DISANJE JE ŽIVOT

Zivot je u potpunosti ovisan o cinu disanja.

„Disanje je zivot."

Premda se razlikuju u pojedinostima teorije i
terminologije, i Istok i Zapad slazu se u bazicnim
nacelima.

Disati znaci zivjeti. Bez disanja nema zivota. Nisu
samo vise zivotinjske vrste ovisne o disanju na kojemu
pociva zdravlje i zivot. I nizi oblici animalnoga zivota
takoder moraju disati da bi zivjeli. Cak je i zivot
vegetacije i njena kontinuirana egzistencija ovisan o
zraku.

Nakon rodenja novorodence udahne dugim,
dubokim dahom. Zadrži ga na trenutak kako bi iz
njega polucilo život davajuce karakteristike a potom
izdahne dugim i pomalo žalosnih dahom. I gle!
Zapoceo je život na zemlji.

Star covjek klonulo izdahne po posljednji put.
Prestao je disati i njegov je život okoncan.
Od prvog slabašnog udaha novorodenceta pa do
posljednjega hropca umiruceg covjeka prostire se vrlo
duga prica neprekidna disanja. Život je jedan niz
udisaja i izdisaja.

Disanje se može smatrati jednom od najvažnijih
funkcija tijela jer sve ostale funkcije ovise o njemu.
Covjek može preživjeti odredeno vrijeme ne unoseci
hranu u tijelo. Nešto krace ce živjeti bez vode ali bez
disanja njegov ce život okoncati vec nakon samo
nekoliko minuta.

Nije samo život covjeka ovisan o disanju. Njegova
vitalnost i zdravlje u velikoj mjeri ovise o ispravnoj
navici disanja. Pametno kontroliranje naše disajne
snage produljit ce naše zemaljske dane dajuci nam
povecanu vitalnost i veliku snagu otpornosti. Nasuprot
tomu, neinteligentno i nepažljivo disanje imat ce za
posljedicu kraci život, smanjenje naše vitalnosti i
podložnost bolestima.

U svom normalnom, uobicajenom stanju života
covjeku nisu potrebne bilo kakve upute ili instrukcije
u vezi s disanjem. Poput nižih životinja i djece on diše
prirodno i ispravno buduci da je priroda odredila da
tako cini. Ali civilizacija i moderni nacin života
promijenili su tu prirodnu naviku kao i mnogo toga
drugoga s time povezanog.

Moderni je covjek stekao i
prisvojio neispravne metode i položaje pri hodanju,
stajanju i sjedenju koje su ga lišile rodenjem stecenoga
prirodnog i ispravnog disanja. Platio je i placa visoku
cijenu modernom nacinu življenja. Pripadnici divljih
i primitivnih plemena i dan danas dišu prirodno sve
do trenutka dok ne preuzmu, bolje receno dok se ne
zaraze, navikama civiliziranog covjeka.

U postocima izražen broj ljudi koji dišu pravilno
doista je malen. Posljedica toga vidljiva je u slabom i
nedovoljnom razvijenom prsnome košu, uskim
ramenima kao i u sve vecoj ucestalosti oboljenja
respiratornih organa. Neke od tih bolesti doista su
fatalne. Istaknuti strucnjaci ustvrdili su da bi jedna
generacija ljudi s pravilnim disanjem obnovila ljudski
rod te da bi se bolesti jako prorijedile. Neki cak tvrde
da bi se u tom slucaju na bolesti gledalo kao na veliku
zanimljivost. No bez obzira promatramo li sa stajališta
Istoka ili Zapada, povezanost izmedu pravilnog disanja
i zdravlja uocena je i potvrdena, ali i protumacena.
Zapadna ucenja jasno dokazuju da tjelesno zdravlje
ovisi o pravilnom disanju.

Ucitelji disanja ne samo da
priznaju da su njihova zapadna braca u pravu nego takoder
kazuju da osim tjelesne dobrobiti i zdravlja
kao posljedice ispravne navike disanja dolazi do
povecanja covjekove mentalne snage, srece,
samokontrole, jasnijeg prosudivanja, morala pa cak i
duhovnog rasta. No, potrebno je nauciti i shvatiti
„znanost disanja".

Citave škole istocne filozofije utemeljene su na
toj znanosti. Kada to znanje jednom prigrle ljudi
Zapada i kada ga pocnu prakticno koristiti, ono ce
medu njima uciniti „cuda". Teorija Istoka povezana
sa prakticnošcu Zapada donijet ce vrijedne plodove.
U ovoj knjizi obradit cemo yoga „znanost disanja"
koja ukljucuje ne samo ono što je poznato zapadnoj
fiziologiji i medicini nego ce podjednako razmotriti
okultnu stranu subjekta. Nece se ukazivati iskljucivo
na nacin postizanja tjelesnog zdravlja slijedenjem
pravca kojim su zapadni znanstvenici oznacili „duboko
disanje", vec cemo takoder prodrijeti u manje poznate
razvojne stupnjeve tematike pokazavši na koji nacin
indijski yogin kontrolira svoje tijelo, kako povecava
svoj mentalni kapacitet i kako razvija duhovnu stranu
svoje prirode korištenjem metoda ili bolje receno
„znanosti disanja".

Prakticne vježbe kojima yogin postiže kontrolu
nad svojim tijelom, omogucuju mu poslati bilo kojem
organu ili dijelu svojega tijela povecani tijek vitalne
snage ili „prane". Na taj nacin on jaca i okrepljuje bilo koji dio tijela ili bilo koji organ. On zna da zapadni
znanstvenici poznaju fiziološki ucinak ispravnog
disanja, ali takoder zna da zrak osim kisika, vodika i
dušika sadrži još nešto više, a to nešto je savršenije od
dovodenja kisika u krv. Poznaje „pranu" o cemu
zapadnjaci nisu upoznati. U potpunosti je svjestan
prirode i nacina postupanja kao i upravljanja s tim
velikim pocelom energije; u cijelosti poznaje njeno
djelovanje na ljudsko tijelo i um. Zna da se s pomocu
ritmickog disanja covjek može dovesti u skladnu
vibraciju s prirodom i potaknuti razvijanje svojih
pritajenih snaga i moci. Zna da pomocu kontroliranog
disanja može izlijeciti bolest u sebi i drugima i takoder
na praktican nacin odagnati strah, brigu, tjeskobu i
niže emocije.

Svrha ovoga rada je pouciti o svemu tome. U
nekoliko narednih poglavlja predocit cemo jezgrovito
tumacenje i upute koje su se mogle proširiti na jako
puno stranica i knjiga. Nadam se da cemo probuditi
znatiželju citatelja i potaknuti ga da razmotri vrijednost
yoga „znanosti disanja".