CETIRI NACINA DISANJA

Razmatrajuci sam cin disanja zapocet cemo s
mehanikom pokreta koja se ocituje na slijedece nacine:

1.) Elasticnim pokretima pluca

2.) Aktivnošcu stanica i baze prsne šupljine u kojoj
su smještena pluca.

3.) Prsna šupljina je dio tijela koji se nalazi izmedu
vrata i trbušne šupljine (abdomena). U toj se
šupljini nalaze dva velika organa: srce i pluca.
Prostor je ogranicen kralježnicom, rebrima,
prsnom kosti i ošitom. Prsnu ili torakalnu šupljinu
obicno nazivamo prsima.

Cesto se usporeduje s
potpuno zatvorenom, konicnom kutijom manji kraj koje je okrenut prema gore. Njezin stražnji dio
cini kralježnica; s prednje strane (frontalno) nalazi se
prsna kost a postranicno se pružaju rebra.
Ukupan broj rebara je dvadeset i cetiri. Pružaju se
sa svake strane kralježnice. Gornjih sedam pari rebara
nazivaju se „pravim rebrima" i izravno su pricvršcena
na prsnu kost. Donjih pet pari nazivaju se lažnim
rebrima ili pomicnim rebrima zbog toga što nisu
ucvršcena poput gornjih. Gornja dva para rebara
povezana su hrskavicom dok je preostala rebra nemaju.
Njihovi su prednji krajevi slobodni.

Za vrijeme disanja rebra pomicu dva površna
mišicna sloja poznata kao medurebrani mišici.
Ošit ili dijafragma je mišic koji odvaja prsnu od trbušne
šupljine.

Za vrijeme udisaja mišici ekspandiraju pluca te se
na ovaj nacin stvara vakum u koji struji zrak sukladno
dobro poznatom zakonu fizike. Sve ovisi o mišicima
povezanim s procesom disanja. Zbog pogodnosti cemo
ih zvati „disaonim mišicima". Bez njihove pomoci
pluca se ne bi mogla širiti. O ispravnoj uporabi i
kontroli tih mišica ovisi ,,yoga disanja". Pravilna
kontrola tih mišica rezultirat ce sposobnošcu postizanja
maksimalnog stupnja ekspanzije pluca kao i s najvecom
kolicinom životu dajucih karakteristika zraka koje se
unose u tjelesni sustav.

Yogini klasificiraju disanje u cetiri velike skupine, to jest kažu da se disati može na cetiri nacina:

Visoko disanje

Srednje disanje

Duboko disanje

Yoga potpuno disanje

Glede prva tri nacina disanja iznijet cemo opce
smjernice. No, znatno više pažnje posvetit cemo
cetvrtoj metodi na kojoj je zasnovana yoga znanost
disanja.

VISOKO DISANJE

Ovaj oblik disanja na Zapadu je poznat kao
klavikularno disanje ili kao disanje u predjelu kljucne
kosti. Ovakvim nacinom disanja podižu se rebra,
kljucna kost i ramena. U isto se vrijeme uvlaci trbušna
šupljina a njezin sadržaj potiskuje dijafragma koja se
shodno tome podiže.

Koristi se gornji dio prsiju i pluca ciji je kapacitet
najmanji. Posljedica toga je da u pluca ulazi minimalna
kolicina zraka. Pri tome se dijafragma podiže te ne
dolazi do ekspanzije u trbušnu šupljinu. Proucavanje
anatomije prsnoga koša uvjerit ce citatelja da ovaj nacin disanja zahtijeva maksimalan napor kojim se postiže
minimalna korist.

Visoko disanje zasigurno je najgori nacin disanja
poznat covjeku. Ovim se nacinom disanja troši najviše
energije a dobrobit je gotovo nikakva. To je cisto
razbacivanje energije s vrlo slabašnim rezultatom.
Medutim, ova je metoda opce raširena i prihvacena na
Zapadu. Poglavito je koriste žene ali je prisutna u
krugovima visoko obrazovanih ljudi koji bi ipak trebali
znati više o disanju. Oni je ipak koriste ne znajuci
štetne posljedice.

Mnogobrojne bolesti grla, glasnica i dišnih puteva
izravno su povezane s ovom neprirodnom i štetnom
metodom disanja. Naprezanje osjetljivih organa koje
dolazi uporabom ovakvog nacina disanja cesto rezultira
grubim i neugodnim glasovima koji se danas cuju
posvuda. Brojni su oni koji ovakvim disanjem postaju
robovi navike zastrašujuceg disanja na usta.
Ima li citatelj bilo kakvu sumnju glede onoga što
je receno o ovoj vrsti disanja neka pokuša sa slijedecim
eksperimentom. Prvo neka iz pluca izbaci sav zrak.
Tada neka se uspravi i pusti da mu ruke opušteno
padnu niz tijelo. Potom neka podigne ramena i kljucne
kosti te neka udahne. Uocit ce da je kolicina udahnutog
zraka puno manja od uobicajene. Tada neka spusti
ramena i prsnu kost i neka udahne punim plucima.
Bit ce to dobra i korisna lekcija disanja koju ce pamtiti dulje od bilo koje rijeci, teksta ili predavanja.

SREDNJE DISANJE

Ova metoda disanja na Zapadu je poznata kao
rebrano ili interkostalno dianje. Premda se ovom
nacinu disanja može uputiti puno manje primjedaba
ono je ipak puno inferiornije od niskoga (dubokog)
disanja ili yoga potpunog disanja. Za vrijeme srednjeg
disanja ošit se gura prema gore a abdomen se uvlaci.
Rebra se malo podižu i prsni koš donekle ekspandira.
Ovakva je vrsta disanja raširena medu ljudima koji
nisu proucavali tematiku. S obzirom da postoje dvije
puno bolje metode, ovoj necemo pridavati previše
pozornosti.

NISKO ILI DUBOKO DISANJE

Ovaj nacin disanja znatno je bolji od dva
prethodno spomenuta. Na Zapadu se o ovoj metodi
puno pisalo. Spominjan je koristan nacin ovoga
disanja koje se obicno naziva „abdominalno disanje",
„duboko disanje" i „dijafragmalno disanje". Puno je
ucinjeno kako bi se ovoj metodi posvetilo više pažnje a takoder je mnogo ljudi upuceno u ovaj nacin disanja
kako bi zamijenili dvije ranije spomenute metode.
Doista je puno „sustava" disanja izgradeno na temelju
dubokog disanja a ljudi su placali i placaju velike
novcane iznose ne bi li naucili nove metode. Ipak,
ucinjeno je puno dobra i rezultati su vidljivi a placeno
vrijedno ukoliko je osoba naucila odbaciti stari nacin
disanja - visoko i srednje disanje.

Premda su zapadni autoriteti o ovoj formi disanja
pisali kao o najboljoj poznatoj metodi, yogin je
prepoznaje kao dio sustava koji se koristi stoljecima, a
koji on naziva „potpunim disanjem". Medutim, nužno
je prvo upoznati se s principima niskoga disanja prije
nego li pristupimo razmatranju ideje o potpunom
disanju.

Vratimo se sada ponovno ošitu. Ošit ili dijafragma
je veliki površinski mišic koji razdvaja prsnu šupljinu
i njezine organe od trbušne šupljine i njoj pripadajucih
organa. U mirnom, neaktiviranom stanju poprima
konkavni oblik u odnosu na abdomen. To znaci da se
iz unutrašnjosti trbušne šupljine dijafragma doima
poput neba promatranog sa zemlje; dakle, vidi se
unutrašnjost zaobljene površine. Nasuprot tomu, ona
strana dijafragme koja granici s prsnom šupljinom
poprima oblik ispupcene zaobljene površine te je nalik
brežuljku. U trenutku aktiviranja ošita brežuljkasti se
oblik smanjuje i dijafragma pocinje potiskivati unutarnje organe trbušne šupljine.
Tijekom niskoga (dubokog) disanja aktivnost pluca
je veca, to jest, djelovanje je slobodnije pa se shodno
tomu udiše više zraka. I upravo je ova cinjenica
potaknula vecinu zapadnih autora da pišu i govore o
„niskom disanju" (nazivaju ga i „abdominalnim
disanjem") kao o najboljoj poznatoj metodi. No istocni
yogini vec dugo poznaju puno bolju metodu koju je
proucilo i priznalo nekoliko zapadnih strucnjaka. Prob­
lem sa svim ostalim metodama disanja (osim
potpunoga yogi disanja) jest da niti jedan od tih nacina
u potpunosti ne ispunjuje pluca zrakom. Zbog toga je
od svih ostalih nepotpunih metoda najbolje „duboko
disanje" jer se takvim nacinom disanja pluca ipak
najbolje pune zrakom.

Duboko disanje ispunjuje samo gornje dijelove
pluca. Srednjim se disanjem ispunjuju središnji dijelovi
pluca a djelomicno i gornji. Dubokim disanjem
zahvaceni su donji i središnji dijelovi pluca. Stoga je
ocito da je bilo koja metoda kojom se aktivira citav
plucni kapacitet znatno bolja i poželjnija od onih koje
uspunjuju tek samo odredene dijelove. Vrijednost
nacina disanja s pomocu kojega se zrakom ispunjuju
citava pluca omogucuje covjeku apsorbciju najvece
moguce kolicine kisika i pohranjivanje najvece moguce
kolicine prane. Zbog toga je potpuno disanje najbolja
poznata metoda disanja.

YOGA POTPUNO DISANJE

Yoga potpuno disanje ukljucuje sve dobre osobine
visokog disanja, srednjeg i dubokog disanja. Pri tome
je odbacena nepotpunost ili manjkavost svake od tih
metoda. U aktivnost se dovodi citav respiratorni aparat,
citava pluca, svaka alveola, svi mišici. Citav dišni sustav
prijemljiv je na ovu metodu disanja; maksimalna korist
i ucinkovitost dobija se uz minimalnu potrošnju
energije. Prsna se šupljina širi do svojih prirodnih
granica u svim pravcima. Svaki dio tog aparata radi na
sasvim prirodan nacin.

Jedna od najvažnijih osobina ove metode disanja
jest cinjenica da se respiratorni mišici sasvim aktiviraju
dok kod ostalih vrsta disanja dolazi do aktivacije samo
pojedinih skupina. Tijekom potpunoga disanja, izmedu
ostalih, aktiviraju se rebrani mišici koji svojim
djelovanjem proširuju prsni koš. Posljedicno se pluca
ekspandiraju dajuci ispravnu podršku organima u
trenutku kada se priroda koristi usavršavanjem principa
ovoga procesa. Odredeni mišici zadržavaju rebra cvrsto
u svom položaju dok ih druge skupine mišica podižu
prema naprijed.

I za vrijeme ovoga nacina disanja dijafragma je
pod savršenom kontrolom, sposobna za cjelovito
funkcioniranje kao i za maksimalni stupanj
ucinkovitosti.

Ošit takoder kontrolira aktivnost donjih rebara
koje neznatno povlaci na dolje dok ih druga
muskulatura drži u njihovom bazicnom položaju a
medurebrani mišici guraju prema naprijed.

Kombinacija tih mišicnih aktivnosti širi grudni koš
do maksimuma. Osim ove aktivnosti medurebrani
mišici podižu gornja rebra šireci ih prema naprijed.
Tako takoder dolazi do najveceg moguceg
ekspandiranja gornjeg dijela prsnoga koša.
Proucite li posebnosti cetiri predocene metode
disanja, odmah cete uociti da potpuno disanje
sjedinjuje sve prednosti prve tri metode disanja skupa
s reciprocnim pogodnostima nastalim uslijed
kombiniranog djelovanja gornjeg dijela prsnoga koša,
srednjeg dijela i dijafragmalnog podrucja. Na taj se
nacin postiže maksimalan ritam.

U slijedecem cemo poglavlju obraditi prakticnu
stranu potpunog disanja te predociti smjernice za
ovladavanjem ovom superiornom metodom disanja.