Aromaterapija i fitoterapija - neodvojive medicinske discipline

Premda se u brojnim časopisima mnogo pisalo o aromaterapiji, u većini članaka nisu objašnjeni njezini temelji i praktični savjeti kako prepo-znati kvalitetna eterična ulja. Počnimo s definicijom aromaterapije, koja nije ništa drugo doli dio fitoterapije, medicinske discipline koja u svrhu liječenja, prevencije bolesti te očuvanja zdravlja koristi cijele biljke ili dijelove biljke, te ekstrakte (iscrpke) dobivene iz njih. Aromaterapija koristi posebne ekstrakte koji se nazivaju esencijalnim (eteričnim) uljima. Stoga je i naziv najnovije knjige "Fitoaromaterapija" odabran kako bi se shvatilo kako su aromaterapija i fitoterapija neodvojive cjeline.
Uz to, postavlja se pitanje mogu li se aromaterapijom i fitoterapijom baviti ljudi koji nisu medicinski obrazovani? Jer, tim komplementarnim medicinskim tehnikama često se bave osobe koji nemaju formalno medicinsko obrazovanje. No, u tom slučaju terapeuti trebaju posjedovati dovoljno temeljnih znanja iz anatomije i fiziologije, ali i drugih potrebnih znanja iz farmakologije, kemije, toksikologije, mikrobiologije i srodnih disciplina. Upravo je prednost knjige "Fitoaromaterapija" u tome što vrlo opsežno, a opet jednostavno, prikazuje znanja potrebna za siguran i kvalitetan rad fitoterapeuta i aromaterapeuta.

Korištenje esencijalnih ulja i fitoterapijskih pripravaka

Mnogi aromaterapiju doživljavaju samo kroz lampicu na koju nakapaju eterična ulja, no ona je mnogo više od toga. Ulja se mogu koristiti:

• inhalacijom (udisanjem)
• dermalno (nanošenjem na kožu), najčešće razrijeđena u kvalitetnim hladno prešanim uljima (npr. bademovu), ali i u gelovima i puderima
• oralno (na usta) u posebnim pripravcima, npr. kapsulama
• rektalno (kroz analni otvor) u čepićima (supozitorijima), i
• vaginalno (kroz rodnicu) u vagitorijima.

Naravno, propisivanje oralnoga, rektalnoga ili vaginalnog korištenja u pravilu je rezervirano za aromaterapijski obrazovane liječnike ili farmaceute, a ljudi bez medicinskog znanja najčešće koriste inhalacije i nanošenje na kožu.
U knjizi "Fitoaromaterapija" prvi je put na hrvatskom jeziku precizno naveden način korištenja pojedinih esencijalnih ulja u određenim tegobama, a izbjegnuto je leksikonsko nabrajanje indikacija i tegoba za koje se neko ulje primjenjuje, što najčešće zbunjuje čitatelja, jer na kraju ispada da je svako ulje namijenjeno liječenju svega. Tako se ulje paprene metvice (Mentha x piperita) kod bolesti kao što je iritabilni kolon mora koristiti oralno, jer uzeto nekim drugim načinom (npr. dermalno masažom ili inhalacijski) neće iskazati ljekovito djelovanje.

U fitoterapiji većina ljudi koristi najjednostavnije pripravke, a to su infuzi i dekokti, poznatiji pod nepreciznim nazivom čajevi, a predstavljaju ekstrakte ljekovitih tvari u vrućoj vodi. Infuzi se dobivaju potapanjem biljke u kipuću vodu, a dekokti kuhanjem u vodi. Postoje i brojni drugi tipovi ekstrakata, kao što su macerati, koji nastaju stajanjem ljekovitog bilja u nekom otapalu, primjerice, macerat korijena sljeza u mlakoj vodi ili macerat ružmarina u 45-postotnom alkoholu etanolu. Postoji niz različitih tipova ekstrakata, poput suhih ekstrakata dobivenih uklanjanjem otapala u kojem se macerirala ljekovita biljka. U knjizi su precizno navedeni načini korištenja pojedinih biljaka, te dnevne doze koje se moraju uzimati.

Kako prepoznati kvalitetno eterično ulje

To doista jest prvo pitanje koje treba postaviti svatko tko želi koristiti eterična ulja. Na veliku žalost, treba krenuti od činjenice da je oko 90 posto eteričnih ulja na hrvatskom tržištu patvoreno, a to se odnosi čak i na ponudu ulja u određenim ljekarnama, pa i u nekim školama aromaterapije. Natpis "100 posto prirodno i čisto" ne jamči kvalitetu eteričnog ulja.

Ulje aromaterapijske kvalitete na bočici mora imati naznačen:

• Precizan hrvatski i latinski naziv vrste, podvrste i varijeteta. Npr. eukaliptus globulus, Eucalyptus globulus, čije se eterično ulje koristi za inhalacije kod infekcija dišnog sustava i limunski eukaliptus, Eucalyptus citriodora, koji se ne koristi za inhalacije i nije djelotvoran kod dišnih infekcija.
• Biljni organ ili biljni produkt iz kojeg je dobiveno ulje. Npr. list, cvijet, korijen, kora… Tako nije dovoljno reći "eterično ulje mandarine", jer se taj naziv odnosi na dva ulja koja se dobivaju iz usplođa (kore ploda) i lista. Ta dva ulja posve su različita sastava i djelovanja.
• Način dobivanja. To može biti destilacija vodenom parom i tiještenjem.
• Način uzgoja biljke. Uzgoj može biti konvencionalni, organski, biodinamički uzgoj ili samonikli rast. Način uzgoja važan je jer govori o tome je li tijekom uzgoja biljka podvrgnuta uporabi insekticida, herbicida i drugih štetnih kemikalija.
• Kemotip. Ista vrsta biljke, ovisno o mjestu rasta, daje ulja različita kemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja. Tako je eterično ulje ružmarina s Korzike (nazvano kemotip verbenon prema spoju koji sadrži) dobro za rad jetre i koristi se u kozmetici, a eterično ulje ružmarina iz Dalmacije (nazvano kemotip kamfor) oštećuje jetru i ne koristi se u kozmetici. Ovaj primjer zorno ilustrira kako na bočici nije dovoljno da piše samo "ružmarin".
• Lot. To je broj zahvaljujući kojem se može ući u trag gdje je ulje proizvedeno, tko ga je analizirao, gdje je bilo skladišteno...
• Zemlju podrijetla.

Ako ova pravila izgledaju odveć složena, dovoljno je ući u trgovinu i pitati za eterično ulje ružmarina ili lavande. Ne upitaju li vas koji ružmarin ili koju lavandu točno želite, zacijelo ne prodaju kvalitetna eterična ulja.

Kvalitetan fitoterapijski pripravak

Većina ljudi u samoliječenju koristi infuze ili dekokte sušenog bilja. Tada treba paziti da se pripravi dovoljna doza, odnosno da se uzme dovoljno biljnog materijala za izradu infuza ili dekokta (primjerice, kod ružmarina se potrebna dnevna doza infuza pripravlja od ukupno četiri grama suhih listova). U slučajevima da se koriste biljni ekstrakti u raznim farmaceutskim oblicima (kapsule, tablete...), potrebno je tražiti ljekarnika ili prodavatelja dokaz da pripravak sadrži dovoljnu dozu aktivnih spojeva iz biljke. Mnogim ljudima tako je poznat ekstrakt ginka (Ginkgo biloba), no najčešće budu zbunjeni po pitanju koji je uopće pripravak kvalitetan. Svaki pripravak ginka mora sadržavati 22 do 27 posto flavonskih glikozida, 2,8 do 3,4 posto ginkolida A, B i C te 2,6 do 3,2 posto bilobalida, a pije se u dozi od 120 do 240 mg na dan.
U slučaju pripravaka ehinaceje, popularnom biljnom lijeku za stimulaciju imunog sustava i prevenciju infektivnih bolesti, koriste se isključivo pripravci korijena vrste Echinacea pallida (vodeno-etanolni ekstrakt u dozi koja odgovara masi od 900 mg korijena) i zeleni vrste Echinacea purpurea (pripravci od najmanje 15 posto svježeg soka, najmanje doze 6 mL svježeg soka na dan). Ostalim pripravcima klinički nije dokazana djelotvornost. Stoga svaki biljni pripravak mora imati naznačene podatke koji ljudima omogućuju prepoznavanje kvalitetna i djelotvorna pripravka.
Najkvalitetniji pripravci prijavljuju se kao biljni lijekovi u Hrvatskoj preko Agencije za lijekove i medicinske proizvode, i njima je dokazan kemijski sastav koji jamči da je lijek u skladu s europskim propisima o ljekovitom bilju.

Kombinacije s lijekovima uz oprez

Prilikom korištenja bilo eteričnih ulja bilo drugih pripravaka ljekovitog bilja, treba pripaziti ako je osoba istodobno na terapiji lijekovima. Naime, može se dogoditi da te dvije terapije imaju suprotan učinak, a pripravak ljekovite biljke može smanjiti ili pojačati djelovanje nekog lijeka. Primjerice, osoba koja se odluči na inhalaciju eteričnim uljem eukaliptusa globulusa (Eucalyptus globulus), ne smije paralelno uzimati antitusike (lijekove protiv kašlja). Eterično ulje eukaliptusa potiče iskašljavanje i izbacivanje sluzi iz bronha, a antitusici sprječavaju taj proces. Mnoge ljekovite biljke koje djeluju kao koleretici i kolagogi (potiču kretanje i stvaranje žuči) ne smiju se uzimati s lijekom varfarinom (sprječava grušanje krvi), jer mu smanjuje djelovanje potičući njegov metabolizam u jetri. Knjiga "Fitoaromaterapija" prvi put na hrvatskom jeziku precizno prikazuje koji se lijekovi ne smiju kombinirati s određenom biljkom ili njezinim pripravkom.