Kako postupiti s opeklinom

Liječenje opeklina na većoj površini često je dugotrajno i zahtjevno, a bakterijske infekcije i superinfekcije gotovo su pravilo

Opekline su ozljede koje mogu nastati djelovanjem visokih temperatura, kemijskih tvari, električne energije ili zračenja. O težini, tj. zahvaćenoj površini i dubini oštećenja ovisi i liječenje.

Podjela - Prema stupnju zahvaćene površine i dubini oštećenja tkiva razlikujemo nekoliko stupnjeva:
1. stupanj - najčešće zahvaćen samo površinski sloj kože (epidermis); crvenilo; manja bolnost; npr. sunčane opekline
2.a stupanj - zahvaćen površni sloj srednjeg sloja kože (dermisa); crvenilo; mjehuri ispunjeni prozirnom tekućinom; bol jače izražena; npr. kratkotrajni kontakt s plamenom ili vrelom tekućinom
2.b stupanj - zahvaćen dublji sloj dermisa; izrazito oticanje; crvenilo; bol još jače izražena
3. stupanj - zahvaćeni svi slojevi kože; tkivo blijedo; bolnost se ne osjeća (destrukcija živčanih završetaka)
4. stupanj - zahvaćene duboke strukture (krvne žile, mišići, kosti).

Prva pomoć

• Bez obzira na izvor topline, najvažnije je zahvaćeni dio hladiti hladnom vodom (ne ledenom!) tijekom nekoliko minuta (tuširanjem ili uranjanjem u vodu).
• Ako je odjeća natopljena vrućom tekućinom, skinuti je, ali ne na silu. Za kožu zalijepljene komade tkanine izrezati, nikako ne nasilno odvajati.
• Ako su opečene ruke, skinuti sav nakit zbog mogućeg oticanja.
• Ne bušiti nastale mjehure.
• Na opeklinu ništa ne stavljati, posebno ne masti, ulje, prašak ili nešto slično.
• Opeklinu pokriti čistom tkaninom.
• Ovisno o stupnju opečene površine i dijelu tijela, može biti potrebna imobilizacija (npr. ruke ili noge).
• Zbog procjene stanja obratiti se liječniku.

Kad je hospitalizacija neizbježna

Opekline koje zahtijevaju liječnički nadzor, a u zahtjevnijim slučajevima i monitoring u jedinici intenzivnog liječenja ili operativno liječenje, liječe se na odjelima za opekline, a jedini takav specijalizirani odjel u Hrvatskoj je Odjel za opekline Klinike za traumatologiju Zagreb, uz Odjel za opekline Klinike za dječje bolesti Klaićeva.

U načelu, hospitaliziraju se osobe s većom opečenom površinom tijela (iznad 10 - 12 posto) ili ovisno o zahvaćenoj regiji. Tako je obvezna hospitalizacija u slučajevima opeklina lica, šaka i spolovila, pa i onda kad je riječ o manje opečenoj površini. Na odjel za opekline često se upućuju i ambulantni bolesnici koji nakon primarne obrade opekline manje površine i nižeg stupnja trebaju kontrolne preglede.

Što opsežnije, to zahtjevnije

Tretman se sastoji od procjene veličine i dubine opekline, zaštite protiv tetanusa (AnaTe) i primarne kirurške obrade opekline. Kasnije liječenje zahtijeva redovito previjanje, uz primjenu odgovarajućih lokalnih preparata.
Opekline trećeg stupnja, promjera većeg od 1,5 cm, zahtijevaju hospitalizaciju i operativno liječenje, jer mogu zarastati jedino epitelizacijom s rubova, što nakon dugotrajna zarastanja rezultira krajnje neestetskim ožiljcima.

Opsežne opekline koje su zahvatile više od 40 posto tjelesne površine zahtijevaju intenzivno liječenje u smislu oživljavanja tijekom opeklinskog šoka, kontinuiranu infuzijsku terapiju uz praćenje vitalnih funkcija i sve terapijske intervencije u smislu korekcije elektrolita, parenteralne prehrane i po potrebi antibiotskog liječenja.

Bolesnici s unutarnjim opeklinama vrlo često u početku liječenja trebaju mehaničku ventilaciju (intubacija), koja je kod produljena liječenja nužno povezana s traheotomijom.

Liječenje opeklina na većoj površini vrlo je često dugotrajno i zahtjevno, a komplikacije kao što su bakterijske infekcije i superinfekcije gotovo su pravilo. Otvorene površine idealna su vrata za prodor mikroorganizama u krv, pa se tada mogu očekivati i septičke komplikacije, koje zahtijevaju intenzivno liječenje i stalan nadzor.

Tijekom liječenja bolesnika se nastoji što prije mobilizirati, pa se provodi kontinuirana fizikalna terapija, čak i najtežih bolesnika, kako bi se spriječilo ukočenje. Nakon otpusta preporučuje se nastaviti s fizikalnom terapijom kako bi se postigao puni opseg pokreta, uz redovite kontrole i pridržavanje uputa za njegu kože i ožiljaka te zaštitu od ultraljubičastog zračenja, s obzirom na to da se na opečenim dijelovima kože može očekivati hiperpigmentacija i hipopigmentacija unutar gotovo dvije godine.

Ožiljci česti pratioci

Ožiljci su posljedica prirodnog procesa cijeljenja u cilju obnove zaštitne funkcije kože. Njihova veličina i zamjetljivost ovise o veličini i duljini cijeljenja, o tome prati li prirodne nabore kože, a svakako i o reakciji kože na traumu.

Opekline 3. stupnja, a katkad i 2b stupnja, ovisno o biološkom odgovoru pojedinca, rezultiraju reljefom kože koji većina bolesnika estetski teško prihvaća, naravno ovisno o lokalizaciji. Ožiljci mogu narušavati i funkciju pojedinog ekstremiteta ili fine pokrete šake, što kod mlađih ograničava kretnje i radnu sposobnost, a u nekim slučajevima dovodi i do znatnog invaliditeta.
Danas su razvijene tehnike koje mogu umanjiti kozmetički neprihvatljive ožiljke, a većina njih rutinski se provodi u dermatološkim ambulantama, uz lokalnu anesteziju, ovisno o postupku. No, ožiljci kao posljedica opeklina često zahtijevaju plastično-rekonstruktivne zahvate, najčešće u općoj anesteziji i u domeni su specijalista plastično-rekonstruktivne kirurgije. Ipak, unatoč svim mogućnostima koje današnja medicina pruža, niti jedan ožiljak ne može biti u potpunosti „izbrisan” s površine kože i ne postoji tehnika koja bi mogla izgled kože dovesti u stanje prije ozljede.

Opečenu, promijenjenu površinu kože treba i na odgovarajući način njegovati. Preporučuje se Contractubex® gel za njegu ožiljaka, koji se može upotrebljavati već nakon 10 do 14 dana nakon završetka epitelizacije rane. Tri do četiri puta dnevno nježno se umasira od centra prema rubovima. Preporuka je upotrebljavati ga tri do četiri mjeseca, s time da se upotreba može nastaviti, posebno kod osoba koje reagiraju hipertrofičnim ožiljcima. Uočeno je da je upotreba Contractubex® gela dovela do poboljšanja u estetskom smislu, čak i kod ožiljaka starijeg datuma.