Neeeeeeću kod zubara!

Normalno, zdravo dijete bez velikih problema prihvaća suradnju sa stomatologom, ako je ponuđena na odgovarajući način

Unatoč tehnološkom razvoju i modernim pristupima u pedodonciji (dječja stomatologija) i općenito u stomatologiji, jedan od osnovnih razloga zanemarivanja brige o oralnom zdravlju u današnje je vrijeme strah od stomatologa. Strah i tjeskoba od dentalnih zahvata izvor su ozbiljnijih zdravstvenih problema, s obzirom na to da izazivaju gubitak motivacije za liječenje i oralno zdravlje. Stoga nam je cilj malo više se pozabaviti problematikom straha od stomatologa i stomatološke ordinacije te pokušati ga barem malo ublažiti i one malo plašljivije motivirati na odlazak stomatologu bez straha.

Povjerenjem protiv straha

Kao jedan od najčešćih razloga nelagode u stomatološkoj ordinaciji pacijenti navode strah od injekcije i zvuka bušilice, a nekima smeta i sam miris ordinacije. Najteže je pacijentima koji su već doživjeli neko neugodno iskustvo u stomatološkoj ordinaciji, i nikako ga ne mogu zaboraviti. Ta prethodna loša iskustva sprječavaju ih da posjete stomatologa, i to do te mjere da potpuno zapuste zdravlje svojih zubi.

Zato stomatolog ima veliku ulogu u sprječavanju straha od stomatološke intervencije, jer svakog pacijenta treba promatrati individualno, mora imati strpljenja, znanja i kreativnosti, a često biti i psihoterapeut. No, kako pacijent razvija povjerenje u svog stomatologa, s vremenom i strah pomalo nestaje.

Osobno s pacijentima nastojim što više razgovarati, i na taj ih način kroz neformalni razgovor navesti da razmišljaju o nečem drugom, pri čemu i strah postaje manje izražen.

Kako motivirati dijete

Strah od nepoznatog, kao i strah zbog prethodnoga osobnog lošeg iskustva ili lošeg iskustva ljudi iz našeg okruženja, prirodna je ljudska osobina. Štoviše, strah od stomatologa donekle je i razumljiv, posebno kod sramežljive i nepovjerljive djece.
Zdravo dijete, pak, bez velikih problema prihvaća suradnju sa stomatologom, ako je ona ponuđena na odgovarajući način. Dijete može biti uplašeno iako nikad prije nije dolazilo u kontakt sa stomatološkom ordinacijom, niti mu je okolina prenosila loše informacije. Takav strah posljedica je prethodnih neugodnih i bolnih iskustava kod pedijatra, prilikom cijepljenja ili ležanja u bolnici. Atmosfera klasične ordinacije, bijela kuta i mirisi, svakako mogu podsjetiti na ta loša iskustva. Međutim, stomatolozi u tom slučaju moraju biti malo kreativniji i potruditi se da prostor ordinacije bude što ugodniji, kako za malog pacijenta tako i za starije.

Najbolji način da se spriječi razvijanje straha kod djece je da se na vrijeme, tj. odmah nakon nicanja zuba, počne s preventivnim programom. Preporuka je da se dijete prvi put dovede u stomatološku ordinaciju već s navršene dvije godine života, neovisno o postojanju karijesa. Na taj način stomatolog će kroz igru i druženje malog pacijenta upoznati s instrumentima, npr. "žabicom" (sisaljkom), i ambijentom ordinacije, provozat će ga na stolcu koji je "sličan astronautovom", premazat će mu zubiće "finom kremicom" koju djeca jako vole... Budući da sve te intervencije nisu bolne, nego su, štoviše, ugodne i zanimljive, posjet stomatološkoj ordinaciji djetetu će ostati u lijepom sjećanju. Stomatolog će mu postati prijatelj i uvijek će se s veseljem vraćati u ordinaciju.

Ako je strah već prisutan, prilikom prvog posjeta od presudne je važnosti suradnja roditelja. Osim autoriteta, dijete u stomatologu mora steći i prijatelja. Na topao i blagonaklon stav stomatologa dijete će uzvratiti povjerenjem i suradnjom. Međutim, mali pacijent mora znati zbog čega dolazi u ordinaciju. Roditelji moraju razgovarati s djetetom i odgovarajućim rječnikom mu objasniti zbog čega treba popravljati zubiće i što će se dogoditi ako se to ne učini.
Uz to, vrlo je važno da se roditelj ne miješa u komunikaciju između djeteta i stomatologa. Naime, ako dijete odmah ne prihvati suradnju, ima roditelja koji u ordinaciji počinju histerizirati, prijetiti, pa čak i udarati dijete. Takve roditelje potrebno je udaljiti iz ordinacije. Nije poželjna ni suprotna krajnost, u smislu da se pred djetetom paničari ili predlaže odlaganje intervencije. Ako jedan od roditelja nije u stanju kontrolirati emocije, najbolje je da napusti ordinaciju i dijete ostavi s drugim roditeljem ili nekim od rodbine koji će biti smireniji, jer će se na taj način uspostaviti i bolja komunikacija i suradnja.

Ako se prilikom prvog posjeta ne napravi ništa konkretno, nego prođe u igri i upoznavanju, ne treba paničariti, jer je taj prvi kontakt između stomatologa i malog pacijenta nužan za primjenjivanje bilo kakve stomatološke intervencije. Naravno, situacija je mnogo gora ako se dolazi u ordinaciju kad je intervencija nužna. Zato još jednom apeliram na roditelje da shvate važnost redovitih posjeta stomatologu, kako djece tako odraslih.
Poslovica kaže: "Bolje spriječiti nego liječiti". Doći na vrijeme u stomatološku ordinaciju znači puno manje neugodnosti i bolnih iskustava, više terapijskih mogućnosti, a i manje financijskih izdataka, što također nije zanemariva komponenta.