Intimne neugode

Simptomi kao posljedica upale stidnice (i rodnice) najčešći su razlog posjeta ginekološkoj ordinaciji i izvor neugode

Koža stidnice građena je od epitela koji sadrži dlake, lojne, znojne i mirisne žlijezde. U potkožnom tkivu, uz ostale strukture, nalazi se i Bartholinova žlijezda, čija je funkcija vlaženje stidnice, što s jedne strane ima zaštitnu ulogu, a s druge može pogodovati razvoju upale. Osim promjene vlažnosti, razvoju upale općenito mogu pogodovati hormonalni, metabolički i alergogeni čimbenici.

Kao i rodnica, i stidnica ima fiziološku floru koja se ničim ne može neutralizirati. Najčešći fiziološki mikroorganizmi stidnice su Acinetobacter, Corynebacterium, Micrococcus, Peptostreptococcus i Staphylococcus. Ako postoje neki od prethodno spomenutih čimbenika (hormonalni, metabolički i alergogeni), jaljaju se određene smetnje, ovisno o uzroku. Problem može nastati i ako se na stidnicu nasele bakterije iz rodnice, mokraćne cijevi i debeloga crijeva.

Upale stidnice mogu biti primarne i sekundarne naravi. Primarne upale često su virusnog podrijetla, a sekundarnu upalu čini vulvovaginitis, to jest združena upala stidnice i rodnice, koja je ujedno i najčešći ginekološki problem.

Bakterijske upale

Glavni simptomi i znakovi vulvitisa (upale stidnice) su svrbež, crvenilo i otečena i/ili oštećena sluznica. Nadražena sluznica stidnice, uz svrbež rodnice, čest je znak primarne upale rodnice, što se objašnjava činjenicom da koža stidnice sadrži brojne završetke živčanih vlakana iz rodnice.
Kožu stidnice mogu oštetiti mokraća i vaginalni iscjedak, zbog čega je stalno vlažna i sklona upali. Uzrok nadražaja stidnice mogu biti i alergija, kožne promjene, spermicidi, lubrikanti, sapuni, ulošci... Samo nadražena koža stidnice čest je simptom i kao takva ne može upućivati na uzrok.

Upala Bartholinove žlijezde - Bartholinova žlijezda je parna žlijezda koja se nalazi na ulasku u rodnicu na donjoj trećini velikih usana stidnice. U normalnim uvjetima je veličine graška i ne pipa se. Kad nastane oteknuće, zapravo je riječ o proširenju njezina izvodnog kanala, nakon čega slijede upala i razvoj apscesa (ograničeno gnojno žarište). Apsces Bartholinove žlijezde je bakterijska gnojna upala kod koje može biti prisutno čak i do 60 različitih vrsta bakterija, s tim da su oko 70 posto njih anaerobi. Apsces se razvija dva do četiri dana, kad spontano prsne. Glavni simptom je jaka bol.

U terapijskom smislu potrebni su antibiotska terapija i incizija (zasijecanje žlijezde) radi ispražnjavanja gnojnog sadržaja koji je izrazito neugodna mirisa. Nakon takvog zahvata, bilježi se velika stopa ponovnog pojavljivanja bolesti (recidiva). Marsupijalizacija je zahvat kojim se rubovi ciste prišivaju za kožu, čime je omogućeno njezino stalno pražnjenje. Taj zahvat ima stopu recidiva samo u pet do deset posto slučajeva. Odstranjivanje žlijezde i izvodnog kanala u cijelosti provodi se u slučajevima upornog ponavljanja bolesti i ako dob žene stvara rizik za pojavu karcinoma (žene starije od 40 godina).

Folikulitis - U području stidnice česte su i upale korijena dlake (folikulitis) u formi furunkula ili karbunkula, čiji je uzročnik bakterija Staphylococcus aureus. Terapija je antibiotska - kod blažih slučajeva lokalna primjena u obliku kreme ili masti, a kod težih oralno (na usta) uz inciziju.

Virusne upale

Šiljasti kondilomi - Spolno prenosiva virusna bolest koju prenosi humani papiloma virus (HPV tip 16 i 11). Nakon spolnog kontakta sa zaraženom osobom oboli 60 posto partnera. Liječenje je raznovrsno i uključuje:

• premazivanje 10 do 25-postotnom otopinom podofilina jednom tjedno, tijekom četiri do šest tjedana
• trikloroctena kiselina
• krioterapija
• elektroresekcija (pokazuje najveći postotak uspješnosti - do 99 posto)
• ekscizija
• premazivanje interferonskim kremama (Aldara)
• cjepivo.

Herpes spolnih organa - Vjerojatno je najčešća spolno prenosiva bolest današnjice. Kontakt s oboljelom osobom dovodi do zaraze čak u 75 posto slučajeva. Uzročnici su Herpes simplex virus tipa 1 (HSV1) i 2 (HSV2). Nakon inkubacije od četiri do šest tjedana počinje trnjenje u području stidnice i stvaranje mjehurića. Njihovim pucanjem nastaju ranice koje su vrlo bolne, ali zacjeljuju bez ožiljaka. U akutnoj fazi žena ima temperaturu, otečene okolne limfne čvorove i bolove u stidnici. Bolest se često ponavlja u prvih šest do 12 mjeseci u 50 do 80 posto oboljelih žena. Liječenje se provodi primjenom aciklovira (Zovirax) u infuziji i oralno i/ili lokalno u trajanju od pet do 10 dana. Cjepivo je još u fazi istraživanja.

Autor:
mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva