Prije nekoliko godina, jednog popodneva, dok sam sjedio u
parku i citao novine, prišao mi je stariji gospodin i sjeo pokraj
mene. inio se oko sedamdesete, kosa mu je bila sijeda i rijetka,
ramena pognuta, a u hodu se oslanjao na štap. Kako sam mogao
znati da e taj trenutak zauvijek promijeniti tijek moga života ?
Nije dugo potrajalo i mi smo se našli u živahnom razgovoru.
Pokazalo se da je stariji gospodin umirovljeni casnik britanske
vojske koji je služio i u diplomatskoj službi. Zbog toga je tijekom
života proputovao gotovo citav svijet. Pukovnik Bradford - tako u
ga zvati, premda to nije njegovo pravo ime - zainteresirao me
neobicno zanimljivim pricama o svojim pustolovinama.
Kada smo se rastali, dogovorili smo se za ponovni susret i ve
nakon kratkog vremena medu nama se razvilo prijateljstvo. esto
smo se sastajali, i vodili rasprave i razgovore koji su trajali do
duboko u no . Jednom takvom prigodom postalo mi je jasno da ima
nešto znacajno o cemu je pukovnik želio govoriti, ali je zbog nekog
razloga oklijevao. Pokušao sam mu olakšati rekavši mu da u strogo
cuvati ono što mi povjeri. Poceo je govoriti, u pocetku polagano, a
zatim sa sve ve im zanosom.
Kad je prije nekoliko godina bio na dužnosti i Indiji, došao je u
dodir s lutaju im domorocima iz udaljenih krajeva unutrašnjosti zemlje i cuo mnogo zanimljivih prica o njihovom životu i obicajima.
Jednu neobicnu pricu, koja je osobito pobudila njegovo zanimanje,
cuo je ceš e i uvijek od stanovnika jednog odredenog kraja. inilo
se da stanovnici drugih dijelova zemlje nikada nisu culi za nju.
Prica se odnosila na grupu lama, ili tibetanskih redovnika, koji
su navodno znali tajnu "izvora mladosti" ! Tisu ama godina ta se
izuzetna tajna prenosila preko clanova tog misticnog udruženja. Oni
se, doduše, nisu trudili da je zadrže u tajnosti, ali je njihov
samostan bio tako udaljen i izoliran da su prakticki bili odsjeceni
od vanjskog svijeta.
Taj je samostan i njegov "izvor mladosti" za domoroce koji su o
njemu pricali, postao nekom vrstom legende. Oni su pricali o
starcima koji su na tajanstveni nacin ponovo zadobivali zdravlje,
snagu i vitalnost. No izgledalo je da nitko ne poznaje tocan položaj
tog neobicnog i divnog mjesta.
Poput drugih muškaraca i pukovnik Bradford poceo je stariti,
od cetrdesete godine života, i to se ocigledno nije više moglo
zaustaviti.
Što je više slušao o tom cudesnom "izvoru mladosti", to je više
dolazio do uvjerenja da takvo mjesto zaista postoji. Poceo je
skupljati informacije - podatke o smjeru, vrsti krajolika, klimi i
svemu što bi mu moglo pomo i da pronade to mjesto. I cim je poceo
svoja istraživanja, sve ga je više opsjedala želja da pronade taj "izvor
mladosti".
Ta želja, kako mi je pricao, postala je tako neodoljivom da je
sada odlucio vratiti se u Indiju i ozbiljno potražiti to svetište i
njegovu tajnu vjecne mladosti. Upitao me bih li mu se htio
prikljuciti u tom traženju.
cnim prilikama ja bih bio prvi koji bih s nevjericom
U obi
prihvatio tako nevjerojatnu pricu, no pukovnik Bradford mislio je
sasvim ozbiljno. Što mi je više pricao o tom "izvoru mladosti", sve
više sam vjerovao da bi tu moglo biti nešto istinito. Neko vrijeme
ozbiljno sam razmatrao mogu nost prikljucivanja pukovnikovom
traganju. No kada sam poceo konkretno razmišljati, pobijedio je
razum i ja sam odbio poziv.
Ubrzo nakon pukovnikovog odlaska, poceo sam sumnjati u
pravilnost svoje odluke. Da bih se opravdao, govorio sam sâm sebi
da je pobjedivanje starosti možda pogrešno. Možda bismo se svi mi
trebali pomiriti s tim da ljupko i dostojanstveno ostarimo, a ne da
tražimo od života više nego drugi.
No ipak, negdje duboko u mojoj svijesti stalno se pojavljivala
mogu nost: "izvor mladosti". Kakva uzbudljiva misao! Nadao sam se
da e je pukovnik prona i.
Prošle su godine i u žurbi svakidašnjice pukovnik Bradford i
njegova "Shangri-La" napokon su nestali iz mog pam enja. Tada,
kad sam se jedne veceri vratio u svoj stan, našao sam pismo i
prepoznao pukovnikov rukopis. Brzo sam ga otvorio i procitao vijest
koja je ocito bila napisana u radosnoj uzbudenosti. Pukovnik je
pisao kako vjeruje da se sada nalazi neposredno pred otkri em
"izvora" usprkos mucnim poteško ama. Nije naveo svoju adresu, ali
meni je bilo lakše kad sam saznao da je još živ. Trebalo je pro i još
mnogo mjeseci, prije nego što sam opet o njemu cuo. Kada je
napokon stiglo drugo pismo, ruke su mi gotovo drhtale dok sam ga
otvarao. U prvi cas nisam htio vjerovati njegovom sadržaju. Novosti
su bile bolje nego što sam se mogao nadati. Ne samo što je
pukovnik našao "izvor mladosti", ve ga je htio donijeti sa sobom
kad se vrati, negdje tijekom slijede a dva mjeseca.
Prošle su cetiri godine otkad nisam vidio svog starog prijatelja.
Poceo sam se pitati koliko li se promijenio za to vrijeme. Da li mu je
taj "izvor mladosti" pomogao zadržati sat nadiru e starosti? Ho e li
izgledati kao onda, kad sam ga zadnji put vidio ili e izgledati stariji
jednu godinu umjesto cetiri?
Napokon, pružila mi se prilika da odgovorim na ta pitanja.
Kada sam jedne veceri bio sam kod ku e iznenadila me zvonjava
telefona. Podigao sam slušalicu i javio se portir: "Pukovnik Bradford
je ovdje, došao vas je posjetiti." Preplavio me val uzbudenja kad sam
rekao: "Pošaljite ga odmah gore." Ubrzo zatim pozvonio je na
vratima i ja sam brzo otvorio. No na moje razocaranje, nisam
ugledao pukovnika Bradforda nego stranog, mnogo mladeg covjeka.
On je primjetio moje iznenadenje i rekao: "Zar me niste ocekivali?"
"Mislio sam da je netko drugi", odgovorio sam pomalo
zbunjeno. "Ocekivao sam da ete me primiti s malo više
oduševljenja", rekao je posjetitelj prijateljskim glasom.
"Pogledajte pažljivo moje lice. Zar se doista moram
predstaviti?" Moja zbunjenost pretvorila se u zapanjenost, a zatim u
cudenje puno nepovjerenja, kad sam se zagledao u priliku pred
sobom. Polako sam ustanovio da njezin izgled zaista slici izgledu
pukovnika Bradforda. No taj covjek je izgledao onako kako je
pukovnik morao izgledati pred mnogo godina - u svojoj najboljoj
dobi. Umjesto pognutog, bljedolikog starca sa štapom, vidio sam
visokog, uspravnog muškarca. Njegovo lice odavalo je zdravlje a
njegova kosa bila je gusta i tamna sa jedva kojim tragom sjedina.
"To sam uistinu ja", rekao je pukovnik, " i ako me ne pustite
unutra, morat u zakljuciti da ste stekli loše ponašanje." S
radosnim olakšanjem zagrlio sam pukovnika i ne mogavši obuzdati
svoje uzbudenje, uveo sam ga unutra obasipaju i ga pitanjima.
" ekajte, cekajte", bunio se dobro udno. "Najprije se saberite i
tada u vam ispricati sve što se dogodilo." Tako je i ucinio.
Stigavši u Indiju, pukovnik se dao u potragu za podrucjem na
kojemu se navodno nalazio legendarni "izvor mladosti". Na sre u,
dostatno je poznavao jezik tog kraja pa je proveo više mjeseci
uspostavljaju i veze i sklapaju i prijateljstva. Mnogo daljnjih
mjeseci proveo je sastavljaju i dijelove slagalice. Bio je to
dugotrajni, mucni proces, no njegova upornost napokon mu je
donijela željenu nagradu. Nakon duge i opasne ekspedicije u
udaljene predjele Himalaje, konacno je pronašao samostan koji je
prema legendi posjedovao tajnu vjecne mladosti i pomladivanja.
Žao mi je što ovdje ne mogu ispricati sve ono što je doživio
pukovnik Bradford nakon što su ga primili u samostan. Možda je i
bolje da to ne ucinim jer je mnogo toga više nalik na maštu nego na
cinjenice. Ljudi Zapada teško mogu shvatiti nacin života lama,
njihovu kulturu i njihovu potpunu udaljenost od vanjskog svijeta. U
samostanu se nigdje nisu mogli vidjeti stariji muškarci ili žene.
Lame su pukovnika dobrodušno nazivali "starcem", jer ve davno
nisu vidjeli nikoga tko bi izgledao tako staro kao on. Za njih je on
bio veoma neobican.
"Prva dva tjedna nakon dolaska osje ao sam se poput ribe na
suhom. udio sam se svemu što sam vidio i cesto sam jedva mogao
vjerovati onom što sam vidio. Ubrzo se moje zdravlje pocelo
popravljati. Po no i sam mogao duboko i cvrsto spavati, a ujutro sam
se svaki dan osje ao svježijim i snažnijim. Nije prošlo dugo vremena i
ustanovio sam da mi je štap potreban samo za šetnje u planinama.
Jednog jutra doživio sam najve e iznenadenje svog života. Prvi
puta sam ušao u veliku uredenu prostoriju samostana koja je služila
kao neka vrsta knjižnice za stare rukopise. Na jednom kraju
prostorije nalazilo se veliko zrcalo koje je sezalo do poda. Kako sam
tijekom posljednjih dviju godina stalno putovao po tom udaljenom i
primitivnom kraju, citavo to vrijeme nisam vidio svoj odraz u zrcalu.
Zato sam s izvjesnom znatiželjom stao pred zrcalo. S nevjericom sam
zurio u sliku pred sobom. Moj tjelesni izgled se tako dramaticno
promijenio, da sam sada izgledao petnaest godina mladi. Svih tih
godina nadao sam se da "izvor mladosti" zaista postoji. Sada sam
pred ocima imao fizicki dokaz.
Ne mogu rijecima opisati radost i uzbudenje koje sam osjetio.
Slijede ih tjedana i mjeseci moj se izgled još popravio tako da je
promjena postala sve ocitija za one koji su me poznavali. Nije dugo
potrajalo i više nisam cuo svoju pocasnu titulu "starac".
Na ovom mjestu pukovnika je prekinulo kucanje na vratima.
Otvorio sam i ušao je bracni par, moji dobri prijatelji, ali nisu mogli
do i u nezgodnije vrijeme. Skrio sam svoje razocaranje koliko sam
mogao, upoznao sam ih s pukovnikom pa smo svi neko vrijeme
cavrljali. Tada je pukovnik ustao i rekao: "Žao mi je što moram tako
rano oti i, ali imam veceras još jednu obvezu. Nadam se da u vas
sve ubrzo opet vidjeti." No na vratima okrenuo se k meni i tiho
rekao: "Biste li mogli sutra sa mnom rucati ? Obe avam vam da ete tada cuti sve o 'izvoru mladosti'." Dogovorili smo se za vrijeme i
mjesto i pukovnik je otišao. Kad sam se vratio k prijateljima, jedan
od njih je primjetio: "On je bez sumnje vrlo zanimljiv covjek, no nije
li malo suviše mlad za umirovljenog casnika?"
"Što misliš koliko ima godina?" upitao sam.
"Pa, on izgleda mladi od cetrdeset", odgovorio je moj
sugovornik, "ali iz razgovora bih mogao zakljuciti da mora imati
najmanje toliko."
"Da, najmanje", rekao sam izbjegavaju i odgovor. Zatim sam
upravio razgovor na drugu temu. Nisam htio dalje govoriti o
nevjerojatnoj pukovnikovoj prici, barem ne tako dugo dok on sam
ne rastumaci sve do kraja.
Slijede eg smo dana pukovnik i ja, nakon zajednickog rucka,
otišli u njegovu sobu u susjednom hotelu. Tamo mi je napokon
ispricao sve pojedinosti o 'izvoru mladosti'.
"Prva važna stvar kojoj su me naucili, nakon što sam stupio u
samostan", rekao je pukovnik, "bila je ova: tijelo ima sedam
energetskih centara koje možemo zamisliti kao energetska polja
koja se vrte. Hindusi ih zovu cakre. To su snažna elektricna polja,
nevidljiva oku, ali zato ne manje stvarna. Svaki od tih sedam
'vrtloga' ima odredeni odnos prema sedam hormonskih žlijezda u
endokrilnom sustavu tijela, a njegovo djelovanje sastoji se u tome
da potice izlucivanje hormona svake pojedine žlijezde. Ti hormoni
upravljaju svim tjelesnim funkcijama, ukljucuju i tu i proces
starenja.
Najniži, prvi vrtlog povezan je s nadbubrežnom žlijezdom,
drugi sa spolnim žlijezdama, tre i (solarni pleksus) s gušteracom,
cetvrti vrtlog povezan je sa timusom u predjelu srca, peti sjedi na
štitnjaci u vratu, šesti (tre e oko) povezan je sa hipofizom na
prednjoj bazi mozga, a sedmi, najviši vrtlog (tjemena cakra) s
.
epifizom na stražnjoj strani mozga
U zdravom tijelu svaki se od tih 'vrtloga' vrti velikom brzinom i
time omogu uje vitalnoj životnoj energiji, poznatoj takoder pod
nazivom 'prana' ili 'etericka energija' da tece prema gore kroz
endokrilni sustav. No, kada se jedan ili više tih vrtloga uspore, tada
je tok vitalne životne energije blokiran – a to je samo druga oznaka za starenje i loše zdravlje. Ti 'vrtlozi' koji se okre u, kod zdravog
tijela pružaju se tako daleko da vire iz tijela. Kod starog, slabog i
boležljivog tijela jedva da stižu do površine tijela. Najbrži je nacin za
ponovno stjecanje mladosti, zdravlja i vitalnosti uspostavljanje
normalnog okretanja tih energetskih centara. Postoji pet
jednostavnih vježbi kojima se to postiže. Pomaže i svaka pojedina,
ali za najbolje rezultate potrebno je svih pet. Tih pet 'Tibetanaca'
zapravo i nisu nikakve vježbe. Lame ih zovu 'rituali', a ja ih isto tako
rado nazivam."
Nema komentara:
Objavi komentar