Možemo li se zaštititi od moždanog udara?

Nedavno objavljeni negativni rezultati kliničkog testiranja neuroprotektivnih lijekova podupiru vjerovanja da ta klasa lijekova nikada neće postići rezultate u liječenju oboljelih od moždanog udara, unatoč činjenici da su inicijalni nalazi na životinjama dali dobre rezultate. Premda je blokator receptora Aptiganel (N-metil-D-aspartat) povoljno utjecao na liječenje ishemije mozga životinja u kojih je izazvan moždani udar, multicentrična klinička studija na ljudima dala je negativne rezultate. Injiciran unutar 6 sati od pojave simptoma udara, nije uzrokovao poboljšanje bolesnikova stanja - štoviše, zapaženi su čak i neki negativni učinci.

Tkivni plazminogen aktivator (TPA) tvrtke Genetech trenutačno je jedini lijek protiv moždanog udara. Djeluje tako što otapa krvne ugruške u mozgu. TPA mora biti injiciran unutar 3 sata od pojave simptoma. Međutim, povećava rizik od pojave krvarenja u mozgu pa za liječenje dolaze u obzir samo oni bolesnici u kojih je takvo krvarenje isključeno. Lijekovi koji mozak štite od oštećenja djeluju na razini stanice. Međutim, brojni takvi lijekovi nisu preživjeli pretklinička očekivanja. Zato se postavlja pitanje imaju li uopće budućnost. Odgovor je, međutim, pozitivan. Osnovni razlog dosadašnjih neuspjeha leži, vjerojatno, u predugom vremenskom razdoblju od pojave inzulta i početka liječenja. Naime, svi spomenuti lijekovi bili su učinkoviti u životinja ako su davani sat-dva nakon moždanog udara; u klinici je realno vrijeme davanja 3-6 sati nakon udara. To zakašnjelo davanje vjerojatni je razlog što su svi ti lijekovi neučinkoviti u ljudi. Jedno od mogućih rješenja problema je istodobna primjena neuroprotektivnog lijeka i već spomenutog TPA. Naime, par sati nakon udara, u vrijeme kad se daju neuroprotektivni lijekovi, još uvijek nema odgovarajuće opskrbe zahvaćenog područja krvlju pa je stoga i količina lijeka koji dospijeva u zahvaćeno područje nedostatna. Možda bi TPA mogao riješiti ovaj problem.

Treba također naglasiti da je mozak osebujno tkivo, izrazito osjetljivo na ishemiju te stoga i znatno osjetljivije od ostalih tkiva. Činjenica je također da protektivna terapija nije baš učinkovita niti u slučaju drugih tkiva, kao što je npr. srce.