Pretraži ovaj blog

Učitava se...

petak, 4. prosinca 2009.

Zakočen vrat - što može biti razlog?

Zakočen vrat - što može biti razlog?

Među brojnim čimbenicima, daleko najčešći uzrok bolova u vratu su degenerativne promjene vratne kralježnice

S obzirom na smještaj organa, uz to što je u funkciji gutanja, disanja i govora, vrat nosi glavu i povezuje je s trupom te omogućuje njezino pokretanje. Kroz otvor u vratnoj kralježnici prolazi vratni dio kralježnične moždine s pripadajućim živcima. Kroz vrat, nadalje, prolazi donji dio ždrijela, koji se nastavlja u jednjak, grkljan, koji se pak nastavlja u dušnik, a tu su smješteni i žilno-živčani snopovi, limfne žile i limfni čvorovi. U predjelu vrata se nalaze i neke žlijezde s unutarnjim lučenjem (štitnjača i paratireoidne žlijezde). Valja spomenuti i funkciju vrata u izražavanju raspoloženja i karaktera.


Bolovi u predjelu vratne kralježnice mogu se širiti prema jednom ili oba ramena, lopaticama ili pred-njoj stijenci prsnog koša, a popraćeni su ukočenošću vrata i ograničenim pokretima vratne kralježnice. To stanje nazivamo bolni sindrom vratne kralježnice (syndroma cervicale). Ako se bolovi iz vrata šire i u jednu stranu glave, mogu se javiti poremećaji vida, šum ili zujanje u ušima, smetnje ravnoteže, vrtoglavica, mučnina i povraćanje. U tom slučaju riječ je o skupu simptoma koji nazivamo cervikocefalni sindrom (syndroma cervicocephale). Bolovi se mogu širiti i u jednu ili obje ruke, sve do prstiju, mogu se javiti trnci u prstima i duž ruke, smanjena ili povećana osjetljivost kože i gubitak snage u ruci. Tada govorimo o cervikobrahijalnom sindromu (syndroma cervicobrachiale). Sva tri sindroma mogu se javiti i u mladih ljudi, u žena starijih od 30 godina i muškaraca starijih od 40 godina.

Uzroci bolova nisu samo lokalnog karaktera

Bolest ili poremećaj svake od navedenih struktura u vratu mogu biti uzrokom bolova u vratu. Mogu ih, međutim, uzrokovati i bolesti udaljenih organa (gušterače, žučnjaka, srca i koronarnih krvnih žila, pluća, sredogruđa, glave). Uzroci mogu biti bolesti živaca (meningitis, neuritisi, radikulopatije, mijelopatije) i tumori. Od ostalih uzročnih čimbenika valja spomenuti bolesti koštano-mišićnog sustava, degenerativne promjene vratne kralježnice, sindrome prenaprezanja, fibromialgiju, upalne reumatske bolesti, loše držanje itd.


Iako sve moguće uzročne čimbenike treba imati na umu, ipak su degenerativne promjene vratne kralježnice daleko najčešći uzrok bolova u vratu. Naslijeđe, složena građa i velika pokretljivost vratne kralježnice, uz opterećenost težinom glave s jedne i suvremenim načinom života s druge strane, razlozi su za nastanak degenerativnih promjena na vratnoj kralježnici. Ulogu imaju i svakodnevne mikrotraume, do kojih dovodi sjedeći rad s glavom u prisilnom položaju (npr. rad za računalom, šivaćim strojem i sl.), vožnja automobilom, višesatno gledanje televizora i neki hobiji. Neprilagođena visina radne površine i stolca na radnome mjestu pridonose povećanom naprezanju vratne kralježnice, kao i nekvalitetan noćni odmor na previsokom ili preniskom jastuku i spavanje na trbuhu. Sve češći uzrok degenerativnih promjena vratne kralježnice su traume glave i vrata u prometnim nezgodama.

Važno je precizno opisati bol

Dijagnoza bolnog sindroma vratne kralježnice postavlja se tek poslije dobro uzete anamneze, kliničkog pregleda i rendgenološke obrade vratne kralježnice (AP-anteroposteriorne, LL-laterolateralne, polukose i funkcionalne snimke), a rjeđe su potrebni CT (kompjutorizirana tomografija), NMR (nuklearna magnetska rezonancija) i EMNG (elektromioneurografija) gornjih ekstremiteta te laboratorijska obrada.


Važne informacije se doznaju od samog bolesnika: gdje, kada i kako su počeli bolovi, putevi širenja, je li postojao povod za njihovu pojavu (nagli trzaj, trauma), jesu li bolovi počeli naglo ili postupno, koji čimbenici pojačavaju ili smanjuju intenzitet bolova, kakva je kvaliteta bolova (tupi ili oštri - sijevajući), jesu li se prije pojavljivale iste tegoba, postoje li smetnje osjeta (trnci), boluje li od drugih bolesti, način na koji obavlja svoj posao (sjedeći, stojeći, druga dodatna opterećenja).

Klinički pregled obuhvaća inspekciju (gledanje), palpaciju (pipanje), ispitivanje opsega pokreta vratne kralježnice, osjeta, refleksa i mišićne snage. Inspekcijom se utvrdi stanje kože, postojanje oteklina, asimetrije u visini ramena, lopatica i stanje fiziološke zakrivljenosti vratne kralježnice (lordoza). Gledano sa strane, vratna kralježnica normalno je udubljena prema naprijed. Međutim, u slučaju bolnog vratnog sindroma, ona se izravnava, dok se rjeđe izbočuje prema natrag (kifoziranje). Dodirom uz lagani pritisak opipavamo trnaste nastavke i mišiće uz vratnu kralježnicu. Bol i napetost mišića (pojačan mišićni tonus), a katkad i prisustvo bolnih "kvržica" (miogeloze) u mišićima upućuju na dijagnozu.

Pokretljivost vratne kralježnice ispituje se aktivno i pasivno u svim smjerovima: pokretanje vratom naprijed (inklinacija), natrag (reklinacija), na stranu (laterofleksija), okretanje oko osi (rotacija). U cervikalnom sindromu najprije su ograničeni pokreti u stranu i oko osi, premda sve kretnje mogu biti ograničene.


Kada se procjenjuje rendgenogram, važno je znati da mogu biti vidljive rendgenske promjene bez ikakvih kliničkih smetnji, odnosno da je potpuno uredan rendgenski nalaz kod izraženoga kliničkog sindroma.

Različiti terapijski pristupi

Pristup liječenju vratnoga bolnog sindroma razlikuje se u akutnoj i kroničnoj fazi. U akutnoj fazi, kad su bolovi intenzivni, a vratna kralježnica ukočena, cilj liječenja je smanjenje bolova i popuštanje mišićnog spazma, odnosno prekinuti začarani krug bol - spazam - bol. To postižemo primjenom analgetika i/ili nesteroidnih protuupalnih lijekova u punoj dozi i kortikosteroida koji djeluju na bolnu i upalnu komponentu procesa, a miotonoliticima i sedativima djelujemo na popuštanje mišićnog spazma. Tijekom te faze potrebno je mirovanje vratne kralježnice u mekom ovratniku (Schantzov ovratnik) tijekom dana i noći, a poslije samo tijekom noći dok traju simptomi. Lokalno, na kožu iznad mišića koji se nalaze uz vratnu kralježnicu, primjenjuje se masaža ledom (kriomasaža).


U kroničnoj fazi, kad se smanji intenzitet bolova, a kralježnica postane pokretljivija, primjenjuju se analgetici ili nesteroidni protuupalni lijekovi prema potrebi. Za popuštanje bolova i spazma primjenjujemo toplinske procedure, masažu, elektroterapiju i trakciju (istezanje). Toplinske procedure su u obliku toplih obloga, toplih kupki, tuširanja, infracrvene svjetiljke, terapijskog ultrazvuka.


Sve navedene procedure (toplinske, elektro i masaža) služe kao uvod u kineziterapiju (terapija pokretom, medicinska gimnastika). Vježbe istezanja, izometričke vježbe za snaženje mišića, rasteretne vježbe i vježbe posture (držanja) provode se pod nadzorom fizioterapeuta. Bitno je istaknuti važnost medicinske gimnastike u ponovnom vraćanju i/ili održavanju funkcije vratne kralježnice.


Liječenje bolnog sindroma vratne kralježnice može se uspješno provesti i metodama kiropraktike, ali samo u rukama dobrih stručnjaka.


Operativno liječenje bolnog sindroma vratne kralježnice rijetko je potrebno. Edukacija je važna u prevenciji bolova u vratu. Zaštitnim položajima i pokretima pri radu, usklađivanjem visine radne površine i stolca, korištenjem valjkastog jastuka, spavanjem na boku ili leđima, izbjegavanjem dulje vožnje automobilom i drugim postupcima smanjuje se stres na vratnu kralježnicu. Svako-dnevno 20-minutno vježbanje održat će mišiće vratne kralježnice dovoljno snažnima kako bi sačuvali funkciju i ublažili brojne traume kojima je vratna kralježnica svakodnevno izložena.

Nema komentara:

Objavi komentar