Povoljan učinak bioloških lijekova pruža brži i bolji terapijski odgovor nego primjena konvencionalnih lijekova
Reumatske bolesti najčešći uzrok su kroničnog invaliditeta i jedan od najvećih javnozdravstvenih problema. Među njima posebno mjesto zauzimaju upalne reumatske bolesti, osobito najčešći među njima reumatoidni artritis, koji i najviše onesposobljava. Bolest karakteriziraju bolne otekline zglobova, napose šaka i stopala, te deformacije koje onemogućuju obavljanje svakodnevnih aktivnosti i narušavaju kvalitetu života. U odrasloj populaciji javlja se u oko jedan posto slučajeva.
Psorijatični artritis i ankilozantni spondilitis, koji spadaju u grupu spondiloartropatija, druge su dvije česte upalne reumatske bolesti. Njihova glavna obilježja su asimetrična upala zglobova, upala hvatišta tetiva i sveza za kost, upala kralježnice i zglobova između križne kosti i bočnih kostiju zdjelice, upala oka te povezanost s promjenama na koži i sluznicama.
Kako do brže remisije
Liječenje bolesnika s reumatskim bolestima zahtijeva multidisciplinarni pristup, a uključuje jedan ili više lijekova, fizikalnu terapiju, medicinsku gimnastiku te mjere zaštite zglobova.
Temelj liječenja najčešćih upalnih reumatskih bolesti su antireumatici, koji mijenjaju, odnosno usporavaju tijek bolesti (metotreksat, sulfasalazin, leflunomid, sintetski antimalarici ili soli zlata). Početak nastupa njihovog djelovanja je relativno spor - od četiri do šest tjedana, pa čak do šest mjeseci. Iako učinkovita, primjena konvencionalnih antireumatika koji mijenjaju tijek bolesti rijetko rezultira povlačenjem (remisijome) bolesti. Stoga je cilj liječenja postići stanje u kojem nema simptoma te laboratorijske pokazatelje upale u granicama normale.
S tim ciljem osmišljena je nova, vrlo učinkovita grupa lijekova - biološki lijekovi, koji se u svijetu primjenjuju od 1998. Nove terapijske strategije u reumatologiji razvile su se zahvaljujući sve boljem razumijevanju patofiziološkog procesa bolesti. Tako je upoznavanje uloge pojedinih biološki aktivnih tvari, koje imaju važnu ulogu u nastanku i održavanju upale u reumatskim bolestima, rezultiralo razvojem i terapijskom primjenom njihovih blokatora (antagonista).
Najznačajniji stimulator upale u zglobovima i zglobnim ovojnicama bolesnika s upalnim reumatskim bolestima je čimbenik nekroze tumora - alfa (TNF-), stoga se najčešće koriste biološki lijekovi koji blokiraju TNF-a.
U Hrvatskoj su registrirana sva tri lijeka iz te skupine: infliksimab - primjenjuje se u obliku kratkotrajne infuzije; etanercept - primjenjuje se u obliku potkožnih injekcija dva puta tjedno; adalimumab - primjenjuje se u obliku potkožnih injekcija jednom u dva tjedna.
U nas je u upotrebi i - rituksimab, koji se donedavno koristio samo u liječenju hematoloških neoplazmi, a rezultati studija pokazali su njegovu dobru učinkovitost u liječenju bolesnika s reumatoidnim artritisom, za što je i registriran. Rituksimab je blokator limfocita CD20+, također važnih u upalnom procesu. Daju se dvije infuzije lijeka u razmaku od 15 dana, što se ponavlja obično nakon šest mjeseci ili godine dana.
Brži i bolji terapijski odgovor
Povoljan učinak bioloških lijekova pruža brži i bolji terapijski odgovor nego primjena konvencionalnih lijekova, s kojima se inače kombiniraju. Velik broj kontroliranih studija i praćenje liječenih bolesnika (čak 7 do 8 godina) jamac su dobrog poznavanja djelovanja blokatora TNF-, kao i njihova sigurnosnog profila. Dobrobit bioloških lijekova očituje se u poboljšanju kliničkog stanja bolesnika (smanjena bol, jutarnja zakočenost, umor), laboratorijskih pokazatelja upale (npr. sedimentacije eritrocita) i usporavanju, zaustavljanju ili u nekim slučajevima poboljšanju strukturnih promjena na zglobovima, što je vidljivo na rendgenskim snimkama. Primjenom bioloških lijekova uvelike se olakšava život bolesnicima s upalnim reumatskim bolestima, jer se smanjuje njihova nesposobnost i povećavaju šanse za uključivanje u aktivni život te smanjuju direktni i indirektni troškovi. Nakon usklađivanja s različitim prognostičkim čimbenicima, uporaba tih lijekova rezultira 2,74 puta većom vjerojatnošću povlačenja reumatoidnog artritisa.
Poznato je da su upalne reumatske bolesti povezane s povišenim rizikom za razvoj ateroskleroze i srčano-žilnih bolesti, koje su i najvažniji uzrok povećane smrtnosti tih bolesnika. Prema jednoj recentnoj studiji, koja je obuhvatila podatke 48 centara iz 15 zemalja, primjena blokatora TNF- povezana je sa sniženjem srčano-žilnih bolesti za 36 posto, infarkta miokarda za 58 posto, a moždanog udara za 36 posto, što rezultira smanjenjem rizika za smrtnost, osobito u žena.
Blokatori TNF- imaju veliko značenje u liječenju psorijatičnog artritisa i ankilozantnog spondilitisa. Naime, na te bolesti konvencionalni antirumetici koji mijenjaju tijek bolesti pokazivali su mali učinak, pa u slučaju brzo progresivne ili teže bolesti nije bilo gotovo nikakve mogućnosti njezina znatnijeg usporavanja ili sprječavanja napredovanja, a što se primjenom bioloških lijekova može postići. U bolesnika s psorijatičnim artritisom, upalnom reumatskom bolešću povezanom s psorijazom, primjenom blokatora TNF- dobro djeluje na kožnu bolest, što ima ne samo kozmetski nego i psihološki učinak. Blokatori TNF- smanjuju upalu oka, a sprječavaju i osteoporozu, koja za posljedicu može imati prijelom kosti. Studije su pokazale da nema velike razlike u učinkovitosti među pojedinim blokatorima TNF-alfa, a i sigurnosni profil im je vrlo sličan.
Biološki lijekovi u liječenju upalnih reumatskih bolesti primjenjuju se samo kod bolesnika u kojih se konvencionalnim lijekovima ne može postići zadovoljavajući učinak, odnosno onih u kojih perzistira aktivna bolest, i to na temelju kriterija koje je propisao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Kako se njihov učinak očituje brže nego primjenom konvencionalnih lijekova koji mijenjaju tijek bolesti, klinička i laboratorijska procjena provodi se nakon 12 tjedana primjene, kad se odlučuje treba li njima nastaviti liječenje.
Očekivanja
Nije sporno da su biološki lijekovi označili velik napredak u liječenju upalnih reumatskih bolesti, primarno reumatoidnog artritisa, psorijatičnog artritisa i ankilozantnoga spondilitisa. Znatno smanjuju simptome i znakove bolesti, čime se poboljšava kvaliteta života, i u konačnici smanjuju troškovi. Najveći problem u njihovoj primjeni je visoka cijena, koja za anti TNF- lijekove iznosi između 75.000 i 80.000 kuna godišnje. Lijekovi se propisuju na teret bolnice, odnosno klinika i zavoda koji se bave problematikom upalnih reumatskih bolesti, a s obzirom na relativno niske limite potrošnje, u praksi ih dobiva relativno mali broj bolesnika, odnosno nedostupni su mnogim bolesnicima koji imaju indikaciju za njihovu primjenu. Rješenje bi bilo uvrštavanje bioloških lijekova na listu skupih lijekova HZZO-a, što se uskoro i očekuje.
Nema komentara:
Objavi komentar