Znojenje je vrlo bitan fenomen jer regulira tjelesnu temperaturu i pomaže tijelu da se riješi toksina. Znoj se stvara u žlijezdama znojnicama, građenim od žljezdanog klupka u dubljim dijelovima kože i izvodnog kanala koji na površini kože završava sitnim otvorom (pora). Smatra se da na tijelu ima od dva do četiri milijuna znojnica, većinom smještenih na tabanima i u pazusima, a najrjeđe na koži bedara. Njihova aktivnost je pod kontrolom vegetativnoga živčanog sustava koji nije pod utjecajem naše volje.
Kad se zbog pojačana rada žlijezda znojnica tijelo prekomjerno znoji (hiperhidroza), to postaje problem jer utječe na svakodnevne aktivnosti i kvalitetu života (stalno presvlačenje, tuširanje, vlažni dlanovi...). Problem može biti toliko izražen da je manifestan i u zimskim mjesecima. Oboljeli se počinju povlačiti u sebe i izbjegavati druženje iz straha da će ih okolina odbaciti.
Uz uobičajene probleme, zbog pojačana vlaženja kože mogu se javiti sekundarne komplikacije, kao što su sekundarne bakterijske ili gljivične upale kože. Pojačano znojenje na tabanima često je praćeno i neugodnim mirisom kao posljedicom bakterijske razgradnje znoja i površinskog sloja kože.
Uzroci
Nisu do kraja istraženi, no pretpostavlja se da je riječ o poremećaju funkcije simpatičkog i parasimpatičkog autonomonog živčanog sustava odgovornog za lučenje znoja. Velika odgovornost leži i u nasljednim čimbenicima, jer do 50 posto oboljelih navodi slične poremećaje kod članova obitelji.
Podjela
Fiziološka hiperhidroza javlja se tijekom pojačana fizičkog rada, u trudnoći, kod debljih osoba, u klimakteriju, u vrućoj klimi... Lokalizirani oblik obično se javlja kod zdravih osoba u području dlanova i tabana, najčešće ispod pazuha. Smatra se da od nje boluje oko tri posto populacije te da su podjednako zastupljena oba spola. Najčešće se javlja između 25. i 60. godine. Generalizirana hiperhidroza povezana je s određenim bolestima u podlozi. Simptomatska hiperhidroza javlja se kao jedan od simptoma neke druge bolesti (endokrini poremećaj, bolesti središnjega živčanog sustava, maligne bolesti), a može nastati i u stanjima kao što su kardiovaskularni poremećaji, hipoglikemija ili reakcija na uzimanje nekih kemijskih supstancija (lijekovi, alkohol, nikotin, kofein). Kad hiperhidroza nije simetrična, postavlja se sumnja na oštećenje živčanog sustava. Pojačano znojenje može biti uzrokovano i emocionalnim i psihičkim stresovima, i tada govorimo o emocionalnoj hiperhidrozi. Genuina hiperhidroza obilježena je nasljednom sklonošću pojačanom radu žlijezda znojnica.
S obzirom na lokalizaciju, razlikujemo pazušnu i hiperhidrozu predjela dlanova i tabana. Pazušna hiperhidroza obično je provocirana mentalnim stresom, ali može se javljati i tijekom mirovanja. Koža pazuha postaje vlažna, znoj se cijedi, a odjeća je namočena. Zbog odlaganja soli iz znoja odjeća se oštećuje. Veličina znojne mrlje na odjeći obično je dobar pokazatelj stupnja poremećaja. U ovom stanju antiperspiranti ne pomažu. Hiperhidroza dlanova manifestira se pojavom crvenila i hladnoće dlanova zbog pojačana hlađenja nakon isparavanja znoja. Između prstiju ruku mogu se naći kapljice znoja, koje u krajnjim slučajevima mogu padati s ruku. Pisanje je otežano, a u dodiru s metalom nastupa korozija, pa oboljeli katkad moraju mijenjati posao. Hiperhidroza stopala slična je kao i na dlanovima, a potencirana je uskom obućom koja ne dopuštva isparavanje. Kao posljedica javlja se maceracija kože s pojavom bjeličastoga ili žućkastoga rožnatog sloja. Bakterije razgrađuju vlažni rožnati sloj tabana, što vodi nastanku udubljenih, manjih defekata.
Djelovati preventivno i terapijski
Uz redovite higijenske mjere, savjetuju se odjeća i obuća od prirodnih materijala. Lokalna terapija s ciljem upijanja vlage, ublažavanja kiselkastog mirisa i zatvaranja izvodnih kanala provodi se antiperspirantima. Deodoranti i antiperspiratni djelotvorni su ako se nanesu na depilirani pazuh i uvijek suhu i čistu kožu, prethodno njegovanu kremom. Negativna strana ovih pripravaka je što mogu izazvati alergijske reakcije.
Kod genuine hiperhidroze stanje se nastoji ublažiti korištenjem preparata koji izazivaju mehaničku blokadu izvodnih kanala znojnica (metalne soli, aldehidi, kiseline), čija se primjena savjetuje tijekom noći, dok znojnice uglavnom miruju. Kod izrazito teškog poremećaja, kad ne pomažu farmakološki pripravci, problem se pokušava riješiti kirurškim putem, što podrazumijeva odstranjenje znojnica u pazusima, no estetski rezultati obično su upitni.
Danas se u terapiji jačeg oblika hiperhidroze koristi Botulinum toksin tipa A, čiju je primjenu 2004. odobrila Američka agencija za lijekove i hranu (FDA). Sprječava otpuštanje acetilkolina, a samim time i otpuštanje znoja iz žlijezda znojnica. Jedina je djelotvorna terapija za liječenje pojačana znojenja, i idealan za primjenu u području pazuha. Injicira se u kožu na označena polja pojačana znojenja. Primjenjuje se ambulantno (što obavlja liječnik educiran za njegovu primjenu) i gotovo bezbolno, pa se oboljeli odmah vraćaju svakodnevnim aktivnostima. Podaci otprije nekoliko godina potvrđuju izuzetno dobra iskustva na više od četiri milijuna tretmana u svijetu. Znatno poboljšanje uslijedi kod 95 posto oboljelih nakon tjedan dana, a sam učinak traje do šest mjeseci. Neke osobe zbog izuzetna zadovoljstva tretmanom provode terapiju svakih šest mjeseci, dok osobe koje imaju pojačano znojenje samo ljeti, takvu terapiju provode obično u ožujku ili travnju. Moja iskustva svjedoče o velikom zadovoljstvu oboljelih nakon ove terapije.
Kontraindikacije za terapiju Botulinum toksinom tipa A su generalizirana hiperhidroza, miastenija gravis, trudnoća, dojenje i uzimanje određenih lijekova. Nedostatak tretmana je što nije trajan, ali ipak traje do šest mjeseci, a neke osobe ovaj tretman ponavljaju samo jednom godišnje.
S obzirom na to da je primjena Botulinum toksina tipa A na dlanove znatno bolnija, dlanovi se rjeđe tretiraju, a stopala se uopće ne tretiraju. Stoga se za terapiju hiperhidroze dlanova i stopala koristi iontoforeza - vodena kupka kroz koju se pušta istosmjerna struja niske jakosti. Nekim osobama pomogne - ne ukloni znojenje u potpunosti, ali ga može znatno smanjiti. Takav tretman mora se provoditi barem dva puta tjedno, i to doživotno.
Osobe koje pate od hiperhidroze svakako se moraju javiti na pregled dermatologu, koji će na temelju anamneze, kliničke slike i eventualno dijagnostičke obrade odrediti odgovarajuću terapiju, jer je pristup strogo individualan.
Autor:
dr. sc. Ivana Nola, dr. med., spec. dermatovenerolog
Nema komentara:
Objavi komentar