Znanost disanja, kao i mnoga druga ucenja imaju
svoju ezoterijsku ili unutarnju fazu jednako kao i svoju
egzoterijsku ili vanjsku. Okultisti su, u svim
razdobljima i svim zemljama, uvijek poucavali, obicno
u tajnosti i to znanje predavali nekolicini ucenika, da
se u zraku nalazi supstancija ili nacelo iz koje proizlazi
sva aktivna vitalnost i život. Tu su silu nazivali raznim
imenima i pridavali joj razne nazive. Razlike su se
odnosile jedino u detaljima ove teorije ali glavno nacelo
pronalazilo se u svim okultnim ucenjima i filozofijama.
Stoljecima je ono cinilo dio ucenja istocnih yogina.
Da bismo izbjegli nesporazume i krivo shvacene
pojmove nastale zbog razlicitih teorija povezanih s
ovim velikim nacelom koje se obicno pridružuje
jednom od razlicitih naziva, u ovom cemo radu o tom
nacelu govoriti kao o „prani".
Rijec prana na sanskrtu
znaci „apsolutna energija". Mnogi autoriteti s podrucja
okultizma kazuju da je nacelo koje hindusi nazivaju
prana univerzalni princip energije ili sile te da je sva
energija ili sila izvedena iz toga principa poseban oblik
ocitovanja toga principa. U ovome nas štivu te teorije
nece zaokupiti u tolikoj mjeri da postanu glavni
predmet razmatranja.
Zato cemo se ograniciti na
razumijevanje prane kao energetskog principa koji se
manifestira u svim živim bicima i koji ih cini razlicitim
od neživih stvari. Pranu možemo shvatiti kao aktivno
nacelo života, kao vitalnu snagu. Nalazi se u svim
životnim formama, od amebe do covjeka, od
najelementarnijeg oblika vegetativnoga života pa do
najviših formi animalnoga života.
Prana je
sveprožimajuca. Nalazi se u svemu onome što sadrži
život. Prema ucenjima okultne filozofije život se nalazi
u svim stvarima, u svakome atomu. Prividna
bezživotnost nekih stvari predstavlja samo niži stupanj
ocitovanja pa se sukladno okultistickom ucenju može
zakljuciti da se prana nalazi svugdje i u svemu. Prana
se ne smije pomiješati i poistovjetiti s Egom, tim djelicem Božanskog Duha u svakoj duši oko koje se
ovija materija i energija. Prana je samo energetska forma
koju koristi Ego u svojem materijalnom ocitovanju.
Kada Ego napusti tijelo prana više nije pod njegovom
kontrolom. S obzirom da prana odgovara atomima ili
grupama atoma koji formiraju tijelo, nakon
dezintegracije i raspadanja na svoje izvorne elemente
svaki atom odnosi dovoljnu kolicinu prane te je
sposoban stvarati nove kombinacije.
Neiskorištena
prana vraca se velikom, neiskorištenom spremištu iz
kojega je proizašla. Pod utjecajem kontrole Ega postoji
kohezija i atomi su medusobno skupa djelovanjem volje
Ega.
Prana je naziv kojim oznacavamo univerzalni
princip ili nacelo koji je suština svega kretanja, sila ili
energija koja se može ocitovati u gravitaciji,
elektricitetu, kretanju planeta ili u svim živim oblicima,
od najviših do najnižih. Može se nazvati dušom sile i
energije u svim njezinim formama; taj princip koji
djeluje na odredeni nacin uzrokuje tu formu aktivnosti
koja prati život.
Univerzalni se princip nalazi u svim formama
materije a ipak nije materija. Nalazi se u zraku ali nije
zrak niti je to jedna od njegovih kemijskih komponenti.
Biljni i životinjski svijet udišu ga skupa sa zrakom.
Kada prane ne bi bilo u zraku, životinje i biljke bi
umrle usprkos disanju. U tjelesni se sustav unosi skupa s kisikom a ipak nije kisik. Hebrejski pisac knjige
Postanka poznavao je razliku izmedu atmosferskoga
zraka i misterioznog mocnog principa u njemu
sadržanoga. On govori o neshemet ruach chayim što u
prijevodu znaci „disanje duha života". Na hebrejskom
neshemet znaci obican dah atmosferskoga života; chayin
oznacava život ili živote dok rijec ruach znaci „duh
života" što okultisti poistovjecuju s istim nacelom o
kojemu sada govorimo - s pranom.
Prana se nalazi u atmosferskome zraku i prodire
tamo gdje zrak ne može. Kisik iz zraka ima važnu
ulogu u održavanju animalnoga života. Ugljicni
dioksid ima slicnu ulogu u biljnome svijetu dok prana
ima vlastitu posebnu svrhu u ocitovanju života
odvojenu od fiziološkoga djelovanja.
Stalno udišemo zrak ispunjen pranom i stalno
izdvajamo pranu iz zraka prilagodujuci je našim
potrebama i korištenju. U atmosferskome zraku prana
se pronalazi u svome najslobodnijem stanju. Kada je
zrak svjež i cist, prane ima u izobilju te je lakše
uzimamo iz takovog zraka nego iz bilo kojeg drugog
izvora. Uobicajenim disanjem apsorbiramo i izdvajamo
normalnu kolicinu prane ali kontroliranim i
reguliranim disanjem (opcenito poznatim kao yoga
disanje) u mogucnosti smo uzeti vecu kolicinu prane
koja se potom pohranjuje u mozgu i živcanim centrima
i koristi prema potrebi. Pranu možemo pohraniti na jednaki nacin kao što u akumulator ili bateriju
spremamo elektricnu energiju. Mnogobrojne moci koje
se pripisuju naprednim okultistima u velikoj mjeri
nastaju zahvaljujuci njihovom poznavanju te cinjenice
i njihovom inteligentnom korištenju pohranjene
energije. Yogin zna da odredenim nacinom disanja
stvara odredeni odnos s pribavljanjem i pohranjivanjem
prane te je može povuci shodno svojim potrebama.
Na taj nacin ne samo da jacaju sve dijelove svojega
tijela vec takoder i mozak može primiti povecanu
energiju iz istoga izvora. Rezultat toga je razvijanje
pritajenih sposobnosti i postizanje psihickih moci.
Onaj tko je ovladao nacinom pohranjivanja prane, bez
obzira cini li to svjesno ili nesvjesno, cesto zraci
vitalnošcu i snagom koju osjecaju oni koji s njom
dolaze u dodir. Takva osoba može podijeliti svoju snagu
s drugima i predati im povecani vitalitet i zdravlje.
Ono što se naziva „magnetskim lijecenjem" izvodi se
na taj nacin premda mnogi prakticari nisu svjesni
izvora svoje snage.
Zapadni znanstvenici su na neki nejasan i
neodredeni nacin svjesni toga velikog principa koji
ispunjuje zrak ali ne mogu mu pronaci ikakav kemijski
trag, bilo kakvu kemijsku supstanciju ili ga registrirati
bilo kojim od svojih instrumenata. Zbog toga, obicno,
istocnu teoriju o prani primaju s puno prezira. Taj
princip ne mogu protumaciti. Zato ga odbacuju.
Medutim, prepoznavaju da zrak na odredenim
mjestima sadrži vecu kolicinu „necega". Lijecnici stoga
cesto savjetuju svojim pacijentima da odu na ta mjesta
ne bi li povratili narušeno zdravlje.
Kisik iz zraka u plucima preuzima krv i dalje se
prenosi cirkulatornim sustavom. Pranu iz zraka uzima
živcani sustav i njome se koristi u svome radu. Jednako
kao što se kisikom zasicena krv prenosi u sve dijelove
tijela, izgradujuci i nadopunjujuci ih, i prana se dovodi
u sve dijelove živcanog sustava pridonoseci snazi i
vitalnosti. Razmišljamo li o prani kao o aktivnom
principu onoga što nazivamo vitalnošcu, bit cemo u
stanju predociti sebi jasniju ideju o važnosti uloge koju
ima u našim životima. Kisik iz krvi zadovoljava potrebe
tijela. Tako se prana koju uzima živcani sustav troši
procesom razmišljanja, htijenja, rada, pa je stoga nužno
stalno je obnavljati. Svaka misao, svaki cin, svaki voljni
napor, svaka mišicna kretnja koristi odredenu kolicinu
onoga što zovemo „živcanom energijom", „silom" a
koja je zapravo oblik prane. Za pokretanje odredenog
mišica mozak šalje impuls putem živaca; mišic se
kontrahira i potrošena je odredena kolicina prane.
Sjetimo li se da velik dio prane koju covjek koristi
dolazi iz udahnutog zraka, važnost pravilnoga disanja
postaje puno razumljivija.
Nema komentara:
Objavi komentar