Jedna od prvih lekcija yoga znanosti disanja je
nauciti kako disati na nos i kako savladati uobicajenu
praksu disanja na usta.
Covjekovi dišni putove izgradeni su na takav nacin
da je dopušteno disanje kroz usnu šupljinu ili kroz
nos. No od vitalnog je znacaja kojim se nacinom
disanja covjek služi jer jedan donosi zdravlje i snagu a
drugi bolest i slabost.
Vjerojatno je nepotrebno napomenuti da je ispravna metoda disanja disanje kroz nos, ali neznanje
i neukost ljudi modernoga svijeta glede ove jednostavne
stvari doista je zapanjujuca. Na svim životnim
putevima, u svim sferama života, pronalazimo ljude
koji imaju naviku disati na usta i koji dopuštaju svojoj
djeci slijediti ovaj užasni i zastrašujuci primjer.
Mnoge bolesti kojima je civilizirani covjek izložen,
mnoge bolesti od kojih pati nedvojbeno su uzrokovane
ovom opceprihvacenom navikom disanja na usta.
Djeca kojoj se dopušta disati na takav nacin
odrastaju s oslabljenim vi tali tetom i slabijom tjelesnom
konstrukcijom. Kada odrastu, podložniji su bolestima
a zdrastvene tegobe cesto prerastaju u kronicne bolesti.
Majka djeteta iz nekog primitivnog naroda ili plemena
cini drukcije, bolje, a takvom postupanju ju ocito vodi
intuicija. Ona instinktivno prepoznaje da su nosnice
ispravni kanali za dovodenje zraka u pluca te vježba
svoje novorodeno dijete zatvarajuci njegova mala usta,
prisiljavajuci ga time na disanje kroz nos. Kada dijete
padne u san naginje njegovu glavu prema naprijed,
poticuci tako disanje na nos. Na taj nacin ova vrsta
disanja postaje navikom. Kada bi majke našeg
modernog društva prihvatile to isto, djeca bi zasigurno
bila zdravija, a dobrohotni ucinak ocitovao bi se i na
citav ljudski rod.
Mnoge štetne bolesti nastaju kao posljedica navike
disanja na usta. Brojni slucajevi prehlada i upala dišnih puteva pridružuju se istom uzroku. Medutim, velik
broj ljudi zbog raznoraznih okolnosti prisiljen je držati
zatvorena usta tijekom dana ali zato nocu dišu na usta
izlažuci se bolestima. Pažljivo vodeni znanstveni
eksperiment pokazao je da su vojnici i mornari koji
spavaju otvorenih ustiju podložniji zaraznim bolestima
od onih koji dišu ispravno, kroz nos. Primjer se odnosi
na epidemiju kozica tijekom rata. Svi smrtni slucajevi
odnosili su se na vojnike i mornare koji su disali na
usta. Niti jedna osoba koja je disala na nos nije
podlegnula toj bolesti.
Organi disanja imaju u nosnicama svoj vlastiti
zaštitni mehanizam, svoj filter ili procišcivac prašine.
Pri disanju na usta ne postoji ništa što bi zadržalo dah
od ustiju do pluca; ne postoji ništa što bi ga procistilo
te iz zraka odstranilo prašinu i druge štetne nakupine.
Na putu od usta do pluca otvoren je put prljavim i
necistim supstancijama. Citav je respiratorni sustav
nezašticen. Cak štoviše, takovo neispravno disanje
propušta hladan zrak do organa te ga na taj nacin
oštecuje. Upala respiratornih putova cesto nastaje kao
posljedica udisanja hladnoga zraka kroz usta. Covjek
koji diše na usta nocu, gotovo uvijek se budi s osjecajem
prženja u ustima i suhoce u grlu. On izokrece jedan
od prirodnih zakona i sije sjeme bolesti.
Doista treba upamtiti da usta ne pružaju nikakvu
zaštitu respiratornim organima te da hladan zrak, prašina i necistoca lako prolaze kroz ta širom otvorena
vrata. Nasuprot tome, nosnice i nosni prolazi pokazuju
kako je priroda pažljivo riješila taj problem. Nosna
šupljina suzuje se u dva uska, vijugava kanala koji sadrže
brojne dlacice. One djeluju kao filter ili sito.
Odstranjuju necistocu iz zraka kojega na taj nacin
procišcuju, a necistoca se takoder izdisajem izbacuje
van. Osim ove važne uloge nosni kanali imaju još jednu
- zagrijavanje udahnutog zraka. Citava unutrašnjost
nosa prekrivena je dobro prokrvljenom i toplom
sluznicom koja dolazi u dodir s udahnutim zrakom.
Na ovaj se nacin ne oštecuju osjetljivi organi grla ili
pluca.
Niti jedna životinja ne spava otvorenih ustiju. Niti
jedan životinja ne diše na usta. Zapravo, jedino je
moderan covjek izokrenuo ovo pravilo prirode.
Primitivni narodi dišu ispravno. Vjerojatno je ova
neprirodna navika civiliziranih ljudi stecena
neprirodnim nacinom življenja, kroz one pogodnosti
i ugode koje slabe organizam i kroz prekomjerno
utopljavanje.
Procišcavajuci i filtrirajuci aparat nosnica priprema
zrak za osjetljive organe grla i pluca. Ukoliko zrak ne
prode tim prirodnim i procišcujucim postupkom, nije
pogodan i nije pripremljen za dodir s osjetljivim
dišnim organima. Necistoca koju zaustavljaju i
zadržavaju sluznica i dlacice nosa, izbacuju se izdisajem.
U slucaju kada je nakupljanje necistoce prebrzo ili kada
cestice prljavštine nisu zaustavljene te kada dodu do
zabranjenog podrucja, priroda nas štiti mehanizmom
kihanja kojim se nasilno izbacuju uljezi.
Zrak koji ulazi u pluca drugaciji je od vanjskoga
zraka jednako kao što je destilirana voda drukcija od
vode iz slavine. Procišcavajuci mehanizam nosa koji
zaustavlja i zadržava neciste cestice zraka jednako je
važan kao i funkcija ustiju pri odvajanju koštica i
kostiju, postupkom kojim se sprijecava njihovo gutanje
i ulazak u probavni trakt. Slobodno možemo reci da
je disanje na usta od iste vrijednosti kao i uzimanje
hrane kroz nos.
Druga osobina disanja na nos jest ta da nosni
hodnici koji se ne koriste u dovoljnoj mjeri posljedicno
ne uspijevaju ostati cisti i prohodni, postajuci zacepljeni
i necisti, pogodni za iniciranje bolesti. Poput napuštene
ceste koja uskoro postaje prekrivena otpadom i smecem,
nekorištene nosnice postaju ispunjene necistocom i
zaraznim supstancijama.
Osoba koja ima naviku disanja na nos nema
problema za zacepljenim ili punim nosom. Medutim,
onima koji su u manjoj ili vecoj mjeri naviknuti disati
na usta i koji žele usvojiti ovaj prirodan i razuman
nacin disanja priopcit cemo nekoliko rijeci glede
održavanja nosa cistim te kako ocistiti nosne hodnike
od necistoce.
Poznata istocna metoda sastoji se od slijedeceg:
ušmrkivanjem se u nos unese malo vode kojoj se
dopusti klizanje kroz nosni hodnik u grlo odakle se
izbacuje kroz usta. Ima indijskih yogina koji uranjaju
lice u posudu vode i nacinom usisavanja uvlace
odredenu kolicinu vode kroz nos. No ova metoda
zahtijeva odredeni stupanj uvježbanosti. Prva je metoda
jednako ucinkovita i lakše ju je provesti.
Drugi dobar i Vrlo uspješan nacin je slijedeci:
široko otvorite prozor i dišite slobodno zatvarajuci
pritom jednu nosnicu prstom ili palcem, uvlaceci zrak
kroz nosni otvor. Isti postupak treba ponoviti i s
drugom nosnicom. Ponovite vježbu nekoliko puta
izmjenjujuci nosnice. Ovom cete metodom uspješno
procistiti nosne puteve.
U slucaju hunjavice dobro je u unutrašnjost nosa
nanijeti malo vazelina ili kristalica kamfora. Udahnete
li malo ulja od lijeske odmah cete osjetiti poboljšanje.
Malo brige i pažnje rezultirat ce cistim nosnim
putevima. Bitno je da takvi i ostanu.
O disanju na nos nismo govorili samo zbog
velikog utjecaja koje ima na zdravlje nego i zbog toga
što je takav nacin disanja preduvjet za vježbe disanja
koje cemo predociti kasnije. Disanje na nos jedan je
od bazicnih principa yoga znanosti disanja.
Još jednom naglašavam potrebu stjecanja navike
ovakvoga nacina disanja, naravno, ukoliko je citatelj nema. Takoder upozoravam da ni u kojem slucaju ne
traba zanemariti ovu fazu subjekta kao nevažnu.
Nema komentara:
Objavi komentar