Pretraži ovaj blog

petak, 18. prosinca 2009.

Vitamin D - zaštitnik naših kostiju

Vitamin D otkriven je tek dvadesetih godina prošlog stoljeća, a godine 1922. dobio je naziv vitamin D. Ubrzo nakon toga, 1925. godine, otkriveno je da se može proizvoditi u koži pomoću ultraljubičastih zraka.
Vitamin D regulira apsorpciju kalcija i mineralizaciju i demineralizaciju kostiju, dakle neophodan je za njihovo zdravlje i čvrstoću. No, ima i druge važne funkcije - npr. regulira lučenje inzulina i diferencijaciju stanica pa je zato neophodan u liječenju dijabetesa i mnogih autoimunih bolesti.
Vitamin D jedini je vitamin kojeg organizam može sam proizvoditi pod utjecajem sunčevih ultraljubičastih zraka. Zajedno s vitaminima A, E i K pripada vitaminima topivim u mastima. Dva glavna oblika vitamina D su kolekalciferol i ergokalciferol. Kolekalciferol je oblik koji se prirodno proizvodi u koži pod utjecajem ultraljubičastih zraka iz derivata kolesterola. Nalazimo ga u uljima riblje jetre i drugim životinjskim mastima pa se može u tijelo unositi i hranom. Drugi oblik vitamina D, ergokalciferol ili vitamin D2, također se može hranom unositi u organizam. Taj se oblik proizvodi pomoću sunčevog svjetla iz ergosterola u nekim biljkama, osobito gljivama i kvascu. Osobito se upotrebljava u obogaćivanju hrane vitaminom D (npr. mlijeko i margarin). Bilo da ga unosimo u organizam hranom ili stvaramo sunčanjem, vitamin D se u tijelu transformira u oblik steroidnog hormona koji je zapravo aktivni oblik ovog vitamina. Zbog toga je u mnogim farmakološkim udžbenicima vitamin D svrstan u skupinu hormona.

(Ne)ravnoteža kalcija

Glavna zadaća vitamina D, odnosno njegovog glavnog metabolita 1,25 hidroksivitamina D (kalcitriola), je da zajedno s druga dva hormona, kalcitoninom i paratiroidnim hormonom, održava homeostazu kalcija u tijelu. I kalcij i fosfor su minerali neobično važni za normalan rad tijela tako da bez njih uopće ne bismo mogli živjeti.
Čovjek težak oko 70 kilograma sadrži oko 1.2 kg kalcija. Otprilike 95% tjelesnog kalcija spremljeno je u kostima. No, kalcij u kostima nije neophodan za život, ali zato jest kalcij u membranama stanica i nekim drugim funkcijama kao što je zgrušavanje krvi. Zbog toga, ako u prehrani nema dovoljno kalcija i nedovoljno ga se unosi u organizam, tijelo će uzimati kalcij iz kostiju. Tako dolazi do osteomalacije i osteoporoze u odraslih ljudi te rahitisa u djece, tipičnih manifestacija deficita vitamina D. Vitamin D ima zadaću kontrolirati koliko će se kalcija apsorbirati iz hrane, koliko će se ugrađivati ili oslobađati iz kostiju itd. Ako u tijelu ima dovoljno kalcija, manje će se apsorbirati i obratno, ako ga je premalo više će se apsorbirati, naravno, ako ga u hrani ima dovoljno. Ako ga u hrani nema dovoljno, više će se oslobađati iz kostiju i to na račun njihova zdravlja.

Rahitis - Bolest tipična za nedostatak vitamina D u dječjoj dobi je rahitis. U djece koja boluju od rahitisa kosti su mekane zbog nedostatka kalcija i fosfora u njima, a u isto vrijeme je povećano opterećenje kostura zbog rasta i razvoja kao i pokreta tijela. Zbog toga nastaju deformacije kostiju, osobito kostiju pod opterećenjem. Klasični simptomi rahitisa u djece su iskrivljene noge, izbočena koljena, iskrivljena kralježnica te deformacija zdjelice i grudnog koša. Neki dijelovi kostiju, osobito koljena i zglobovi nogu i šaka, mogu biti uvećani. Kako kosti u djece još rastu i razvijaju se, može doći do poremećaja u okoštavanju koji nisu prisutni kod osteomalacije u odraslih ljudi. Nedostatak kalcija i fosfora može također uzrokovati nedovoljno stvaranje zubne cakline i dentina u djece pa prema tome i kasnije propadanje zuba. U djece mlađe od 6 mjeseci može doći i do konvulzija i tetanusa (grčenja). Tetanus u slučaju osteomalacije u odraslih nije čest.

Osteoporoza - Osteoporoza je bolest koja nastaje zbog demineralizacije i slabe gustoće kostiju, a osobito je česta pojava u ljudi starije životne dobi. U toj dobi je prilično čest i deficit vitamina D. Procjenjuje se da je svaki drugi čovjek starije životne dobi deficitaran u ovom važnom vitaminu. Rezultati mnogih istraživanja jasno pokazuju da u slučaju osteoporoze uzimanje oko 1000 mg kalcija i oko 500-700 IJ vitamina D na dan može ne samo spriječiti daljnji gubitak koštane mase nego je i popraviti.

I druge važne funkcije

Novija istraživanja pokazuju da vitamin D osim održavanja homeostaze kalcija ima još neke važne zadaće u tijelu. Na primjer, oblik vitamina D kalcitriol potreban je za normalno lučenje inzulina. Čini se da ovaj oblik utječe na beta-stanice gušterače koje proizvode inzulin. Ljudi deficitarni u vitaminu D pokazuju poremećaje u sekreciji inzulina čak i kada je razina kalcija u tijelu sasvim normalna.
Dalje se uvidjelo da kalcitriol ima utjecaja i na rast i diferencijaciju stanica kože i nekih leukocita, stanica važnih za imunitet tijela, osobito makrofaga. Zbog toga se vitamin D primjenjuje i u liječenju nekih oblika raka. Pokazalo se da je djelotvoran u sprječavanju metastaziranja nekih oblika raka pluća te da sprječava razvoj raka prostate. Dobar status vitamina D je obrnuto proporcionalno povezan s rakom dojke i debelog crijeva. Rezultati istraživanja pokazuju da je kalcitriol djelotvoran u sprječavanju i liječenju nekih autoimunih bolesti kao što su šećerna bolest, multipla skleroza i reumatoidni artritis. Novije studije pokazuju da je vitamin D djelotvorniji u liječenju reakcija odbacivanja transplantiranih organa od ciklosporina, lijeka koji se konvencionalno najčešće za to rabi te da ima manje nuspojava nego ciklosporin.


Svaki dan, ljeti i zimi

Najmanje dnevne potrebe za vitaminom D tek su nedavno službeno točno postavljene. Naime, smatralo se da deficit nije čest jer se proizvodi u koži pod utjecajem sunčevih zraka, što je netočno. Rezultati nekih istraživanja jasno pokazuju da deficit vitamina D nije rijetka pojava. Kao što je spomenuto, procjenjuje se da čak oko 50% ljudi starije životne dobi pati od njegovog deficita.
Trenutno se smatra da je dnevna potreba za vitaminom D oko 400 IJ na dan. Kako je vitamin D neophodan za normalan rast i razvoj djece, smatra se i preporučuje da djeca do šest godina trebaju primati najmanje 400IJ vitamina D na dan, nakon čega je najmanja doza za sprječavanje deficita oko 200 IJ na dan. Ljudima između 50. i 70. godine života preporučuje se uzimati najmanje 400 IJ na dan, a onima starijim od 70 godina najmanje 600 IJ na dan.
I u slučaju vitamina D postoje mnogi čimbenici koji utječu na dnevne potrebe. Svakako najvažniji je količina dnevnog izlaganja sunčevu svjetlu. Na primjer, procijenjeno je da se ljeti u SAD-u u jednom četvornom centimetru kože koja se izlaže suncu svaki sat proizvede 6 IJ vitamina D. Također se procjenjuje da po zimi koža stvara 75% manje vitamina D nego ljeti. Izlaganjem lica suncu zimi proizvede se oko 200 IJ vitamina D u dva sata. Na višim nadmorskim visinama za isti učinak potrebno je više izlaganja suncu. Uporaba krema i ulja za sunčanje sa SPF faktorom 8 i višim smanjuje proizvodnju vitamina D u koži za čak 95%.
Količina vitamina D koju moramo dnevno unijeti u organizam ovisi i o količini kalcija i fosfora koju na dan unesemo te o apsorpciji u tijelu, životnoj dobi, spolu, pigmentaciji kože i nekim drugim čimbenicima kao što su zdravlje organa u kojima se ovaj vitamin apsorbira i transformira u svoj aktivni oblik (tanko crijevo, jetra, bubrezi i dr.).

Toksičnost u velikim dozama

Za razliku od velike većine vitamina, ako se uzima dulje vrijeme u vrlo velikim dozama, vitamin D može proizvesti toksične nuspojave. Simptomi trovanja su gubitak apetita, anoreksija, mučnina, povraćanje, žeđ, poliurija, slabost u mišićima, bolovi u zglobovima, nedostatak orijentacije, konfuznost, povećanje razine kalcija u tijelu (hiperkalcemija), povećanje kalcija u mokraći i sl. U kasnijim stadijima trovanja mogu nastati puno teži poremećaji koji se ne mogu lako ispraviti. Među takve poremećaje prvenstveno spada nepovratno gomilanje kalcija u srcu (kalcifikacija srca), plućima, bubrezima i drugim organima, što može uzrokovati i smrt. Zato trebamo paziti da ne pretjeramo s konzumiranjem ovog vitamina, ali ni bezrazložno se bojati konzumiranja. Procijenjeno je da je najmanja toksična doza vitamina D za većinu odraslih ljudi oko 40000 IJ na dan, a za djecu 1000-2000 IJ.

Većinom u hrani životinjskog podrijetla

Vitamin D većinom je prisutan samo u hrani životinjskog podrijetla i to u prilično malim količinama. Najbogatiji izvori su razna ulja riblje jetre kao ulje jetre bakalara i sleđa. I slatkovodna riba sadrži dosta vitamina D. Nalazi se i u masnijim mliječnim proizvodima, ali ni tamo ga nema mnogo. Zbog toga se u mnogim zemljama većina mliječnih proizvoda umjetno obogaćuje vitaminom D. U mlijeko se obično dodaje 400 IJ vitamina D na svaki četvrt litre, a u margarin 4000 IJ po kilogramu. Obrano mlijeko ne sadrži gotovo ništa vitamina D ukoliko ga se njime umjetno ne obogati. Knjigu "Vitamini: priručnik za svakog liječnika i svaku obitelj" možete naručiti po povoljnijoj cijeni pouzećem na tel: 01/ 377 75 60. Ovu, na hrvatskom tržištu najkompletniju knjigu o vitaminima toplo preporučujemo svakome.
Vitamin D jedan je od najstabilnijih vitamina. Otporan je na visoke temperature i nije topiv u vodi pa se ne gubi prilikom pripremanja hrane u vodi i kuhanja. Vrlo je otporan na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka te sušenje jaja. Stabilan je u kiselim i lužnatim sredinama. Nestabilan je jedino prema svjetlu i kisiku te obično oksidira ako se drži na zraku duže od 24 sata. Pri sušenju mlijeka može se izgubiti 25-35% vitamina D, ali mlijeko se ionako obično obogaćuje ovim vitaminom.

Tablica - Izvori vitamina D

Najbogatiji izvori vitamina D
(prosječne vrijednosti u IJ na svakih 100 g hrane):
Ulje jetre sleđa

140 000

Ulje jetre bakalara

10 000

Sardine (konzervirane)

1 500

Losos (konzerviran)

220 - 440

Sleđ (konzerviran)

330

Račići

150

Skuša

120

Bakalar

85

Pilea jetra (prijesna)

50 - 65

Vrhnje

50

Goveđa jetra (prijesna)

8 - 40

Maslac

35

žumanjak jajeta

25

Janjeća jetra (prijesna)

20

Goveđi odrezak

13

Sir

12

Kukuruzno ulje

9

Mlijeko (kravlje)

0,3 - 4

Mlijeko (ljudsko)

0 - 10

špinat, kupus

0,2


Autor:
Mirjana Lovrić, nutricionist

Nema komentara:

Objavi komentar