubitak krvi, emocionalni stresa), ali i promjena u endokrinoj ravnoteži.
  
• Promjene noktiju
  Mogu nastati bilo kad tijekom trudnoće, a očituju se kao omekšanje noktiju, listanje ploče nokta, uzdužno stvaranje brazdi te rubno zadebljanje nokta.
  
• Promjene vezivnog tkiva
  Označava ih pojava strija (striae gravidarum). To su ružičaste do bijele, nekoliko milimetara široke brazde na bedrima, trbuhu i grudima, koje najčešće nastaju u drugom tromjesečju, i to zbog prekomjerna rastezanja kože i povećane aktivnosti nadbubrežne žlijezde (adenokortikalna aktivnost). Iako se sklonost nasljeđuje, mogućnost nastanka strija povećava i prekomjerno dobivanje na težini tijekom trudnoće. Najčešće nastaju u drugom tromjesečju. Prema nekim autorima, svakodnevna masaža maslinovim uljem ili mastima može umanjiti strije.
  
• Promjene krvnih žila
  Kako trudnoća napreduje, tako napreduju i promjene na krvnim žilama. Javlja se teleangiektazija (proširenja površinskih kapilara), teleangiektatičnih madeža, hemangioma, proširenja vena na nogama i u predjelu rektuma te edema.
  Teleangiektazije i madeži mogu spontano nestati nakon poroda, a ako ostanu, može se napraviti elektrokoagulacija.
  Proširenje vena na nogama nastaje kao rezultat povećane osjetljivosti elastičnog tkiva zbog utjecaja hormona i povećana venskog protoka u venama zdjelice uzrokovanog pritiskom povećane maternice. Uz to, u trudnoći se povećava i volumen krvi, a važnu ulogu ima i genska predispozicija, tj. sklonost. Te promjene najčešće nastaju u trećem tromjesečju trudnoće, a nakon poroda rijetko nestanu. Tromboza vena rijetko se javlja. Osobe s povećanom sklonošću venskim varikozitetima trebale bi tijekom cijele trudnoće nositi elastične čarape ili zavoje, što više držati noge u povišenom položaju ili čak spavati s jastukom ispod nogu.
  Proširenje vena u području rektuma (hemeroidi) također nastupa u trećem tromjesječju zbog povećana volumena krvi i abdominalnog pritiska. Liječenje se provodi pojačanom higijenom analnog područja, primjenom lokalnih anestetika i reguliranjem stolice, a kod upale i komplikacija nakon poroda u obzir dolazi i injiciranje sklerozirajuće tvari ili hemoroidektomija (kirurško uklanjanje).
  Edemi se javljaju pred kraj trudnoće kod 50 posto trudnica. Prisutni su i u jutarnjim satima na vjeđama, licu, u predjelu gležnjeva, potkoljenica i ruku, a pojačavaju se tijekom dana. Nastaju kao posljedica zadržavanja natrija i vode te povećane propustljivosti kapilara pod utjecajem hormona. Na pojavu dodatno djeluje i hidrostatski tlak zbog pritiska maternice i dugotrajnog stajanja na nogama. Liječenje se sastoji od smanjivanja unosa soli te držanja nogu u povišenom položaju.
  Crvenilo dlanova nastaje u prvom tromjesečju kod 65 posto trudnica, i to zbog djelovanja estrogena i povećana volumena krvi, a nestaje nakon poroda.
  
• Promjene na sluznicama
  Manifestiraju se kao gingivitis - upala, edem, krvarenje i ranice u području zubnog mesa. Javljaju se gotovo kod svake trudnice već u prvim tjednima trudnoće, progresivno pojačavaju sve do poroda i potpuno nestaju nekoliko dana do tjedana nakon poroda. Liječenje se provodi pojačanom oralnom higijenom, uporabom preparata s vitaminom C, a kod opsežnijih promjena potrebno je obratiti se dentalnom patologu.
  
• Pruritus
  Pojava svrbeža, generaliziranog ili lokaliziranog, česta je u trudnoći. Javlja se najčešće u trećem tromjesječju, a najizraženiji je u području trbuha. Za ublažavanje se koriste uljne kupke i lokalni antipruritički pripravci (protiv svrbeža). Svrbež kože spontano nestaje nakon poroda i ne ponavlja se u sljedećim trudnoćama.

Promjene koje nisu normalne

U trudnoći se obično povlače:
- psorijaza - u većini slučajeva dolazi do povlačenja, ali može doći i do naglog pogoršanja
- sarkoidoza
- acne vulgaris - obično se u trudnoći povuku, ali se mogu javiti i prvi put, kad su udružene s pojačanom dlakavošću
- atopijski dermatitis - obično dolazi do poboljšanja, ali može doći i do naglog pogoršanja.

U trudnoći se mogu pogoršati kožne manifestacije sljedećih bolesti:
- infekcije - zbog smanjenja celularne (stanične) imunosti, neke infekcije javljaju se prvi put, a postojeće se pogoršavaju
- imunološke bolesti
- metaboličke bolesti
- poremećaji vezivnog tkiva
- kožni tumori.

Te su bolesti u cijelosti u domeni dermatologa, koji prema potrebi u suradnji s ginekologom mora pratiti trudnicu tijekom i nakon bolesti. Neke od dermatoza mogu potencijalno predstavljati rizik za majku, odnosno fetus. Patološke promjene u trudnoći mogu se podijeliti na tri skupine.

• Bolesti koje nastaju isključivo u trudnoći
  Impetigo herpetiformis je dermatoza koja se javlja u zadnjem tromjesečju. Karakterizira je pojava eritematoznih (crvenih) plakova obrubljenih sitnim pustulama uz visoku temperaturu. Bolest nalikuje na pustuloznu psorijazu i smatra se njezinim oblikom u trudnoći kod pacijentica koje nisu prethodno bolovale od psorijaze. Zbog težine bolesti, potencijalne opasnosti za majku i dijete te samog liječenja, trudnicu s navedenim promjenama treba hospitalizirati.
  Pruritus gravidarum (svrbež) javlja se u oko tri posto trudnica u zadnjem tromjesečju, i to zbog intrahepatalne kolestaze, tj. zaostajanja žuči u žučnim kanalićima u jetri. Svrbež kože je proporcionalan koncentraciji žučne kiseline u koži, ali ne i u krvi. Obično počinje u predjelu trbuha i stražnjice, a zatim se širi po koži cijelog trupa i ekstremiteta. Drugi do četvrti tjedan nakon pojave svrbeža može se pojaviti i žutica. Promjene mogu biti praćene mučninom, povraćanjem, gubitkom apetita, tamnom mokraćom i svijetlom stolicom. Svi simptomi nestaju nakon poroda, ali se mogu ponavljati u sljedećim trudnoćama, a rjeđe i tijekom uzimanja oralnih kontraceptiva.
  
• Specifične dermatoze trudnoće
  Pemphigus gestationis (herpes gestationis) rijetka je dermatoza koja se najčešće javlja u drugom tromjesečju i traje još oko četiri tjedna nakon poroda. Ponavlja se u svakoj idućoj trudnoći i smatra se autoimunološkom bolešću. Karakterizirana je izrazitim svrbežom kože i izbijanjem mjehurića u urtikarijalnim plakovima ili na nepromijenjenoj koži trbuha u području pupka, leđa, prsnog koša i ekstremiteta (dlanovi, tabani). Nakon pucanja mjehurića koža zarasta bez ožiljka, ali uz ostatne hiperpigmentacije. Može uzrokovati prijevremeni porod. Zbog obrade i liječenja potrebna je hospitalizacija.
  Prurigo gestationis počinje najčešće između 25. i 30. tjedna trudnoće. Manifestira se pojavom lagano izdignutih, blago crvenih područja na kojima se javljaju papule. Promjene su najčešće na trbuhu i ramenima, uz intenzivan svrbež kože. Nakon poroda nestaju u roku tri mjeseca. Ne predstavljaju rizik za majku i dijete i ne pojavljuju se u idućim trudnoćama.
  Pruritičke urtikarijske papule i plakovi nastaju u zadnjem tromjesečju, najčešće oko 35. tjedna, češće u prvoj trudnoći i kod žena koje su pretjerano dobile na težini. Uzrok nije poznat, ali smatra se da je riječ o kasnom tipu alergijske reakcije. Promjene su karakterizirane pojavom urtikarijalnih papula i plakova na trbuhu, bokovima, stražnjici, nogama i rukama. Moguć je prijevremeni porod.
  
• Nespecifične promjene
  Tijekom trudnoće mijenjaju se neke postojeće promjene na koži, odnosno dolazi do njihova povlačenja ili pogoršanja. S obzirom na to da bi opisivanje svake od tih bolesti nadilazilo sadržaj ovog članka, samo ćemo ih nabrojati.

Ograničene mogućnosti liječenja

Zbog mogućnosti da lijek apsorpcijom prođe kroz placentu i našteti djetetu, liječenje dermatoza u trudnoći uglavnom je ograničeno na lokalne preparate, osim u slučaju vitalne ugroženosti majke i djeteta. Od lokalne terapije bezopasno je upotrebljavati losione i paste s cinkom, a trebalo bi izbjegavati preparate koji sadrže salicilnu kiselinu, fenol, mentol i soli žive. Sistemsku i lokalnu terapiju kortikosteroidima, i eventualno drugim lijekovima, treba prepustiti dermatologu i ginekologu.

U svakom slučaju, ako primijetite bilo kakvu promjenu na koži koja odudara od onih koje se u trudnoći normalno pojavljuju i ne predstavljaju opasnost za majku i dijete, obvezno se posavjetujte sa svojim ginekologom, odnosno dermatologom. Posebnu pozornost svakoj neobičnoj promjeni trebale bi posvetiti trudnice koje su takve ili slične promjene imale u prethodnim trudnoćama.

Teške i bolne noge

Varikoziteti su vijugavo proširene površinske vene nogu, za čiju su pojavu odgovorni brojni čimbenici, npr. spol (četiri puta češći u žena nego muškaraca), a ne treba zanemariti niti obiteljsku predispoziciju, trudnoću i uporabu nekih lijekova (npr. oralnih kontraceptiva). Rezultati nekih studija ukazuju da svaki drugi čovjek iznad 50. godine ima varikozitete, a svaki šesti tegobe vezane uz kroničnu vensku insuficijenciju. U dobnoj skupini iznad 70. učestalost pojave je deset puta veća nego u dobnoj skupini između 34. i 40. godine.

Primarni varikoziteti se uglavnom nasljeđuju. Pojavljuju se najčešće oko 20. u gornjim dijelovima nogu, a kasnije se šire niže prema okrajinama. Riječ je o genetski uvjetovanoj sistemskoj slabosti vezivnog tkiva, što se očituje slabošću venske stjenke te nedostatnim ili čak odsutnim valvulama u dubokim venama.
Ostali čimbenici rizika su fiziološko starenje organizma, hormonalni utjecaji (npr. učestale trudnoće, poremećaji u lučenju estrogena i progesterona, uzimanje oralnih kontraceptiva), poremećaji statike (najčešće spušteno stopalo - potrebna korekcija statike ortopedskim ulošcima), povećana tjelesna težina, a u mlađoj životnoj dobi i poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje ili sjedenje (frizeri, stomatolozi, prodavačice, konobari, radnici za strojem itd.).
Ukoliko iz bilo kojeg razloga dođe do zastoja u venskoj cirkulaciji u sustavu dubokih vena, razvije se venska hipertenzija, koja nakon izvjesnog vremena dovodi do slabosti venskih zalistaka, vene se šire pa se venska hipertenzija prenosi na površinske vene, što rezultira i njihovim širenjem, odnosno varikozitetima.

Sekundarni varikoziteti nastaju uslijed oštećenja zalistaka u dubokim venama zbog neliječene, nepravilno ili nedostatno liječene duboke venske tromboze (flebotromboza - stvaranje ugruška krvi u dubokom venskom sustavu) pa dolazi do povrata venske krvi u površinske vene, što opet rezultira njihovim širenjem.

Proširene vene, osobito venektazije (proširene sitne vene i kapilare), najčešće se pojavljuju već u adolescentno doba. Zbog fiziološkog starenja i utjecaja čimbenika rizika, s vremenom dolazi do pogoršanja. Subjektivni simptomi ne moraju uvijek biti izraženi, a kada su prisutni javljaju se u vidu bolova i osjećaja težine u potkoljenicama te pečenja i grčeva u mišićima nogu, osobito uvečer nakon radnog dana. Ove tegobe najčešće spontano prolaze nakon mirovanja, podizanja ekstremiteta ili dulje šetnje.
Subjektivne tegobe i objektivne promjene mogu kod određenog broja bolesnika trajati godinama bez većeg pogoršanja pa uz edukaciju, usvajanje određenih životnih navika i lokalnu terapiju ne dolazi do pojave drugih teškoća. Međutim, kod određenog broja bolesnika nastaje kronični venski zastoj (insuficijencija) s posljedičnim trofičkim oštećenjem kože, koji se ovisno o stupnju oštećenja razvrstava u sljedeće skupine:

1. stupanj - promjene se javljaju u području skočnih zglobova, u vidu proširenih malih vena i kapilara (flebektazije), koje su isključivo estetska poteškoća, uz moguću pojavu edema skočnog zgloba i/ili stopala i donjeg dijela potkoljenice.

2. stupanj - očituje se kožnim promjenama na potkoljenicama (edem, eritem, vlaženje, kruste i sekundarna infekcija) i brojnim subjektivnim tegobama. Promjene uglavnom zahvaćaju donju trećinu potkoljenice, skočni zglob i gornji dio stopala. Upala se može povući, nakon čega mogu zaostati hipo- ili hiperpigmentacije, trajna atrofična oštećenja kože i dr. Opće stanje uglavnom nije poremećeno, osim subjektivnog osjećaja svrbeža na navedenim područjima.

3. stupanj - manifestira se venoznim ulkusom (ranicom), najčešće u području unutarnjeg ili vanjskog dijela skočnog zgloba. Više njih istodobno otežava i produljuje liječenje. S vremenom se širi. Češće se pojavljuje na prethodno oštećenoj koži. Kod većih često dolazi do sekundarne bakterijske infekcije. Manji ulkusi većinom nisu bolni, ali kod starije populacije i ako zahvaćaju veće površine bolnost je izražena i vodeći je subjektivni simptom. Kao komplikacija može se javiti tromboza i upala površinske vene (tromboflebitis).

Prevencija od ključne važnosti

Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike, a stupanj oštećenja venske cirkulacije raznim testovima za ispitivanje sposobnosti venskih zalistaka. U novije vrijeme se kao rutinska metoda upotrebljava UZV-Doppler sonografija, kojom dobivamo uvid u stanje dubokih i površinskih vena i njihovih zalistaka, što može biti važno radi odluke o dijagnozi i terapijskom pristupu. Može se učiniti flebografija (rtg snimanje vena kontrastom), osobito prije operativnog zahvata na venama.

Kod već izraženih varikoziteta, uz pozitivnu obiteljsku anamnezu ili simptome kronične venske insuficijencije, uz lokalnu terapiju je obvezno nošenje elastičnog kompresivnog zavoja ili čarapa. Elastične čarape su jednostavnije za primjenu, usporavaju napredovanje bolesti, imaju dobar terapijski učinak i dobra su profilaksa duboke venske tromboze i trofičkih promjena na koži potkoljenice. Određuju se individualno, mjerenjem ekstremiteta na određenim mjestima i izražavanjem stupnja potrebne kompresije u mm živinog stupca. Stavljaju se ujutro prije ustajanja i nose se tijekom cijelog dana. Postavljaju se od prstiju stopala sve do prepone, tako da je jačina kompresije veća kod prstiju, a prema gore se smanjuje. Ovisno o stupnju poremećaja postoje četiri stupnja kompresije.

Medikamentozna terapija sastoji se od nanošenja heparinskih krema, gelova i masti te povremeno antiagregacijskih lijekova ili antikoagulansa. Potreban je i odmor uz podizanje ekstremiteta.
Kod izraženijih promjena dolazi u obzir i invazivnije liječenje - flebektomija (operativno liječenje) ili sklerozacija manjih ogranaka vena i venektazija, što dovodi do dobrih estetskih i funkcionalnih rezultata, a posljedično usporava progresiju bolesti.

Prevencija je izrazito važna, jer bolesnik svojim načinom života može dosta utjecati na razvoj i tijek bolesti. Potrebno je što više izbjegavati dugotrajno stajanje na istom mjestu ili sjedenje. Poželjno je svakodnevno umjereno vježbanje (hodanje, vožnja bicikla, lagano trčanje), ovisno o životnoj dobi i pridruženim bolestima, a neophodna je i redukcija tjelesne težine. Svim navedenim mjerama, uz obvezno nošenje elastičnih kompresivnih čarapa ili zavoja, bolesnik može godinama držati svoju bolest pod kontrolom i bitno poboljšati kvalitetu življenja.

Autor:
prim. mr. sc. Antica Soldo-Belić, dr. med., spec. dermatolog

Podarimo koži vitamine

Vitamini su neophodni u raznim metaboličkim funkcijama organizma. Većinu ne možemo sintetizirati sami pa ih je potrebno u dovoljnoj količini unijeti putem hrane i vitaminskih dodataka. Proljeće i ljeto koji donose obilje svježeg povrća i voća pravo su vrijeme da popunimo svoje vitaminske zalihe.
Kao i cijelo tijelo, tako i kožu hranimo prvenstveno "iznutra". Kao nadopuna svakodnevnoj prehrani, na tržištu postoje i oralni (uzimaju se na usta) oblici gotovih proizvoda, koji sadrže kombinacije upravo onih vitamina koji su i najvažniji u prehrani kože. Najčešće se koriste vitamin A, E i C, potom vitamini B kompleksa te vitamini D i H (biotin). Neki od nabrojanih vitamina (vitamin H) imaju i izrazito pozitivno djelovanje na kvalitetu kose i noktiju. Krenimo redom.

Vitamin A - Možda se i nedovoljno spominje da je beta-karoten antioksidans te da ima jednu od ključnih uloga u zaštiti stanice od utjecaja slobodnih radikala. Vitamin A, kojeg ljudski organizam može sintetizirati iz karotena unesenog hranom, neophodan je za normalan proces sazrijevanja stanica gornjeg sloja kože (keratinocita).
On i njegovi derivati osnova su novog terapijskog pristupa liječenju onih bolesti koje karakterizira pojačano orožnjavanje (psorijaza, Morbus Darier, ihtioze, lichen, pucanje i listanje noktiju), pretjerana aktivnost lojnica (izraziti oblici akne i seboroički dermatitis), a koriste se i u antitumorskoj terapiji (kožni malignomi i premaligne promjene).
Postoji nekoliko generacija farmakoloških retinoidnih pripravaka i svaki ima točno određen terapijski učinak. Peroralnu terapiju svakako treba određivati i kontrolirati dermatovenerolog, dok je primjena lokalnih pripravaka dosta liberalnija. Važno je samo upozoriti na specifičnost lokalnog djelovanja tj. na pojavu crvenila i upale tretiranog područja kože, koje je potom popraćeno ljuštenjem. Lokalni pripravci se ne smiju koristiti u kasno proljeće ili ljeto jer bi UV zračenje moglo izazvati hiperpigmentacije ili jaču upalu na tako "obrađenoj" koži.
U kozmetičkim pripravcima se vitamin A nalazi u manjim koncentracijama i ne izaziva crvenilo kože i iritaciju, a utjecaj na ljuštenje površinskog dijela kože je i dalje sačuvan. Iako posve blago, i to zato što je kontinuirano tijekom razdoblja od oko 4 tjedna, takvo ljuštenje daje objektivne rezultate koje primjećujemo kao svježiji izgled kože.

Vitamin E - Vitamin E je jak antioksidans i snažan čuvar mladosti. Štiti stanice već na razini stanične membrane, a osobito njihove jezgre u kojima je zapisan naš genski kod. Naime, oštećenje DNK slobodnim radikalima samo u jednoj jedinoj stanici, može dovesti do stvaranja mutiranih stanica kćeri tj. tumorskih stanica.
Osobe koje su izložene posebnom riziku su pušači, osobe koje pojačano konzumiraju alkohol, osobe koje su na rigoroznim i selektivnim dijetama, starije osobe kao i osobe koje se slabije kreću. U njih se, radi drugačije razgradnje hrane, tijekom procesa probave oslobađaju velike količine slobodnih radikala.
Ipak, ovaj vitamin možda niti najzdravije osobe ne unose u dovoljnoj količini hranom te je svakako potrebno uzimati nadomjesne pripravke. Vitamin E prisutan je u velikoj mjeri i u lokalnim pripravcima. Koncentrirani tokoferol izgleda kao vrlo gusta uljna tekućina te se dodaje u vrlo malim količinama u hranjive kreme.

Vitamin D - Ovaj vitamin prisutan je u obliku relativno novog pripravka za lokalnu primjenu. Radi se ponajprije o dermatološkom pripravku za liječenje raznih hiperkeratotičnih promjena na koži, ponajprije psorijaze. Zanimljivo je da ta krema jednako dobro skida rožnate naslage i smanjuje infiltrat kao bilo koji kortikosteroid, a nema mogućih nuspojava kao što ih imaju kortikosteroidi.
Vitamini B grupe - Vrlo su popularni kao "vitamini koji obnavljaju kožu". To je samo djelomično točno i tvrdnja da "to ne može škoditi" nije istinita. Naime, intenzivno uzimanje B vitamina može pospješiti akne umjesto da ih smiri.
Maske od kvasca su popularne, ali B vitamini najbolje djeluju uzeti peroralno (na usta) ili intravenski. Izuzetno su važni za održavanje imuniteta i neophodni za održavanje normalne krvne slike.

Vitamin C - Još jedan jaki antioksidans. Zanimljivo je da je u našem organizmu kora nadbubrežne žlijezde izuzetno bogata C vitaminom. Posebna mu je uloga o održavanju čvrstoće vezivnog tkiva (zajedno s flavonoidima) pa se njegovo pomanjkanje može očitovati pucanjem kapilara. Preporuča se peroralno (na usta) uzimanje vitamina C, osobito tijekom zimskih mjeseci, u trudnoći, tijekom bolesti i rigoroznih dijeta. Popularan je i u lokalnim pripravcima.

Vitamin H - To je vitamin koji nedostaje krhkim noktima i slaboj kosi. Uzima se na usta tijekom najmanje 6 mjeseci, ali uz izvanredne rezultate. Prvi vidljiv učinak nastupa nakon oko 2 mjeseca kada je u pitanju ispadanje kose ili 2 tjedna ako se radi o noktima. U lokalnim pripravcima ih nema.

Autor:
Sanja Gregurić Mateša, dr. med, spec. dermatovenerolog

Vratite kosi prirodnu ljepotu

Estetska funkcija kose kao jednog od glavnih ukrasa našega tijela prevladala je nad onom biološkom, čija je uloga da štiti od sunca, mehaničkih i termičkih utjecaja, a koja je u čovjeka svedena na minimum. Njezi kose se od davnine poklanjala velika pozornost, a jedna od najstarijih poznatih metoda bojanja kose kanom i danas se koristi. Oduvijek je bila podložna modnim trendovima glede boje i oblikovanja frizure, što se nije promijenilo niti dan-danas.

Na udaru modnih trendova

Iako kosa u stvari predstavlja propale rožnate stanice i jedino je u svome korijenu živi dio organizma, to nimalo ne umanjuje njenu estetsku važnost i funkciju. Boja kose, kovrčavost, debljina i gustoća vlasi rezultat su djelovanja različitih čimbenika (genetskih, hormonalnih, rasnih), ali i rezultat načina na koji se kosa tretira i općenito mogu biti i pokazatelj stanja organizma kao i vanjskih utjecaja, pogotovo prehrane.

U želji održavanja što ljepšeg i atraktivnijeg izgleda kao rezultat praćenja modnih trendova, podvrgavamo je različitim tretmanima i nestručnim dekorativnim zahvatima koji uzrokuju oštećenje vlasi. Ova oštećenja mogu biti mehanička (češljanje oštrim češljom), kemijska (podvrgavanje agresivnim kemikalijama, visoke koncentracije vodikova peroksida, trajna ondulacija) ili fizikalne (sušenje toplim zrakom, "peglanje" kose). Rezultat ovakvih zahvata, ali možda i genetski predisponirane lošije kvalitete kose te općenito izloženosti negativnim utjecajima (stres, nedostatna prehrana...) je krhka i oštećena kosa bez sjaja, "rascvjetalih" vrhova (vlas se lomi uzdužno i poprijeko), koja ispada u količinama većim nego što to podrazumijeva normalni prirodni proces izmjene vlasi.
Intenzivna dioba stanica kose i rast zbivaju se samo u korijenu kose. Stoga je važno opskrbiti je neophodnim tvarima tj. vitaminima, mineralima i aminokiselinama upravo u korijenu, što će onda omogućiti rast zdravih struktura. Samo vlas nahranjena u svome korijenu može rezultirati zdravom i bujnom kosom koja ne "cvjeta" na vrhovima i dozvoljava lakše oblikovanje frizure.

Ponovo zdrava i lijepa

Merz Spezial Dragees sadrže 14 najbitnijih sastojaka koji će umanjiti ispadanje kose, stimulirati rast mladih vlasi te konačno vratiti kosi njenu prirodnu ljepotu. Prema ispitivanju, provedenom među korisnicama Merz Spezial Dragees u Njemačkoj, kod manjih problema se prvi rezultati mogu zapaziti nakon 3 tjedna uzimanja dražeja. Međutim, biološki procesi rasta rožnatih struktura općenito, odnosno kose i noktiju, prilično su spori. Tako kosa naraste tek 10-ak milimetara tijekom jednog mjeseca. Zato je preporučeno vrijeme uzimanja ovog proizvoda 2-3 mjeseca, nakon čega se mogu očekivati trajniji rezultati.

Autor:
Jasna Perica, mr. pharm.

Prevencija i terapija starenja kože

Sva živa bića stare. Tisuće istraživača se trudi proniknuti u tajnu starenja: je li starenje stanica već genetski zadani program ili su pak glavni uzrok metaboličke promjene molekula (nakupljanje slobodnih radikala) ili možda klonovi abnormalnih limfocita (imunosnih stanica), odgovornih za nepopravljivo oštećenje stanica ljudskog organizma?
Cilj, svrha kao i mehanizmi procesa starenja nisu toliko dobro istraženi kao klinički znakovi koji ih karakteriziraju. Treba naglasiti da razlikujemo dvije vrste starenja:

• fiziološko ili unutarnje starenje (engl. intrinsic aging) uzrokovano je protjecanjem vremena
• vanjsko starenje (engl. extrinsic aging) - odgovorni su vanjski čimbenici iz okoline (npr. UV zrake).

Činjenica je da na prevenciju oštećenja izazvanog UV zrakama i na popravak postojećeg oštećenja ipak možemo djelovati i to zahvaljujući suvremenim dostignućima dermatologije i farmaceutske industrije. Već su krajem 80-tih godina mnogobrojni istraživači dokazali da topička (lokalna) primjena kiseline A vitamina (retinoične kiseline) umnogome ublažava i poboljšava kliničke i histološke znakove fotooštećenja i fotostarenja. Primjenu ovih preparata jedino su ograničavale nuspojave retinoične kiseline kao što su crvenilo, iritacija, ljuštenje, otok, pogotovo u osoba s osjetljivom kožom i na područjima kože gdje je osjetljivost izražena (oko očiju, nosa, usta). Zato se ukazala potreba za razvojem specifičnijih preparata s jednakom djelotvornošću, ali prilagođenih i osjetljivim područjima i tipovima kože.
Stručnjaci poznate francuske farmaceutske tvrtke "Pierre Fabre" uspjeli su, u suradnji s vodećim francuskim i švicarskim dermatolozima, sredinom 90-tih godina razviti primjenu novog oblika kiseline A vitamina - retinaldehida. Retinaldehid je centralna molekula u metabolizmu prirodnih retinoida. Jednako je aktivna kao i čista retinoična kiselina, ali ne izaziva sistemske učinke, iritaciju kože niti fototoksičnost. Učinkovitost retinaldehida na znakove fotostarenja (bore, pigmentacijske promjene, gubitak elasticiteta...) potvrđena je mnogobrojnim kliničkim ispitivanjima na preko 3.000 pacijenata.
Stručnjaci "Pierre Fabre"-a patentirali su i Pre-Tokoferil, derivat vitamina E, koji također ima važnu ulogu u sprječavanju starenja kože, neutralizirajući nakupljanje slobodnih radikala u koži.
Retinaldehid i pre-tokoferil su kao djelatne supstance inkorporirane u preparatima YSTHEAL+ linije Avene proizvođača Pierre Fabre i djeluju sinergistički (nadopunjuju se u svom djelovanju). Indikacije za primjenu preparata ove linije, provjerene i poznate širom Zapadne Europe, su prevencija i terapija starenja kože, kao i lokalna vitaminska terapija zrele kože. Preparati su dostupni i u hrvatskim ljekarnama. Detaljnije upute o načinu uporabe priložene su u pakiranju.

Autor:
dr. sc. Andrija Stanimirović, dr. med., spec. dermatovenerolog

Koliko su akne (ne)važne?

Acne vulgaris ili jednostavno akne, predstavljaju čestu upalnu dermatozu koja u prvom redu pogađa mlade ljude i javlja se u doba puberteta i adolescencije, razdoblju izrazitih psihosocijalnih i tjelesnih promjena. U tom razdoblju su najčešća kronična bolest koja zahvaća kožu lica, prsa i leđa. Javljaju se najčešće između 12. i 16. godine, iako postoji mogućnost ranijeg, kao i znatno kasnijeg nastanka. Bez liječenja, bolest može trajati i do 10-ak godina. Postoje različite vrste akni kao i različite težine bolesti, o čemu ovisi način liječenja. U svakom slučaju, pravodobno započeto liječenje smanjuje mogućnost nastanka ožiljaka.

Bolest kože, poput akni, često se smatra nevažnom, čak trivijalnom u usporedbi s bolestima drugih organskih sustava. Budući da ne ugrožavaju opće zdravstveno stanje, često su shvaćene samo kao kozmetski problem pa im se ne pridaje dovoljno važnosti. Iako se često zanemaruje, vrlo je važno procijeniti ne samo kliničku sliku bolesti već i psihološku stranu problema, jer je odavno već jasno da akne imaju velik psihosocijalni utjecaj na bolesnika. Znanstvene studije pokazale su da ne postoji dobra korelacija između kliničke procjene stanja bolesti i samoprocjene bolesnika, što govori o mogućim psihosocijalnim problemima i kod objektivno blažeg oblika bolesti. U svom članku o psihogenim čimbenicima kod kožnih bolesti, Sulzberger i Zaidems su još 1948. naveli sad već čuvenu i citiranu misao: "Ne postoji niti jedna bolest koja uzrokuje veću psihičku traumu, veću neprilagođenost između roditelja i djece, veću opću nesigurnost i osjećaj inferiornosti i više psihičke patnje nego što to čine acne vulgaris". Iako je na osnovi rezultata suvremenih istraživanja jasno da je ta tvrdnja ipak pretjerana, ne smijemo zanemariti ulogu koju je ona odigrala u skretanju pozornosti na one aspekte akni koji nisu isključivo dermatološki problem.

Pogoršanja uslijed emocionalnog stresa

Uloga psiholoških čimbenika kod akni može biti dvojaka. Emocionalni stres može dovesti do pogoršanja bolesti, o čemu izvještavaju mnogi pacijenti koji se često žale na pogoršanje kad su anksiozni ili pod stresom (npr. studenti čija se klinička slika akni pogoršava tijekom ispitnih rokova). S druge strane, kao posljedica akni u bolesnika se mogu razviti psihički problemi, primjerice depresija, anksioznost, smanjeno samopouzdanje, povlačenje iz društva. Studije su pokazale da čak u 55% bolesnika s aknama postoji kronološka povezanost između razdoblja emocionalnog stresa i pogoršanja bolesti, uz latentno razdoblje od 2 dana.

Točan mehanizam osnove pogoršanja akni zbog emocionalnog stresa nije poznat, ali postavljeno je nekoliko hipoteza. Jedna se temelji na dobro utvrđenoj činjenici da se u stanju stresa pojačano luče stresni hormoni. Poznato je i da glukokortikoidi i androgeni dovode do pogoršanja akni pa se stoga smatra da bi stres mogao utjecati na akne putem povišenja razine tih hormona u krvi. Druga hipoteza odnosi se na činjenicu da stres dovodi do supresije (potiskivanja) imunološkog sustava, zbog čega dolazi do umnožavanja bakterije Propionibacterium acnes u sebacealnim folikulima (izvodima lojnih žlijezda) te pojave brojnih upalnih promjena.

Kozmetski problem postaje i psihološki

Intuitivno je već dugo jasno da akne mogu značajno utjecati na psihosocijalno stanje pojedinca. U zadnjih desetak godina intenzivirali su se pokušaji da se to i kvantitativno prikaže uporabom posebnih psihometrijskih instrumenata.
Godine adolescencije su kritično doba za razvoj identiteta, čiji je važan dio i slika o vlastitom tijelu. Stanje kože u kojoj se promjene događaju dominantno na licu, može imati značajan utjecaj na kvalitetu života. Problemi koji se često javljaju kao posljedica akni su nisko samopouzdanje, bijes, anksioznost pa i depresija. Depresija se obično manifestira kroz jedan ili više simptoma poput povlačenja iz društvenih aktivnosti, gubitka koncentracije, nesanice ili stalne pospanosti, anoreksije ili nekontroliranog hranjenja, spontanih napadaja plača pa sve do suicidalnih ideja. Bolesnici često izjavljuju kako akne značajno utječu i na socijalne interakcije poput izlazaka, sastanaka s osobama suprotnog spola, odlazaka u restoran, bavljenja sportom i slično. Obzirom da je u terapiji bolesnika s aknama često zanemaren psihološki pristup, može doći do slabije suradnje i nezadovoljstva liječenjem.
Iako se često smatra da se izraženi psihički problemi javljaju uz teške oblike akni, pokazalo se da i bolesnici s blagim do umjerenim oblicima također mogu razviti stanje depresije, anksioznosti i imati teškoće u socijalnim situacijama. Liječnik uvijek mora imati na umu da ono što klinički odgovara blagom obliku bolesti bolesnik može doživljavati sasvim drugačije, što je vidljivo iz često uočenog nesrazmjera između subjektivnih i kliničkih procjena težine akni; samoprocjena bolesnika o težini bolesti uobičajeno je pomaknuta prema višim vrijednostima.
Poboljšanje stanja akni povezano je sa smanjenom depresivnošću i anksioznošću i s većim zadovoljstvom onim aspektima slike o svom tijelu koji inače obično nisu povezani s izgledom kože kao što su npr. oblik tijela i težina. To naglašava duboki učinak izgleda kože na bolesnikovu ukupnu sliku tijela.
Psihometrijski instrumenti za ispitivanje kvalitete života ukazali su na razinu socijalnih, psiholoških i emocionalnih problema u bolesnika s aknama. S obzirom da bolesniku treba pomoći i u razrješavanju emocionalnih teškoća izazvanih bolešću, sama dermatološka terapija ne može postići svoju punu svrhu. Stoga se preporuča da se u bolesnika koji pokazuju ozbiljnije psihosocijalne probleme, uz dermatološko liječenje uključi i liječenje od strane kliničkog psihologa.

Iz nalaza većine suvremenih istraživanja proizlazi jasna potreba sveobuhvatnog pristupa bolesnicima s aknama, u smislu praćenja fizičkih i psihičkih posljedica bolesti kao i utjecaja na kvalitetu života. Na Klinici za kožne i spolne bolesti, Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu te na Odjelu za kožne i spolne bolesti, Kliničke bolnice Osijek, u tijeku je istraživanje u kojem se prate bolesnici s različitim kliničkim stadijem akni, i to od strane specijaliste dermatologa i kliničkog psihologa, a u okviru znanstveno-istraživačkog projekta odobrenog od Ministarstva znanosti i tehnologije Hrvatske.
U okviru istraživanja, svi bolesnici s aknama će se klinički pratiti, uz pravodobno uočavanje mogućih psiholoških posljedica bolesti. U pojedinih bolesnika provodi se potrebna laboratorijska obrada te uvodi optimalna lokalna, a po potrebi i peroralna terapija, uz kontinuirano praćenje rezultata liječenja na stadij bolesti, ali i na poboljšanje kvalitete života i psihološkog statusa bolesnika. Na taj način, ova dva centra uključena su u znanstveno-kliničko istraživanje kojem daje novu dimenziju u praćenju bolesnika s aknama, i koje će utjecati na daljnji cjeloviti pristup u liječenju.

Autori:
Lena Kotrulja, dr. med., spec. dermatolog
prim. Lenka Oremović, dr. med., spec. dermatovenerolog
doc. dr. sc. Meri Tadinac Babić, psiholog