Posustali zglobovi

Bol je glavni i najčešći simptom koji se u početku pojavljuje samo pri velikim opterećenjima zgloba, a na kraju postaje sve jača i stalna.

Degenerativne promjene zglobova, koje su vrlo učestale, prije ili poslije očituju se bolovima i oštećenom funkcijom zgloba. Javljaju se podjednako u žena i muškaraca, a iznad 55. godine života češće u žena. Prema podatcima epidemioloških istraživanja, u Hrvatskoj svaka četvrta žena i svaki peti muškarac srednje životne dobi ima neki od simptoma degenerativno promijenjenih zglobova. Nažalost, ni mlađa populacija nije pošteđena pa u 10% ispitanika u dobi između 15 i 25 godina nalazimo artrotske promjene.

Artroza (arthrosis, osteoarthrosis, osteoarthritis) je bolest koja zahvaća tzv. prave zglobove tj. one koji imaju zglobnu čahuru i sinovijalnu opnu. Danas je prihvaćen naziv osteoartritis, odnosno degenerativni artritis koji se upotrebljava u anglosaksonskoj medicinskoj literaturi. Degenerativne promjene se primarno razvijaju na hrskavici i koštanim dijelovima na kojim nastaju nove koštane izrasline. Navedenim promjenama najviše su podložni zglobovi koji su i najviše opterećeni, iako se mogu javiti i na ostalim zglobovima. Prema učestalosti zahvaćenosti pojedinih zglobova, na prvom mjestu je koljenski zglob, a zatim slijede zglob kuka i stopalo.

Hrskavica u središtu problema

Pravi uzrok nastanku promjena na hrskavici nije poznat. Dob, spol, debljina, genetska predispozicija, hormoni, prehrana i mnogobrojni vanjski čimbenici imaju određenu, ali još nejasnu ulogu u degeneraciji hrskavice. Hijalina hrskavica, iako debela tek nekoliko milimetara, može podnositi maksimalna opterećenja koja su i nekoliko puta veća od same tjelesne težine. Za njeno održavanje nužan je stalni dodir zglobnih ploha tj. pokret u zglobu, jer se na taj način preko zglobne tekućine omogućava njena prehrana.
Degenerativni procesi u zglobu zasigurno napreduju zbog nesrazmjera između opterećenja i mogućnosti podnošenja opterećenja od strane zglobne hrskavice. U tom smislu razlikujemo:

• primarni osteoartritis, gdje uz normalno opterećenje postoji "slabost" hrskavice još uvijek nepoznata podrijetla
• sekundarni osteoartritis, gdje uz normalnu hrskavicu postoji preopterećenje, a nastaje kao posljedica traume, nesukladnosti zglobnih tijela (prirođene displazije), metaboličkih i endokrinih bolesti, posljedica upale itd.

Djelovanjem mehaničkih sila pri pokretu javljaju se brazde i oštećenja površinskih slojeva hrskavice zbog kojih ona degenerira, omekša i mijenja boju. Kako zglobna hrskavica nema sposobnost obnavljanja, proces propadanja ima blago progresivan tijek i dalje se nastavlja. Postupno postaje sve tanja i naposlijetku nestaje na mjestima koja su izložena najvećem opterećenju. Na rubovima zgloba kost buja i stvaraju se osteofiti. To koštano bujanje nastoji proširiti površinu opterećena zgloba, otežava pokrete i izaziva bol te dodatno sužava zglobni prostor. S vremenom nastaje zadebljanje i skvrčavanje zglobne čahure.

Iako proces degeneracije hrskavice može zahvatiti svaki zglob, pretežno su zahvaćeni zglobovi donjih ekstremiteta budući su opterećeniji. Iznimku čini primarna artroza malih zglobova šaka (Heberdenova artroza), koja se najčešće javlja u žena nakon menopauze.

Bol vodeći simptom

Tegobe bolesnika ovise o stadiju bolesti. Bol je glavni i najčešći simptom koji se u početku pojavljuje samo pri velikim opterećenjima zgloba, a na kraju postaje sve jača i stalna. Rasterećenje zgloba (mirovanje) ublažava bol. Obzirom da je bol u početku funkcije jača, bolesnik se teško "rashoda" nakon dužeg sjedenja ili ležanja, ali poslije se tegobe smiruju.

Trajanjem bolesti javljajuju se ograničena pokretljivost, deformacija zgloba, krepitacije u zglobu pri kretnjama, bolnost pri opipu, nestabilnost zgloba i atrofija (propadanje) mišića.
Dijagnoza se postavlja na osnovu usmenog iskaza bolesnika i nalaza radiologa.

Brzo smanjenje bola koje traje satima...

Liječenje je potrebno prilagoditi svakom bolesniku, odnosno svakom pojedinom zahvaćenom zglobu. Pri tome koristimo različite lijekove - od analgetika, nesteroidnih antireumatika do kortikosteroida u obliku lokalnih infiltracija kod izljeva u zglobu. Primjenjuju se i različiti oblici fizikalne terapije, ovisno o stupnju oštećenja zahvaćenog zgloba.
U terapiji osteoartritisa uvelike nam pomažu i lokalni nesteroidni antireumatici koji se nanose na kožu u području bolnog zgloba. Prednost ovog oblika terapije je dobra apsorpcija preko kože i postizanje visoke koncentracije na mjestu djelovanja, pri čemu su koncentracije lijeka u plazmi niske što umanjuje i rizik od nuspojava.
Jedan od takvih preparata je Deep Relief gel, za koji je klinički dokazano da pri redovitoj uporabi može smanjiti dnevnu doza tableta protiv bolova. Sastoji se od ibuprofena, nesteroidnog protuupalnog lijeka koji djeluje protuupalno i analgetski te levomentola koji trenutno hladi. Danas znamo da hladnoća dovodi do:

• stiskanja krvnih žila, smanjenja metabolizma i protoka krvi zbog čega dolazi do ublažavanja upale i smanjenja otekline pa i okolna tkiva manje trpe
• smanjenja osjetljivosti mišićnih vretena zbog čega se smanjuje mišićni spazam
• smanjenja podražljivosti živčanih završetaka što dovodi do ublažavanja bolova.

Prodiranjem kroz mjesto primjene, jedinstvena kombinacija protuupalnog lijeka (ibuprofen) i levomentola sposobna je polučiti željeni brz i dugotrajan učinak kod blažih do umjerenih oblika osteoartritisa. Kod težih oblika može se kombinirati s peroralnim ili drugim oblicima terapije. Treba spomenuti da je dokazana i učinkovitost Deep Relief gela u kombinaciji s terapijskim ultrazvukom.