Odnos s braćom ili sestrama snažno utječe na naš život. S njima dijelimo korijene - oni nas znaju oduvijek, s njima smo prihvaćali ili odbijali neke roditeljske vrijednosti, dijelili tajne, određena iskustva odrastanja i vjerojatno će imati s nama najiskreniji odnos koji ćemo ikad ostvariti. Takav odnos može biti prijateljski i suradnički ili, pak, obilježen snažnim rivalitetom i svađama. Većina je odnosa među nekoliko djece u obitelji obilježena povremenim rivalitetom i sukobima, ali i mnogim trenucima bliskosti i međusobne ljubavi. Starije dijete i prinova - regresija ili agresija
Dok je dijete jedino u obitelji, sva briga i pažnja usmjerene su isključivo na njega, roditelji još nemaju mnogo iskustva u odgoju i razvojnim promjenama, pa im je sve novo, izazovno i zanimljivo. Dolaskom svakoga sljedećeg djeteta u obitelj događaju se brojne promjene koje postavljaju velike prilagodbene zahtjeve i roditeljima i djeci. Prva i najočitija posljedica prinove u obitelji jest da se roditeljska pažnja dijeli, roditelji imaju manje vremena i manje pažnje posvećuju starijem djetetu.
Djeca na različite načine reagiraju na dolazak novog djeteta u obitelj. Kod neke se djece javljaju regresivni oblici ponašanja (npr. tepanje, mokrenje u krevet, traženje dude ili bočice, sisanje palca). Neka se, pak, počinju povlačiti u sebe, manje komuniciraju s roditeljima, gube zanimanje za igru i razvojno primjerene aktivnosti. Određena djeca razvijaju agresivne i negativistične obrasce ponašanja, što može uključivati izravnu agresiju prema novorođenčetu, ispade bijesa, zahtjeve da se beba baci, vrati u rodilište ili da je se riješe iz kuće. Dio djece prilagodi se promjeni u obiteljskoj dinamici, ponose se time što su starija, samostalnija i uključuju se u aktivnu brigu o novorođenčetu.
Važno je istaknuti da su promjene u ponašanju djeteta normalna reakcija na novu situaciju i uglavnom su prolazna karaktera. Većina promjena u ponašanju povlači se do osmog mjeseca starosti dojenčeta.
Kako roditelj može pomoći?
Roditelji mogu mnogo pomoći djetetu da se lakše nosi s dolaskom još jednog djeteta u obitelji te prilagodi novoj situaciji i povećanim zahtjevima. Vrlo je važno unaprijed pripremiti dijete na dolazak brata ili sestre. Treba mu objasniti da se malo dijete ne može brinuti samo za sebe te će mu biti potrebna pomoć roditelja i starijeg djeteta, da će roditelji morati puno vremena provoditi s njim. Preporučuje se da se sve planirane promjene u životu starijeg djeteta, poput premještanja u drugu sobu, novog kreveta ili polaska u vrtić, provedu mnogo prije rođenja sestre ili brata kako bi se spriječilo da se starije dijete osjeća odbačeno. Starije je dijete važno uključiti i u donošenje nekih odluka, primjerice izbora boje kolica, odjeće ili kupnje igračaka za bebu. Nakon rođenja starije se dijete može uključiti u neke primjerene aspekte brige za novorođenče, kako bi se osjećalo prihvaćeno i prisutno u novonastalim aktivnostima. Tako će se osjećati korisno, kao mamin i tatin pomagač i vrijedan član obitelji.
Valja imati na umu da će rođenjem novog djeteta roditelji manje komunicirati i igrati se sa starijim djetetom, promijenit će se način ophođenja prema njemu, roditelji će biti manje osjetljivi za njegove interese, više će mu naređivati i povećat će se količina sukoba. Istraživanja pokazuju da djeca koja su spremna i sposobna preuzeti inicijativu pri započinjanju komunikacije s roditeljima, osobito majkom, imaju manje teškoća s rivalitetom nego ona koja se povlače u sebe.
Roditelji trebaju prihvatiti dječju tjeskobu i ljubomoru na sestru ili brata kao normalnu pojavu i istodobno zaštititi bebu od mogućih štetnih načina izražavanja tih osjećaja. Pomoći će postavljanje jasnih i čvrstih granica prihvatljiva i neprihvatljiva ponašanja starijem djetetu.
(Ne)ravnoteža roditeljskih zahtjeva i želja
Rivalitet se može javiti ili nastaviti i nakon dojenačke dobi mlađeg djeteta. Svađe i sukobi normalna su pojava u svakom odnosu braće i sestara te oni ne znače da u tom odnosu nema ljubavi i iskrena prihvaćanja. Činjenica je da djeca često ne razumiju razlike u godinama i sposobnostima između sebe i mlađeg brata ili sestre, pa često, kada se od njih zahtijeva da učine nešto zato što su starija (da daju svoju igračku, da popuste, da pospreme igračke i za mlađim djetetom), to doživljavaju kao nepravdu ili dokaz da roditelji više vole mlađe dijete. Važno je da roditelji naprave dobru ravnotežu između zahtjeva koje postavljaju starijem djetetu i prostora da ono pokaže kompetenciju i vlastite interese i potrebe.
Ako roditelji stalno sprječavaju i kažnjavaju izražavanje osjećaja ljutnje ili ljubomore prema mlađem djetetu, može se dogoditi da se starije počne osjećati bespomoćnim, krivim i slabim te bude u stalnom strahu da će ga roditelji odbaciti. Takvi osjećaji postaju zatvoren krug za dijete koje trpi jer osjeća ljubomoru zbog manjka roditeljske ljubavi i pažnje, a istodobno je prisiljeno potiskivati osjećaje kojima signalizira taj nedostatak. Kao rezultat toga dijete može postati pretjerano poslušno i brižno, a u sebi duboko nesretno te može razviti i psihosomatske tegobe. Osjećaje zapostavljenosti i ljutnje djeca katkad mogu pomaknuti i iskaliti na mlađem djetetu te se ponašati agresivno prema njemu. I takav oblik ponašanja treba shvatiti kao signal trpljenja i potrebe za pomoći i odgovarajućom pažnjom.
Kako prevladati osjećaj ljubomore?
U svakom slučaju, da bi se prevladali osjećaji ljubomore, valja se suočiti s njima, prihvatiti ih i otvoreno razgovarati o njima. Ljubomora je normalan osjećaj kojeg se ne treba sramiti i na koji se ne treba ljutiti, niti ga olako odbacivati. Djecu treba naučiti kako svoje osjećaje i potrebe izraziti na prihvatljiv način. Treba isticati i njihove vrijednosti, kvalitete i sve po čemu su posebni, voljeni i prihvaćeni. Djeci treba naglašavati kako je svaka osoba posebna i jedinstvena te kako se voli na isto toliko poseban i jedinstven način. To ne znači popuštanje, ugađanje i ispunjavanje svih želja nego postavljanje jasnih odgojnih granica uz uočavanje kvaliteta i posebnosti svakoga pojedinog djeteta, prilagođavanje roditeljskog ponašanja svakom djetetu te poticanje i ohrabrivanje da svako dijete razvije svoje pozitivne strane, ojača kompetenciju i izgradi pozitivnu sliku o sebi.
Kako biste djeci olakšali proces prilagodbe na prinovu, možete pokušati:- planirati vrijeme koje ćete provesti nasamo sa starijim djetetom u aktivnosti po njezinu/njegovu izboru
- iskoristiti vrijeme kada novorođenče spava kako biste posebnu pažnju posvetili starijem djetetu
- pričati bebi o njegovu/njezinu posebnom starijem bratu/sestri kada starije dijete sluša
- poticati starije dijete da vam pomaže u brizi za bebu i da se igra s njom
- isticati koliko cijenite svako dijete po njezinim/njegovim jedinstvenim karakteristikama
- više pažnje i vremena otac može posvetiti starijem djetetu kako bi se na neki način nadoknadio manjak vremena koje majka ima za njega.
Nema komentara:
Objavi komentar