Kad zubima prostruji bol

Učestalost preosjetljivosti u obrnuto proporcionalnom je odnosu s plak indeksom, što jasno upućuje na povezanost s četkanjem zubi

Bol je zaštitni mehanizam tijela. Pojavljuje se prilikom bilo kakva oštećenja tkiva i potiče na reakciju i uklanjanje podražaja. Preosjetljivost zubi (dentinska preosjetljivost) je patološko, iznimno bolno i često stanje u stomatologiji. Naime, kad je dentin (unutarnji sloj zuba, sloj zuba ispod cakline) otkriven, odnosno kad je uklonjen sloj cakline (vanjski sloj zuba) ili cementa, preosjetljivost se subjektivno definira kao nagla bol izazvana vanjskom iritacijom. Receptore za bol pobuđuju tri različite vrste podražaja, mehanički, toplinski i kemijski. Prema vrsti, dentinska bol naziva se još i brza bol, oštra, bockajuća, akutna ili bol poput struje. Taj kratkotrajni oblik boli osjećamo kad instrumentom ili noktom prelazimo po vitalnom dentinu.

Dentinska preosjetljivost zahvaća sve dobne skupine, i taj problem se u prosjeku javlja u 40 posto odraslih osoba. Međutim, i pored tako visokog postotka, malo ljudi potraži profesionalnu pomoć kod svog stomatologa. Što se tiče dobi, utvrđeno je da je taj problem najviše zastupljen između 30 i 40 godina, s tim da učestalost raste sa starenjem. Kad je posrijedi distribucija po spolu, žene su češće zahvaćene od muškaraca.

Predisponirani zubi su očnjaci i prvi pretkutnjaci, zatim incizivi (sjekutići) i drugi pretkutnjaci, te na kraju kutnjaci. Predilekcijska mjesta su uglavnom vanjska trećina zuba uz zubno meso. Zanimljivo je da je pojavnost preosjetljivosti u obrnuto proporcionalnom odnosu s plak indeksom, što jasno upućuje na povezanost s četkanjem zubi. S obzirom na to da je dokazano kako je oralna higijena na nešto višem stupnju kod ženskog spola, očito je zašto je kod žena taj problem i više zastupljen. Međutim, jedino što ostaje paradoks jest činjenica da je lijeva strana češće zahvaćena, neovisno o tome je li osoba dešnjak ili ljevak.

Kako postupiti

U slučaju da se pacijent žali na bilo koji oblik bolnih senzacija, treba uzeti iscrpnu stomatološku anamnezu s naglaskom na sljedeće:

• priroda boli (oštra, tupa, pulzirajuća)
• broj osjetljivih zubi i podatak jesu li uvijek isti zubi bolni
• bolna lokalizacija na zubu
• intenzitet boli i promjene intenziteta (pojačava li se intenzitet boli, smanjuje ili se ne mijenja)
• na koji se stimulans javlja bol
• koliko se učestalo pojavljuje i koliko traju pojedine epizode bola
• obratiti pozornost je li na pojedinom zubu bilo kakvih restorativnih ili parodontoloških zahvata, na to kakva je prehrana i oralna higijena, te jesu li zubi izbjeljivani.

Nakon iscrpne anamneze slijedi klinički pregled pacijenta tijekom kojeg treba obratiti pozornost na sljedeće:

• izaziva li pregled sondom (stomatološki instrument s nastavkom poput igle) bol i može li se ona lokalizirati na određenom dijelu zuba
• je li zub osjetljiv na hladni zrak
• je li zub osjetljiv na perkusiju (kuckanje)
• postoji li preosjetljivost na žvakanje ili neposredno nakon njega
• koliko je dugo zub bolan nakon djelovanja stimulansa
• otkriva li što rtg snimka
• je li dentin eksponiran (otkriven), tj. postoji li povlačenje zubnog mesa, gubitak cakline i sl.
• postoje li frakture zuba ili bruksizam (stiskanje i škripanje zuba).

Nameće se pitanje...

Pitanje koje se u tom slučaju nameće je: "Zbog čega se uopće javlja preosjetljivost dentina?" Naime, dentin je preosjetljiv zbog njegova otkrivanja i otvaranja dentinskih kanalića. Često se kao razlog preosjetljivosti dentina navodi nepravilno, neprimjereno četkanje zuba, što vodi u nastanak klinastih defekata, zatim različita oboljenja parodonta, erozije, abrazije, plak, ponovljene kiretaže i kirurški zahvati, kao i sam proces starenja. Ne smije se zaboraviti ni gingivalna recesija (neupalno povlačenje zubnog mesa).
Čak 75 - 95 posto parodontoloških pacijenata pati od dentinske preosjetljivosti. Uzročna povezanost tog stanja poprilično je heterogena - od prejakih sila prilikom četkanja do trauma, kirurških i nekirurških parodontoloških zahvata itd. Razvoju gingivalne recesije osobito su skloni gornji očnjaci zbog specifične lokalizacije u polueliptičnom gornjem zubnom nizu koji ih "ugrožava" prilikom četkanja zubi.

Reverzibilni i ireverzibilni postupci

Terapijski postupci u slučaju dentinske preosjetljivosti mogu se podijeliti na reverzibilne i ireverzibilne. Preosjetljivost dentina može se smanjiti prirodnim postupcima, npr. raznim pastama za desenzibilizaciju te fluoridnim gelovima i otopinama. A u kliničkoj praksi često se koriste i adhezivi, koji polimerizacijom stvaraju zaštitnu barijeru u području eksponiranog dentina. Međutim, glavni je nedostatak toga što ih pacijent već nakon nekoliko dana četkanjem ukloni.

Kod većih oštećenja u obzir dolazi restorativni zahvat kompozitnim materijalima. Drugim riječima, nastali defekt na zubu, gdje se javljaju bolne senzacije, prekrije se klasičnom kompozitnim ispunom (plombom) i tako se bol velikim dijelom ublaži ili čak potpuno nestane.
Kirurške korekcije su indicirane u slučaju gingivalne recesije kao uzroka, a sastoje se u prekrivanju korijena transplatatom vezivnog tkiva. No, prekrivanje korijena nije 100 posto uspješno u suzbijanju dentinske preosjetljivosti, pa "preostalu" preosjetljivost često treba tretirati nekim od reverzibilnih terapijskih postupaka. Pacijentu, naime, treba skrenuti pozornost na to da je potrebna visoka razina oralne higijene kako bi se spriječilo nastajanje plaka, koji može prouzročiti komplikacije s parodontom i tako pridonijeti povlačenju zubnog mesa. Zato bi promjena pacijentovih navika i isključivanje predisponirajućih čimbenika trebali biti od primarnog značenja.

Međutim, premda dentinska preosjetljivost danas više nije enigma, preostaju nam još mnoga istraživanja uzročnih čimbenika, načina prevencije i terapije navedenoga neugodnog stanja.