Crtež kao sredstvo izražavanja često može iznenaditi i osobu koja ga je nacrtala, jer na površinu iznosi teme kojih dotad nije bila svjesna
Prva ideja koja se najčešće nameće na spomen art terapije jest da terapeut koristi crtež kako bi iz njega "iščitao" poremećaje kod svojeg klijenta i sugerirao mu način izlječenja. Ona je i te kako pogrešna. Kao prvo, psihoterapija se generalno ne bavi dijagnosticiranjem i "ispravljanjem" ljudskih poremećaja i "ludila", nego je usmjerena na cjelokupan razvoj ličnosti i podršku u pristupu problemima.
Dok je psihoterapija u zapadnom svijetu uvelike raširena, često i dokaz statusa, u nas je još uvriježeno mišljenje da je ona za osobe s težim psihičkim poremećajima. Zbog toga vlada sram od odlaska psihoterapeutu i priznanja da osoba u nekom pogledu ima problema. Psihoterapeut se pogrešno doživljava i kao figura autoriteta koja osobu procjenjuje, klasificira i mijenja direktnim sugestijama. Razumljivo je da takva predodžba dovodi do negativne slike o psihoterapiji, straha i zaziranja, što je razlog da osoba zatraži stručnu pomoć tek u situaciji kada problem poprimi veće razmjere i kada ga je možda teže liječiti.
Podrška razvoju ličnosti
Psihoterapija je rad na cjelokupnoj ličnosti. Ne bavi se samo problemima i negativnim aspektima osobe nego, što je još važnije, i razvojem pozitivnih, jakih strana koje joj pomažu da se suoči s problemima, sagleda ih u novom svjetlu, bolje razumije i s njima se nosi na konstruktivniji način. Psihoterapija je generalno usmjerena na bolju spoznaju sebe i osobnih mogućnosti te na bolje prihvaćanje sebe, što najčešće rezultira kvalitetnijim odnosom s okolinom.
Važno je istaknuti da u pojedinim trenucima psihoterapija može biti zahtjevna jer se osoba suočava s otkrivanjem novih spoznaja o sebi i drugima, što zahtijeva promjene u dotadašnjem gledanju i postupanju. Uloga je psihoterapeuta da pomaže osobi u prolasku kroz osobne promjene na način da se osjeća sigurnom, prihvaćenom i podržanom. Razvoj i promjene tijekom psihoterapije odvijaju se tempom za koji je osoba u tom trenutku spremna. Iako je psihoterapija uglavnom dugotrajan proces, što je i razumljivo s obzirom na to da nije lako promijeniti obrasce ponašanja koji su se formirali vrlo rano u životu i održavali tijekom desetaka godina života, osoba može vrlo brzo osjetiti u kojoj je mjeri ona za nju korisna.
U psihoterapiji postoje brojni pristupi, od kojih su najčešći psihoanalitički, gestalt i kognitivni pristup. Svaki od njih polazi od razvijenih teorija o nastajanju i funkcioniranju ličnosti pa time i uzrocima nastalih problema. Osoba može imati osobne preferencije kako prema jednom od pristupa tako prema individualnom pristupu psihoterapeuta, odnosno njegovoj osobnosti. U oba slučaja od primarne je važnosti stručnost psihoterapeuta. Prije nego što osoba započne psihoterapiju, postoji inicijalna faza procjene kako bi se odredilo koje su joj potrebe i u kojoj mjeri je psihoterapija primjerena.
Art terapija je oblik psihoterapije koji se u Velikoj Britaniji prakticira već pedesetak godina. Art terapeuti su školovani na trogodišnjem poslijediplomskom studiju, u sklopu kojeg i sami prolaze kroz osobnu psihoterapiju.
Osobitosti art terapije
To je jedan od psihoterapeutskih pristupa čija je osobitost u tome što primjenjuje stvaralački likovni proces kao sredstvo izražavanja i komunikacije. To znači da klijent kroz crtež, sliku ili skulpturu pokazuje misli, osjećaje, imaginaciju, koje uglavnom ne može izraziti u razgovoru. Crtež tako često iznenadi i osobu koja ga je nacrtala, jer na površinu (u vrlo konkretnom obliku) iznosi teme kojih dotad nije bila svjesna. Velik dio nas je nama samima nepoznat - često se osjećamo umorno, bezvośljno ili napeto, a da ni sami ne znamo zašto, reagiramo suprotno onome kako mislimo da želimo reagirati, nađemo se u situacijama u kojima ne želimo biti i idemo protiv sebe. Razgovor često uspijeva sakriti prave misli i osjećaje pa i od nas samih, jer smo dobro naučeni govoriti ono što je dopušteno, očekivano i u skladu s vlastitom i tuđom slikom o nama. Duboko potisnute ostaju želje, povrede, ljutnja, snovi, pravi osjećaji koji nas čine osobama kakve jesmo. Ti osjećaji imaju sposobnosti upravljanja našim životima upravo zato što ih nismo svjesni. Tek kada ih osoba postane svjesna, ima mogućnost razumijevanja i mijenjanja.
Važnost kreativnosti - Kreativnost se može definirati kao kapacitet za postizanje novih rješenja problema. Ona je osnova mentalnog zdravlja. Psihički problemi se javljaju u situacijama kada je osoba "uhvaćena" u nefunkcionalni obrazac ponašanja i ne može ga promijeniti. Da bi se situacija mogla bolje sagledati, treba joj pristupiti sa što više mogućih aspekata. U tu svrhu se psihoterapija služi različitim kreativnim metodama, kao što je izražavanje kroz crtež, glazbu, pokret ili dramu. Kroz eksperiment i igru isprobavaju se različite moguśćnosti i situacije i otkrivaju dotad nepoznati osjećaji. Odrasle osobe često kažu kako ne znaju crtati (pjevati/plesati/glumiti). No, treba istaknuti da se kreativna (art) terapija ne bavi umjetničkim talentom. Ona polazi od tvrdnje da svatko zna crtati, bez obzira na to koliko to estetski lijepo ili tehnički pravilno izgledalo jer to nije ni važno. Važno je ono što crtež izražava i sadržava te njegova emocionalna i komunikativna vrijednost. Važniji je proces crtanja od konačnog produkta. Neki od elemenata crteža kroz koji se mogu izraziti emocije su pokret (potez može biti smiren/agresivan/nervozan), boja (topla/hladna), različiti materijali (npr. "tvrda" olovka nasuprot "mekom" ugljenu) i kompozicija (npr. bogata/siromašna detaljima, organizirana/kaotična). Kroz crtanje osoba prenosi unutarnji svijet u vanjski. Za razliku od govora, crtež je trajna zabilješka unutarnjeg procesa i uvijek mu se može iznova vraćati.
Seansa u art terapiji - Art terapija može početi razgovorom ili crtanjem. Kako bi se dala mogućnost da najvaśžnije teme dođu u prvi plan, najčešće osoba sama bira što će crtati i kojom tehnikom. Ponekad terapeut može sugerirati temu ili tehniku ako smatra da bi to dovelo do pozitivnog razvoja procesa. Važno je da u terapiji postoji atmosfera opuštenosti i slobode, tako da je podređena procesu razvoja u kojem osoba u svakom trenutku ima mogućnost izbora. Susreti su najčeće jednom tjedno po sat vremena. Terapija uglavnom traje onoliko dugo koliko se to smatra korisnim za klijenta. Svakih tri do šest mjeseci klijent i terapeut rade reviziju protekle faze i promjena.
Za koga je art terapija? - Art terapija primjenjuje se u radu sa širokom grupom klijenata, kako s osobama sa specifičnim problemima tako i s onima koji žele razviti osobnu kreativnost i unaprijediti osobni razvoj. Uz to, koristi se u specijaliziranim područjima kao što je rad s djecom s problemima u razvoju, ožalošćenim osobama, ovisnicima o drogama i alkoholu, obiteljima, psihijatrijskim bolesnicima, itd.
U radu s djecom art terapija ima velikih prednosti u odnosu na verbalnu psihoterapiju. Za djecu je crtanje igra, spontana i zabavna aktivnost. Dječji crteži vrlo su ekspresivni i direktni i kroz njih djeca komuniciraju teme koje još ne znaju objasniti verbalno ili o kojima im je neugodno razgovarati. Uz to, kroz crtanje dijete može učiti vještine koncentracije i sudjelovanja s drugima, izraziti osjećaje i razviti samopouzdanje.
Nema komentara:
Objavi komentar