Prostata ili predstojna žlijezda muška je spolna žlijezda koja okružuje unutarnji dio mokraćne cijevi, smještena između dna mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva – rektuma. Oblikom podsjeća na kesten; normalna joj je veličina 3,5 cm u promjeru, a težina 20 grama. Njezina je funkcija proizvodnja sjemene plazme, odnosno tekućine koji sačinjavajući 40% ejakulata prehranjuje spermije i omogućuje im napredovanje kroz ženske spolne organe do jajne stanice koja treba biti oplođena. Ta funkcija ovisi o razini spolnih hormona u krvi – testosterona i dihidrotestosterona, te o živčanoj regulaciji putem simpatičkog (autonomnog) živčanog sustava.
Svoju punu veličinu prostata doseže u dobi od 20 godina te slijedećih 20-ak stagnira, da bi zatim ponovno počela polagano rasti. Starenjem dolazi do značajnih hormonalnih promjena: razina testosterona opada, dok razina prolaktina, estradiola, LH i FSH raste. Njihov porast uzrokuje podizanje razina dihidrotestosterona koji kao vrlo moćan metabolit testosterona uzrokuje pojačano dijeljenje stanica.
Viša životna dob je stoga, posebice nakon 60. godine, u više od 90% slučajeva popraćena oboljenjima prostate koja dovode do neugodnih simptoma, kao na primjer isprekidanog mlaza mokraće, noćnog i isprekidanog mokrenja, bolova i nelagode pri mokrenju i osjećaja nedovoljno ispražnjenog mokraćnog mjehura. Takvu problematiku objašnjavaju anatomski odnosi prostate i mokraćne cijevi koji bivaju narušeni uslijed povećanog volumena prostate: uvećana prostata pritišće na početni dio mokraćne cijevi te sužavajući njezin promjer onemogućava normalni, kontinuirani prolazak mokraće i retrogradno priječi potpuno pražnjenje mjehura.
Najčešća oboljenja prostate
Uvećanje, odnosno benigna hipertrofija prostate, najčešće od tri glavna oboljenja prostate, javlja se u više od 60% muškaraca starijih od 50. - te u više od 75% starijih od 70 godina. Nastaje uslijed prethodno navedenih hormonalnih promjena koje dovode do pojačanog dijeljenja i rasta stanica prostate, a primijećeno je i učestalije pojavljivanje unutar obitelji. Osim procesa starenja i obiteljske sklonosti, čimbenici rizika za nastanak benigne hipertrofije su i pogrešna prehrana, prekomjeran kalorijski unos i pretilost. Premda teoretski bezazleno stanje, uz neugodne simptome, benigna hipertrofija prostate vremenom može svoj dobroćudni karakter zamijeniti zloćudnim, odnosno pogodovati razvoju prostatitisa i karcinoma.
Prostatitis odnosno upala prostate vrlo je neugodno oboljenje prostate uzrokovano hormonskim disbalansom (češće u starijih) i infektivnim čimbenicima (češće u mlađoj populaciji) , popraćeno jakim bolovima u međici, isprekidanim slabim mlazom mokraće, zadržavanjem mokraće u mjehuru, prisutnošću krvi i gnoja u mokraći, pritiskom u preponama, bolovima u donjem dijelu leđa te mogućom vrućicom, tresavicom, mučninom i općom slabošću.
Podliježeća upala koja u svojoj podlozi ima oksidativni stres može nastalim reaktivnim spojevima kisika i dušika dovesti do oštećenja DNA odnosno uzrokovati mutacije koje igraju ključnu ulogu u nastanku karcinoma.
Karcinom (adenokarcinom) prostate gotovo je isključivo bolest starije populacije – u više od 80% slučajeva javlja se u dobi iznad 65 godina, a po učestalosti je drugi uzrok smrtnosti – nakon karcinoma pluća. U 90% slučajeva dijagnosticira se relativno kasno, s obzirom da u pravilu ima spori tijek i simptome slične benignoj hiperplaziji. U podlozi karcinoma prostate - osim poremećene hormonalne aktivnosti i dugotrajne upale (bakterijski i nebakterijski prostatitis, zaraza spolno prenosivim parazitom Trichomonas Vaginalis, prisutnost virusa XMRV koji u životinja uzrokuje leukemiju)– vrlo često leže i pretilost, prehrana bogata životinjskim proteinima, mastima (zasićenim i trans-mastima te omega-6 masnim kiselinama) i rafiniranim šećerima, pretjerana konzumacija alkohola – naročito pive, te pretjerana termička obrada hrane (prženje, pregorijevanje, roštiljanje, pohanje).
Rizični čimbenici za razvoj oboljenja prostate
Studije su pokazale kako je previsok BMI (indeks tjelesne mase > 32) snažno povezan s učestalošću karcinoma, razvojem agresivnijih oblika, vraćanjem bolesti nakon provedenih terapijskih postupaka i smrtnošću (35% viša u odnosu na pojedince normalne tjelesne mase). Pretilost je usko povezana s hormonalnim promjenama: razina inzulina i inzulinu sličnih faktora rasa (IGF) su značajno povišene što je dokazano rizični čimbenik za agresivnije oblike bolesti. Stoga, naoko nevjerojatan, postaje razumljiv podatak da muškarci oboljeli od dijabetes melitusa za 17% manje obolijevaju od karcinoma prostate.
Osim kod prekomjernog energetskog unosa i lošeg odabira namirnica, hrana postaje neprijatelj prostate i ukoliko se pogrešno priprema – na previsokim temperaturama i pri produženom pečenju / prženju mesa nastaju izrazito kancerogeni spojevi – heterociklički amini i policiklički aromatski ugljikovodici koji okidaju mutacije DNA i uzrokuju kronični upalni odgovor.
Prehrambena strategija za očuvanje zdravlja prostate
S obzirom na veliku učestalost, odnosno široku rasprostranjenost karcinoma prostate (posebice u razvijenim zemljama) te na nepobitnu važnost prehrane u prevenciji, liječenju i sprečavanju recidiva bolesti, potrebno je u što mlađoj dobi prihvatiti određene nutricionističke smjernice:
- reducirati unos proteina i masti životinjskog porijekla, primarno crvenog mesa
- reducirati unos mliječnih proizvoda (studije su pokazale kako svakodnevna konzumacija >1500mg kalcija dovodi do smanjenja razine vitamina D u organizmu te potičući diferencijaciju stanica povećava rizik od karcinoma prostate)
- izbjegavati unos jednostavnih i rafiniranih šećera visokog glikemijskog indeksa (namirnice su prema sposobnosti podizanja razine šećera u krvi i poticanja inzulinskog odgovora podijeljene u one niskog, srednjeg i visokog glikemijskog indeksa; najviši glikemijski indeks imaju jednostavni, brzo razgradivi ugljikohidrati koji izazivaju nagli porast šećera u krvi – glukoza, fruktoza, med, bijela riža, pekarski proizvodi…)
- izbjegavati trans-masne kiseline (nezasićene masne kiseline postupkom hidrogenacije pretvorene u zasićene, prisutne u procesiranoj hrani; dokazano pridonose nastanku karcinoma)
- povećati unos ribe, naročito plave i iz hladnih voda – zbog visokog udjela omega-3 masnih kiselina (sardine, skuše, pastrve, losos, haringe, tuna; omega-3 višestruko nezasićene masne kiseline svojim protuupalnim učinkom smanjuju rizik kako od kardiovaskularnih oboljenja, tako i od karcinoma prostate; neke studije su pokazale i da istovremena primjena s kemoterapijom povećava njezin učinak štiteći pritom bubrege kao ekskretnorni mehanizam)
- povećati unos povrća – naročito kelja, cvjetače, brokule, kupusa i prokulice koji su bogati sulforafanom i idol-3 karbinolom (antikarcinogeni fito-spojevi koji potiču odumiranje karcinomskih stanica te sprečavaju njihovo razmnožavanje i metastaziranje)
- povećati unos voća bogatom antioksidansima; šipak se u posljednje vrijeme ističe kao najvrjedniji borac protiv karcinoma prostate, zahvaljujući visokom sadržaju polifenola i antioksidativnih komponenata elagitanina koje usporavaju tumorski rast i induciraju odumiranje tumorskih stanica.
- svakodnevna konzumacija nekoliko šalica zelenog čaja (bioaktivni polifenoli – katehini, koji su u 60%-tnoj koncentraciji prisutni u listovima biljke Camelia Sinensis iz kojih se dobiva bijeli, zeleni i crni čaj, dokazano smanjuju proizvodnju dihidrotestosterona i smanjuje rizik od nastanka karcinoma)
- povisiti dnevnu dozu vitamina C (poželjno 1000mg, ima dokazanu antioksidativnu sposobnost; bogat izvor vitamina C su paprike, citrusno voće, bobičasto voće, mango, špinat)
- uzimati dovoljne količine vitamina B skupine (naročito B6 koji pomaže pri sintezi i reparaciji DNA te povećava stopu preživljavanja kod oboljelih od karcinoma prostate)
- u prehranu uvesti češnjak i luk, bogate organosulfurnim komponentama koje pomažu u zaustavljanju tumorskog rasta
- povećati konzumaciju rajčica bogatih likopenom (likopen je snažni antioksidans iz skupine karotenoida koji djeluje protuupalno i čuva stanice od oštećenja slobodnim radikalima; neke studije su pokazale kako muškarci koji tjedno jedu deset serviranja rajčica imaju 35% manji rizik od razvoja uznapredovalog karcinoma prostate; najbogatiji izvor likopena su rajčice, a u dostatnim količinama nalazi se i u lubenici, lotusu, papaji, guavi, marelici i crvenom grejpu)
- upotrebljavati maslinovo ulje kako u termičkoj obradi, tako i kod začinjavanja hrane
- konzumirati namirnice bogate selenom (preporučena dnevna doza je 200 mcg, poželjno iz prirodnih izvora poput ribe, jaja, žitarica, ječma, zobi, smeđe riže, gljiva i nekih orašastih plodova; selen djeluje kao snažan antioksidans te jača imunološki sustav)
- osigurati organizmu dovoljne količine vitamina D
- zamijeniti životinjske proteine sojinim (soja je bogata izoflavonima genisteinom, daidzeinom i ekvolom koji priječe rast tumorskih stanica ograničavajući stvaranje krvnih žilica u tumorskoj masi, a time i hranjenje samog tumora)
- suplementirati fitosterole (fitosteroli su kolesterolu slične molekule biljnog porijekla koji imaju blagotvorni učinak na mokraćni sustav i prostatu; najviše su proučeni beta-sitosterol, stigmasterol i kampesterol, a dnevno preporučena doza beta-sitosterola – za postizanje željenog učinka je 300 mg dnevno)
Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.
Nema komentara:
Objavi komentar